DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 23     <-- 23 -->        PDF

dobra. Čim netko šumu pretvori, makar u teoriji, u novčani kapital, to
se na ovaj odmah primijene zakoni, koji odgovaraju tome kapitalu, pa se
ne mogu više uzimati u obzir posebna svojstva, kojima se šuma odlikuje.


Moramo se pozabaviti još sa pitanjem, da li je ispravan zahtjev
Presslerov, kojim traži, da se imaju naročito državne šume upravljati
po načelima financijalnoga gospodarstva. Pressler nikako nije mogao
uvidjeti, da šumarstvo ima u okviru opće nacionalne ekonomije neki posebni,
izuzetni položaj. Zato često puta pita, otkuda je državi pravo ili
čak dužnost da svoje produkte prodaje svojim državljanima uz cijenu
nižu od produkcionih troškova? Zašto da se slučajnim susjedima državnih
šuma daju milodari, kojih ostali građani ne mogu uživati?


Ovakva pitanja stavljaju još i danas mnogi nacionalni ekonomi i
šumari, makar su ta pitanja danas u doba svjetske ekonomske krize, gdje
se gospodarski liberalizam pokazao nemoćnim, mauje ´razumljiva i umjesna,
nego li su bila u vrijeme, kada je živio Pressler. U ono doba sav je
inteligentni svijet vjerovao, da će gospodarski liberalizam riješiti sve
socijalne probleme, te da će ekonomski zakoni, čim im se prizna valjanost
i poštivanje, sami po sebi pribaviti harmoniju i blagostanje čovječanstvu.


Danas nismo više tako optimistični. Nisu se ispunila očekivanja
starh pobornika liberalizma u onoj sretnoj epohi čovječanstva. Čak naprotiv.
Gospodarski liberalizam razdijelio je narode u dva staleža, u dvije
klase, naime u posjedujuću i u proletarijat, koja je diferencijacija osobito
izrazita u naprednim industrijskim zemljama. Uslijed takovih prilika sve
je češće država prisiljena, da pomaže one slojeve, koji žive »iz ruke u
usta«, koji žive od svoga rada kao namještenici velikih kapitalističkih
poduzeća. Država je morala uzeti u svoje ruke osiguranje tih klasa za
slučaj bolesti i nesreće, mora im davati potpore, kada ne mogu naći
posla, da prežive. Dakle danas vidimo, da država vršeć socijalnu svoju
funkciju svaki čas dijeli »milostinje«, kako bi rekao Pressler. Svakim se
danom više udaljujemo od onog ideala, koga su bili postavili ideolozi
liberalizma. Oni su si kao ideal predstavljali državu, kojoj je jedina svrha,
da se brine za slobodu svojih građana, da ovi mogu u miru privređivati
i povećavati svoje materijalno blagostanje. U koliko je država nastupala
kao poduzetnik, imala se radi održanja reda u svemu pridržavati načela
privatnog gospodarstva. Ti ideolozi nisu predviđali nikakovih socijalnih
funkcija države, pa bi takove smatrati kao nedozvoljeno miješanje države
u poslove njezinih građana, smatrali bi, da je to povreda građanske
slobode.


A ipak tko bi se danas usudio kazati nešto sličnog? Danas svatko
uviđa potrebu, da država što češće i energičnije intervenira u privrednom
i javnom životu, da tako zaštiti slabijeg spram jačeg. Socijalne
funkcije moderne države postale su njezina najvažnija dužnost, pa je začudno,
da u pogledu šumarstva još uvijek prevlađuju liberalistički
principi.


Zahtjevi Presslerovi u pogledu gospodarenja u državnim šumama
ispunjeni su, nakon što je skoro u svim državama provedena segregacija
prava šumskih služnosti. U onim šumama, koje su državi preostale nakon
otkupa prava šumskih služnosti, gospodari se prema načelima privatnoga
gospodarstva, te se one smatraju privatnom svojinom države. Koje su


669