DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 23 <-- 23 --> PDF |
dobra. Čim netko šumu pretvori, makar u teoriji, u novčani kapital, to se na ovaj odmah primijene zakoni, koji odgovaraju tome kapitalu, pa se ne mogu više uzimati u obzir posebna svojstva, kojima se šuma odlikuje. Moramo se pozabaviti još sa pitanjem, da li je ispravan zahtjev Presslerov, kojim traži, da se imaju naročito državne šume upravljati po načelima financijalnoga gospodarstva. Pressler nikako nije mogao uvidjeti, da šumarstvo ima u okviru opće nacionalne ekonomije neki posebni, izuzetni položaj. Zato često puta pita, otkuda je državi pravo ili čak dužnost da svoje produkte prodaje svojim državljanima uz cijenu nižu od produkcionih troškova? Zašto da se slučajnim susjedima državnih šuma daju milodari, kojih ostali građani ne mogu uživati? Ovakva pitanja stavljaju još i danas mnogi nacionalni ekonomi i šumari, makar su ta pitanja danas u doba svjetske ekonomske krize, gdje se gospodarski liberalizam pokazao nemoćnim, mauje ´razumljiva i umjesna, nego li su bila u vrijeme, kada je živio Pressler. U ono doba sav je inteligentni svijet vjerovao, da će gospodarski liberalizam riješiti sve socijalne probleme, te da će ekonomski zakoni, čim im se prizna valjanost i poštivanje, sami po sebi pribaviti harmoniju i blagostanje čovječanstvu. Danas nismo više tako optimistični. Nisu se ispunila očekivanja starh pobornika liberalizma u onoj sretnoj epohi čovječanstva. Čak naprotiv. Gospodarski liberalizam razdijelio je narode u dva staleža, u dvije klase, naime u posjedujuću i u proletarijat, koja je diferencijacija osobito izrazita u naprednim industrijskim zemljama. Uslijed takovih prilika sve je češće država prisiljena, da pomaže one slojeve, koji žive »iz ruke u usta«, koji žive od svoga rada kao namještenici velikih kapitalističkih poduzeća. Država je morala uzeti u svoje ruke osiguranje tih klasa za slučaj bolesti i nesreće, mora im davati potpore, kada ne mogu naći posla, da prežive. Dakle danas vidimo, da država vršeć socijalnu svoju funkciju svaki čas dijeli »milostinje«, kako bi rekao Pressler. Svakim se danom više udaljujemo od onog ideala, koga su bili postavili ideolozi liberalizma. Oni su si kao ideal predstavljali državu, kojoj je jedina svrha, da se brine za slobodu svojih građana, da ovi mogu u miru privređivati i povećavati svoje materijalno blagostanje. U koliko je država nastupala kao poduzetnik, imala se radi održanja reda u svemu pridržavati načela privatnog gospodarstva. Ti ideolozi nisu predviđali nikakovih socijalnih funkcija države, pa bi takove smatrati kao nedozvoljeno miješanje države u poslove njezinih građana, smatrali bi, da je to povreda građanske slobode. A ipak tko bi se danas usudio kazati nešto sličnog? Danas svatko uviđa potrebu, da država što češće i energičnije intervenira u privrednom i javnom životu, da tako zaštiti slabijeg spram jačeg. Socijalne funkcije moderne države postale su njezina najvažnija dužnost, pa je začudno, da u pogledu šumarstva još uvijek prevlađuju liberalistički principi. Zahtjevi Presslerovi u pogledu gospodarenja u državnim šumama ispunjeni su, nakon što je skoro u svim državama provedena segregacija prava šumskih služnosti. U onim šumama, koje su državi preostale nakon otkupa prava šumskih služnosti, gospodari se prema načelima privatnoga gospodarstva, te se one smatraju privatnom svojinom države. Koje su 669 |