DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 19     <-- 19 -->        PDF

na brzu ruku orijentišemo o vrijednosti drugih kojih objekata, u koliko
su gospodarske prilike za te objekte identične ili barem slične. Pošto ali
samo o subjektivnom mnijenju procjenitelja ovisi ocjena, da li su gospodarske
prilike identične ili barem slične, zato se ovaj način ustanovljivanja
vrijednosti šume ne može nazvati računanjem vrijednosti, kad je to u
stvari samo jedna procjena i to vrlo gruba procjena. Zaključuje se od malog
na veliko, svaka i najmanja pogreška kod izbora faktora p povlači mnogostruko
uvećanu pogrešku u konačnom rezultatu.


Računanje vrijednosti šuma i njihovih dijelova pomoću formula, koje
se izvode iz temeljnih Presslerovih formula, može se uporediti sa tahimetrijom
u geodeziji, gdje se udaljenosti ustanovljuju optičkim putem na
osnovi poznatih konstanta. Ovakova jedna konstanta bio bi i takozvani šumski
kamatnjak p. Ipak moram da konstatujem, da je mnogo teže dovoljnom
točnošću ustanoviti vrijednost za konstantu p nego za geodetsku konstantu,
gdje su nam poznata sva vrela pogrešaka kao i metode njihova
eliminiranja, dok je eliminacija pogrešaka kod faktora p vanredno teška
ili gotovo nemoguća. Zato danas gotovo svi poznati stručnjaci izbjegavaju
upotrebu tih formula.


Da opetujem svoje izvode. Teorija najveće zemljišne čiste rente
(Reinertragslehre) postavila je potpuno ispravno tvrdnju, da je vrijednost
šumskoga zemljišta ovisna o prihodima, koje to zemljište odbacuje vlasniku.
Stvorila je i metodu, za koju je tvrdila, da se njome može računskim
putem ustanoviti prihodna vrijednost šume i njezinih pojedinih dijelova.
No iz razloga matematičke i opće ekonomske naravi ova je metoda pogrešna,
te nije u stanju davati onih rezultata, što ih obećava prema svome
nazivu. Fluktuiranje vrijednosti šumskih zemljišta ne vrši se prema zakonima
matematičke naravi, čiji je izraz formula za prihodnu vrijednost
zemljišta dot. slične formule, koje se od ove izdvajaju, već je dinamika
kretanja vrijednosti tih zemljišta uvjetovana zakonima strogo ekonomske
naravi. Pošto spomenutom metodom ne možemo ustanoviti prihodnu vrijednost
zemljišta, moramo da se zadovoljimo sa prometnom vrijednošću,
koja se saznaje na temelju iskustva, a ne računom. Kada ova vrijednost
prođe kroz retortu jedne matematičke formule, naziva se prihodnom vrijednošću,
ma da je ostala ono isto, što je bila i prije.


Nijedna grana gospodarstva nije u stanju matematički utvrditi sadanju
vrijednost kapitala na temelju prihoda, koji se od tog kapitala očekuju
u budućnosti, pa se zato ni ne bavi takovim problemima. Svaka privreda
ima nade, da će u budućnosti polučiti neke prihode, ima i želje, da
te prihode ostvari, ali ako su nade osnovane na krivim ekonomskim pretpostavkama,
želje ostaju puste želje! Jedino iz prošlosti možemo izračunati,
koliko nam je izvjesni kapital odbacio kamata, imamo realnu mogućnost
istraživati, koji su faktori odlučivali pri povećavanju ili umanjivanju
prihoda. Iz tih zaključaka možemo povući poduke za budućnost.
Stvarnih koristi mogu nam donijeti samo bilance, a nikako prognoze, jer
su sve prognoze vrlo nesigurne. Šumarstvo ima mnogo i puno važnijih
problema, nego baviti se uzaludnim pokušajima gospodarskih prognoza.


Pošto okvir ove rasprave ne dopušta zalaziti u sve tančine matematičkih
osnova teorije najveće zemljišne čiste rente, prelazim na drugu točku
razmatranja.


665