DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 20 <-- 20 --> PDF |
b) Ekonomski i biološki temelji teorije najveće zemljišne rente. Makar se često puta smatralo, da je teorija najveće čiste zemljišne rente jedno te isto sa njezinom matematičnom obradbom, držim, da ta teorija može da postoji i dalje, makar se pokazalo, da njezina matematička obradba ne valja, u koliko su joj naravski ostali preduvjeti opstanka zdravi. U tom mnijenju utvrđuju me naročito izjave mnogih uvaženih šumarskih stručnjaka. A. Guttenberg u svojoj knjizi o uređivanju šuma priznaje, da su metode za izračunavanje prihodnih vrijednosti šuma netočne i nesigurne, ali misli, da kod uređivanja šuma nisu toliko važni pojedina rezultati, koje dobivamo pomoću tih formula, već da je važan relativan odnošaj tih rezultata kod pojedinih ophodnja. Međutim tkogod relativno brani uporabivost tih formula, vrlo se čuva od toga, da bi im u praksi pridavao neko ozbiljno značenje. U novije vrijeme uopće se sve više opaža značajna činjenica, da se formulama tek riječima iskazuje dužno poštovanje, dok se svatko zapravo čuva od toga, da bi s njima imao bližeg posla. Mnogo konkretnije stanovište spram formula zauzima Dr. H. Martin u svojoj knjizi «Die Forstliche statik, Berlin 1918.« Priznaje, da je matematička obradba teorije najveće zemljišne rente imala dobrih rezultata, naročito zato, što je onemogućila mnoge fraze, koje su vladale u šumarstvu. Ali u daljnjem svojem razvoju ove su matematičke metode vodile do pogrješnih rezultata. One su previše jednostrane, ispuštaju iz vida mnoge faktore, koji su za produkciju i te kako važni, akoprem se ne mogu numerički izraziti. To su prije svega razni biološki faktori. Također ne postoji stroga matematička ovisnost između stvaranja vrijednosti i gospodarskih mjera. Najznačajniju uputu glede upotrebe formula daje ali Martin na strani 146 spomenute knjige, gdje kaže: »Ma kako je važan šumski kamatnjak za šumsko gospodarstvo, može se ali s obzirom na njegovu upotrebu postaviti pravilo, da se ona ima po mogućnosti izbjegavati. Ako potanje promotrimo formule za računanje vrijednosti šume ili njezinih djelova, dolazimo do zaključka, da su to jednažbe sa više nepoznanica, među koje spada i šumski kamatnjak.« Iz ovih i sličnih izjava pristaša teorije najveće zemljišne rente možemo povući zaključak, da se oni žele riješiti nepoćudnog matematičkog balasta, koji je uslijed istorijskog razvoja ove teorije spojen sa istom, a da uza sve to vjeruju u ispravnost same teorije. Oni smatraju, da je matematičkom obradbom teorije ona neispravno interpretirana, pa nastoje naći njeno pravilnije tumačenje. Ako slijedimo njihovim stopama, moramo se i mi otresti svih dodataka, te nastojati, da teoriju uočimo u njezinoj nepatvorenoj formi. Ostaje temeljno shvaćanje, da je šuma kapital kao i drugi kapitali. Kapitali treba da se ukamaćuju, da se ukamaćuju sa što većim postotkom. Iz šumskog tla kao temelja šumske proizvodnje moraju se do skrajnje mogućnosti iscrpsti užici, koje je ono u stanju dati. Ali ne samo to. Pošto je teorija najveće zemljišne čiste rente primjena postulata gospodarskog liberalizma dotično kapitalizma na šumarstvo, te pošto ta teorija sva dobra preračunava u novčanu vrijednost, zahtjevi teorije glase onamo, da je svrha šumarstva, da poluči što veći novčani efekt poslovanja. Gospodarski cilj najvećeg novčanog uspjeha šumskoga gospodarstva najhitnija je karakteristika teorije. 666 |