DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Naša je daljnja zadaća, da preispitamo, kako i u koliko se taj cilj dade dovesti u sklad sa biološkim zakonima i silama, kojih rezultat jesu šume. Šta je šuma? Odgovor glasi, da je šuma drvećem obrasla površina. Ali time definicija nije iscrpljena. Svako stablo, koje je sastavni dio šume, ima svoju posebnu narav, ima svoje posebne zahtjeve na klimu, na geološku podlogu i na skup još prerazličitih faktora, koje podrazumijevamo pod oznakom »stojbinske prilike.« Ti faktori u glavnom su uvjetovani topografskim položajem šume, te je izvan dohvata čovjeka, da te faktore mijenja. Drveće kao živi organizam sposobno je donekle, da se prilagodi tim postojećim prilikama. Pojedine vrsti drveća prilagođuju se danim prilikama bolje, neke im se vrsti nikako ne mogu prilagoditi, te uopće ne mogu uspijevati na izvjesnim mjestima. Radi toga je broj vrsti drveća, koje na određenom topografskom mjestu mogu sastavljati šumu, ograničen. . Među svim živim organizmima postoji borba za opstanak. Svaka pojedina vrst nastoji, da na svom području istisne druge vrsti, te da sama zavlada na njemu. Na oko sasma neznatne okolnosti odlučuju, da jedna od njih stekne tako značajnu prednost pred drugima, da se ove ne mogu takmiti s njome. Tokom vjekova, sa kojima priroda jedino računa, ta vrst stekne takovu premoć, da joj pobijeđene vrsti moraju učiniti mjesta i nestati. Kod toga i šumsko tlo, t. j . gornji sloj zemlje, koji je neposredan nosilac vegetacije, pretrpi značajne promjene i u mineraloškom pogledu i u sastavu onih mikroorganizama, koji igraju toli važnu ulogu kod svake vegetacije. Pa i drugi faktori, koji igraju važnu ulogu kod vegetacije, promijene se tokom vjekova, te čine, da druge vrsti drveća ne mogu više uspijevati na stojbini, koju je osvojila jedna vrst ili smjesa više vrsti, S toga je gledišta svaka šuma jedan komplicirani biološki sistem sila, koje se međusobno drže u ravnoteži, te svaka promjena u pojedinim silama ili faktorima ima za posljedicu poremećenje ravnoteže u sistemu sila. Naša je nauka danas još vrlo daleko od toga, da ima neki iole jasan uvid u taj najkompliciraniji od svih mehanizama. Jedino smo danas došli do toga, da egzistenciju tog sistema pouzdano pretpostavljamo, naslućujemo mu prve nejasne konture. Naslućujemo, da opstanak . šuma uvjetuju faktori, o kojima nemamo nikakovih pouzdanja podataka, jer nam ih opće prirodne nauke nisu još otkrile. Da spomenem samo jednu činjenicu, koja se danas tako bolno osjeća u jugoslovenskom šumarstvu, a to je sušenje hrastovih šuma u Slavoniji. Vjekovima su ondje postojale hrastove šume i niko se nije brinuo za njih osim prirode, koja ih je stvorila. Napretkom civilizacije postale su te šume gospodarski objekt i čovjek je prepotentno dirnuo u njihov sastav. Izlučio je iz njih pojedine vrsti drveća, pojedine biološke faktore, jer mu njihova novčana vrijednost nije odgovarala. Danas se slavonske šume suše, u koliko se već nisu osušile. Ako uočimo gornje činjenice, to nam se postupak, koji je proveden kod premnogih šumskih gospodarstava, kada su nasilno vađene iz sastojina pojedine vrsti drveća ili su čak umjetnim) načinom izmijenjene vrsti drva, koje su sačinjavale šumu, vidi kao postupak barbara, koji su provalili u centre stare kulture, te nevjestom rukom uništili kulturne vrijednote neprocjenjivih vrijednosti. Radilo se, kao da ne postoji suverena priroda, koja po svojim zakonima uravnava biće i žice u šumama. 667 |