DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Po cijeloj šumi, u koliko su mjesta pristupačna, slobodno pase blago, u glavnom´ koze. Ovo je rak rana cijeloga gospodarenja, pošto se vrši bez reda na najzastarjeliji način. Posljedica ovakog pašarenja i prekomjernog držanja koza jasno se vidi u okolici sela i zaseoka, koji u radijalnom smjeru daju rekleks devastacije i krša, koji iz godine u godinu zauzima sve veće dimenzije. Tolerisanjem koza u državnim šumama ne pomaže se socijalno zaostalom pojedincu u pripadnom mu alikvotnom dijelu, na koji bi imao pravo participacije, nego u glavnom seoskim gazdama, koji drže po 200—300, pa i više koza u spekulativne svrhe. Osim toga primaju mnogi težaci i tuđe koze iz drugih sela na pašu, te ih drže pod vlastitim imenom. Mnogi od ovih špekulanata s kozama odbije u proljeće velik broj jaraca i jalovinja u šumu, gdje ih ostavlja bez čobana do kasne jeseni, odakle ih onda utovljenje potjera na pazar. Dovoljno je tome spekulantu, ako u 8 ili 14 dana dođe jedanput u šumu i dade tome blagu šaku soli. Ovo poludivlje blago uništava dan i noć najbolje izbojke šum. raslina, uznemiruje lovište i oštećuje naprave i u najzabačenijim mjestima, a najviše uništava solila, koja se postavljaju radi divokoza. Kozar obično ide uz blago samo zimi sa sjekirom, da nakreše brsta, a inače se kroz cijelu godinu pušta blago na pašu bez nadzora. Jedino se muzare dogone večerom u tor ili u špilje, gdje noćuju, a sve ostalo ostaje u šumi dan i noć, potpuno prepušteno samo sebi. Alpinskim pašnjacima koriste se u glavnom težaci iz udaljenijih srezova Hercegovine. Nasuprot svakodnevnom naprijed opisanom neurednom pašarenju vrši se iskorišćivanje alpinskih pašnjaka po uređenoj gospodarstvenoj osnovi. Pravoužitnici mogu da izgone samo limitiran broj blaga na određene pašnjake, pa se pašarenje vrši u skladu sa šumskim i lovnim gospodarenjem. Ima nade, da će u skorom vremenu luč prosvjete i moć zakona i u ovom pravcu donijeti uspjeha, te prekinuti za vazda sa ovakovim nazadnim i po zajednicu najštetnijim gospodarenjem. Ocrtavši općenito i u krupnim potezima ovu gospodarstvenu jedinicu, moram još jedamput naglasiti, da ona zaprema jedan neproduktivan, najvrletniji kraj, koji ne bi mogao poslužiti boljoj svrsi, nego kojoj je namijenjen: uzgoju divokoza i turizmu. U šumovitijim i manje vrletnim krajevima ima ponešto i srna, ali se napredak te divljači slabo opaža s razloga mršave hrane, te naročito i stoga, što ta nježna divljač u krševitom terenu nije ustrajna i spretna kao divokoza, pa često strada, radi čega se na uzgoj srna ne može računati. U Muharnici i Mrkušinom gvozdu poznate su boj ine vel. tetrjeba, na kojima svakog proljeća pjeva po više pijevaca. Lješkarki je u lovištu malo. Oko naseobina i po najbližim obroncima nalazi se ponešto i zečeva, a brdskih jarebica (kamenjarki) pravo je obilje. Od štetne zvjeradi stalno je u vrlo malom broju u lovištu lisica, kuna i jazavac, a vuk je prolazan i vrlo rijedak gost. Medvjed se opaža samo u zapadnom dijelu lovišta oko Muharnice, gdje se obično nalazi i po koji čopor divljih svinja. Od ptica grabilica dominira ovdje orao krstaš (Aquilla chrisaetus), koji svoj ušur uzima od kozlića i lanadi, a utuče i po koji slabiji i boležljivi komad odrasle divljači. Do nazad desetak godina stalno se u lovištu zadržavao i jedan par kostobera (gvpaetus barbtus). Prema opažanjima lovnog osoblja zadnji eksemplar ove krasne ptice viđen, je prije 5 godina u Čvrsnici Mnogobrojni lješinari vrše sanitetsku službu cijelog ljeta, dok je blago na paši, žderući lješine uginulog blaga. Kako je u lovištu glavna vrsta divljači divokoza, to je njenom uzgoju posvećena i glavna pažnja. Pri uređivanju lovišta uzeti su na prvom mjestu u rad oni predjeli, koji su glavna staništa divljači. Ovi su predjeli u glavnom stijene i neproduktivno tlo, jedan dio šume, koji se nalazi ispod stijena, te jedan dio alpinskih pašnjaka. Ovaj se kompleks povlači sredinom po dužini većeg dijela lovišta i zaprema oko 6.000 ha površine, od čega oko 400 ha stijena, 1000 ha alpinskih pašnjaka, 4600 ha šume. Ovdje je u vrlo lijepom razmjeru zastupano sve, što divokozi treba za opstanak (stijene, šuma i pašnjaci), pa divljač nalazi pored sigurnih skloništa u obilju sočne hrane. 674 |