DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 30     <-- 30 -->        PDF

premalo, rajoni su preveliki, a poslova premnogo i najžalosnije je, da medu današnjim
šumarskim osobljem nema osjećaja ni smisla za lov. Lovna je služba teška i opasna,
ne nosi ništa osim gole plaće, vrši se po više dana´neprekidno u planinama, gdje se
mora živjeti samo od onoga, što se u torbi ponese (suha kruha); drugih prihoda osim
gole plaće nema, pa od toga svaki bježi kao vrag od tamjana. Izbor lovnog osoblja bio
je dobar. Od okorjelih zvjerokradica u poratno doba, k^da je bilo sve razuzdano i
pokvareno, odgojeni su savjesni službenici, koji danas svoju divljač vole i brižno gaje.
Samo sa ovakovim ljudima, koji poznaju u lovištu svaki kamen, sve smicalice i
marifetluke zvjerokradica, svakog pojedinog čovjeka u dušu, moglo se zvjerokradstvu
stati na put, koje je baš ovdje cvalo kao malo gdje.


Lovištem upravlja Direkcija Šuma u Sarajevu preko Sreskog Načelstva u Konjicu.
Kako je glavna svrha lovišta rasplođivanje korisne divljači, to se prema tome
vrši i odstrijel u vrlo ograničenom broju. Uz naplatu lovne takse od komada izdaju se
stranim i domaćim lovcima dozvole za lov. Te dozvole izdaje Ministarstvo Šuma i
Rudnika. Izuzev reprezentativne lovce, niko ne može dobiti dozvole za odstrjel više
od dva divojarca. Lovca na lovu prate državni lovni organi i dozvoljeno mu je besplatno
noćivanje u lovačkim kolibama. Strijelja se zrnom i to samo na divojarce; koze
su zaštićene. Lovi se samo na privlak i tihim pogonom sa najviše pet ljudi.


Geografskim položajem, klimatskim prilikama i konfiguracijom terena lovište
potpuno odgovara prirodnom rasplodištu divljači. Na sjevernim i osojnim stranama
svuda je dosta šume, u kojoj se u ljetno doba divljač najrađe zadržaje radi hladovine.
Prisojne strane više su gole, suncu eksponirane, skoro kroz cijelu godinu kopne, pa su
prava staništa divokoza, dok traju žestoke zime. Pored toga mnoge ogromne stijene sa
provalijama i jazmacima omiljela su mjesta divokozama u svako doba godine, ako im
prijeti i najmanja pogibelj. Kad se u jesen poslije Male Gospe planinštaci sa svojim
stadima povuku u župu, nastupa momenat, u kome alpinski pašnjaci odigravaju svoju
važnu ulogu. Južni vjetar i jesenje kiše brzo operu tragove i smrad domaćeg blaga
s pašnjaka, trava se pomladi, a po tome izlaze divokoze u brojnim jatima gore na
pirovanje i pašu otave, gdje ostaju sve do zime. Tek kada dubok snijeg pokrije tlo
; gore nestane hrane, spuštaju se jata u niže i kopnije krajeve, na prisojne i sunčane
strane, gdje provode zimu u blagoj klimi i obilnoj hrani.


Ovo je najvažniji momenat u čitavom lovnom gospodarenju, od koga je ovisan
prirast i kvalitet divljači, pa s time u vezi i uspjeh cijelog gospodarenja. Prema dosađanjim
zvaničnim podacima u ovom je lovištu otpadak na dvljači minimalan, a prema
podacima sakupljenim´ na ustrijeljenim divojarcima kvalitet je divljači prvoklasan.
Pošto u lovištu postoje svi momenti, koji divljači u svakom pogledu za život i razvijanje
najpovoljnije pogoduju, jasno je, da se ovdje divljač i brže i bolje razvija, te
da doživi i višu starost. Zimskih gubitaka uslijed lavina i usova, kao što je to slučaj
u lovištima sjevernog dijela naše domovine i ostalih alpinskih zemalja, ovdje nema.


U ovom lovištu može se računati prosječna težina za odstrjel zrelog divojarca
sa 32—35 kg čiste vage. U godini 1929. ubijen je jedan divojarac, koji je očišćen vagao
43 kg. Trofeje iz ovoga lovišta mogu se takmiti sa svima lovištima Srednje Evrope.
U godini 1930. ubio je jedan lovni gost dva divojarca u Bilo m potoku, kojih su kuke
Svakoga mjerile po 80 jedinica, a trećeg divojarca ubio je na periferiji lovišta jedan
domaći lovac, koga su kuke mjerile 85 jedinica po Rieglerovoj formuli. Kako po dimenzijama
tako i po formi spadaju ovakove trofeje na prvo mjesto u svakom natjecanju.
Ovakovih je staraca danas u lovištu još malo, a to iz razloga, što je stanje divljači
skorašnje i mlado. Kako u trofeju spada i peraja (Gamsbart), to mogu i za nju spomenuti,
da je lijepa, obično sa bijelom ivicom, te dosta dugačka. Imao sam priliku
u godini 1929. vidjeti ustrijeljena divojarca u Divoj Grabovici, koji je imao u peraji
18 cm duge dlake.


676