DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 24     <-- 24 -->        PDF

posljedice ovakovog stanja stvari? Neka mi bude dozvoljeno, da predem
na sasma konkretne prilike.


U Savskoj su banovini otkupom služnosti nastale imovne općine,
kojima je zadaća, da narod podmiruju drvom. Svakom je danas poznato,
u kako se teškom stanju danas nalaze imovne općine, pa se poduzima
sve i sva, da se to stanje sanira. Da li je ova sanacija uopće moguća?


Pučanstvo se u zadnjih 60 godina na području bivše vojne krajine
vise nego> udvostručila. Potreba naroda na drvu porasla je i radi toga,
što je starih kućnih zadruga nestalo, te> sada svaka obitelj ima svoju
kuću, svoje ognjište, dok je prije više obitelji, koje su sastavljaje jednu
kućnu zadrugu, imalo jedno zajedničko ognjište. Uza sve to šume imovnih
općina, iz kojih se ima podmirivati potreba naroda na drvu, ostale su
iste — uz male iznimke. Potrebe su se umnogostručile, a sredstva za
podmirenje istih ostala su nepromijenjena.


Danas šumari imovnih općina protiv svoga uvjerenja moraju da
snizuju ophodnje u šumama na 40 do 60 godina, te ispunjavaju svoje
dužnosti spram pravoužitnika na taj način, što troše razliku drvne zalihe,
koja se pokaže, kada se ophodnja snizi. Troši se dakle sam osnovni kapital
imovnih općina, a kuda će se onda, kad se ti vanredni prihodi utroše,
pa ostane samo redovni godišnji etat i to još znatno manji ne samo od
sadanjega, već i od onoga, koji se bio već pokazao kao premalen, te se
radi toga pristupilo smanjivanju ophodnje.


Uza sve ove napore šumara moram ipak javno ustvrditi, da naš
narod trpi veliku oskudicu na drvu. Trpi pomanjkanje na drvu u tolikoj
mjeri, da ta briga leži na njemu kao kamen, napunjuje ga nezadovoljstvom,
te smatra, da su ovakovom stanju krivi šumari, koji mu ne davaju
dovoljno drva, dok na drugoj strani najstrože izvršuju zakon protiv njega,
kad hoće da si manjak na drvu namiri samovlasnom sječom u državnoj
ili imovnoj šumi.


Pravoužitnik dobiva oko dva hvata gorivog drva na godinu. Stan-
bene su mu zgrade dosta slabe i nesolidne. Tko može ustvrditi, da seljak
sa tom količinom može izlaziti? Kad mu nestane drva, prisiljen je tako
reći da ide u šumu, te da si sam nasiječe drva.


U našoj državi opažamo već od njezinog postanka neku pojavu,
koja se redovito ponavlja. Svake dvije do tri godine, izlazi zakon, kojim
se praštaju globe i odštete za šumske krađe, koje su počinili zemljoradnici
unutar određenog roka. Koji je razlog ovoj pojavi? U roku od dvije
do tri godine nakupi se u kaznenim! registrima šumskih uprava velik
broj šumskih prijava sa odštetama, koie u sumi iznose teške milijune,
tako da bi trebao poseban glomazan aparat, da te globe utjera; potrebni
bi bili posebni zatvori za šumoštetnike. Izvršenje pravomoćnih presuda
izazvalo bi teška socijalna trvenja i ekonomske posljedice za seljaka bile
bi nedogledne. Iz obzira na više državne interese pokazuje se dakle potreba
praštanja globa i šumskih odšteta. Donesen je ipak novi šumski
zakon, koji se odlikuje osobitom strogoćom. Zakonodavac je očigledno
namjeravao, da tim oštrim mjerama uzgojno djeluje na narod, kako bi
se odučio praviti šumske štete. Moramo si ali postaviti pitanje, da li je
naš narod zaista hereditarno opterećen nagnućem za šumsku kradu?
Moramo se pitati, zašto naš narod u tolikoj mjeri krade drva? Da li
bi naš narod krao i onda, kad bi imao prilike, da si legalnim načinom
nabavi zaista potrebna drva?


670