DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Brojčano stanje divokoza prema zadnjim izvještajima je oko 1.800 kom. I ako
imopzantan broj, to još ni izdaleka nije prekomjeran, jer ovo prostrano lovište može
da uzdržaje još barem pet puta toliko divljači, bez pogibelji na degenerisanje ili
oskudicu hrane. Kako lovište nije ograđeno, to je ujedno i rasplodište za okolicu, u
koju se iz vlastitog nagona prekobrojna divljač slobodno iseljuje.


Do godine 1931. strijeljalo se bez redovnog preliminara — vrlo malo. U godini
1931. preliminirano je za odstrjel 50 divojaraca, a ubijeno je u svemu 7 komada. Otpadak
u toj godini bio je pet komada divokoza (od toga četiri komada nađena uginula i
jedan jarac ubijen uslijed obolerija od vrtoglavice, Drehhrankheit) i 2 srne. Pošto je
zvjerokradstvo u glavnom suzbijeno, to s te strane i nema gubitaka. Iz izloženoga se
vidi, da je prirast potpun i da daleko nadmašuje potrošnju. Pošto su na ovaj način
osigurane zalihe divljači, može se već sada mirne duše početi sa jačim odstrjelom bez
i najmanje brige za napredak i budućnost lovišta.


Prema pričanju povjerljivih lica i prema službenim podacima bilo je stanje
divokoza prije rata slabo. Jedini službeni izvještaj iz godine 1906., koji mi je pri ruci,
glasi na divokoza 150 i srna 10. Za vrijeme rata namnožilo se toliko divokoza, da je
stanje po prilici odgovaralo današnjem broju. Svršetkom rata, u danima našeg Oslobođenja,
nastupili su crni dani za divljač, koji su se produžili i u narednim poratnim
godinama, sve dok stanje divljači nije spalo na minimum i dok nije ponestalo nelegalno
dobavljene municije za bespravno nošenje brzometke. Mali ostaci rasplasene
divljači održali su se u najnepristupačnijem terenu, čemu se u glavnom ima zahvaliti,
da je očuvano zdravo sjeme divljači, iz koga potječe današnji rod. Kako je mizerno
bilo stanje divljači, neka posluži za dokaz slijedeći navod: U godini 1920. postavljen
je u Jablanici nadlovac, rođeni gorštak iz Koruške, pouzdan i savjestan čovjek, koji
pozna divokozu u tančine, jer se takoreći rodio i odrastao medu divokozama. Taj
organ izvješćuje, da je prvih 6 nedjelja redovno i svakodnevno obilazio lovište, dok je
ugledao prve divokoze. Daljnjeg komentara ne treba.


Jedna od najtežih zadaća bila je suzbiti zvjerokradstvo, koje se vršilo podlim
i mučkim načinom, hvatanjem divokoza u gvozda (stupice), što je bilo uobičajeno skoro
u svakoj kući u okolici. Ovom podlom načinu uništavanja divljači mogli su doskočiti
samo oni organi, koji poznaju ljude, koji se time služe i način, na koji se to obavlja.
Pri ovom teškom poslu došla je do punog izražaja vrijednost domaćih ljudi kao čuvara
lova, pa se danas može reci, da je zvjerokradstvo s gvoždima prestalo. Ako bi rne ko
upitao, kako to, da se tu tako lako stalo na kraj krađi i uništavanju divljači, dao bih
mu odgovor: 1. da je narod u okolici neobično dobar i u svakom pogledu pokoran
zakonu i vlasti; 2. da je vrlo siromašan, pa je prisiljen tražiti zarade izvan svoje poljoprivrede,
od koje ne može da izvi. Vodeći računa o tome pobrinula se uprava lovišta,
da se najbližima u lovištu pruži prilika zarade pri uređivanju lovišta, pri održavanju lovova
i kod turističkih zleta. Ovi prihodi, ako i vrlo umjereni, od nzačaja su u ekonomiji
te sirotinje. Na ovaj način otvorene sui narodu oči i pokazano1, da od lovišta na pošten
način može imati daleko veće zarade, nego od nepoštenog i opasnog zvjerokradstva.
U blizini Jablanice otvoreni su k tome u zadnje doba veći kamenolomi, u kojima mnogi
iz okolice zarađuju dnevni kruh, pa im nije stalo do skitanja po šumi. Računajući sa
zaradom od lova i turizma, dosta težaka oko Jablanice drži konja, koga daje pod
kiriju pri lovnim i turističkim izletima, te na taj način privređuje.


Najljepši dio lovišta i najbogatije na divljači jeste kotlina Dive Orabovice. Ona
leži u jugoistočnom dijelu lovišta, ima mnogo vrlo podesnih sunčanih i osojnih strana,
pa divljač u njoj ima stalna ljetna i zimska staništa. Svojom romantikom i divljom
prirodom zadivljuje ona i očarava prolaznika. Može da se svojom grandioznošću i
veličanstvenom ljepotom uspoređuje sa svima planinskim krajevima Domovine, kao i
susjednih zemalja. Ovoj ljepoti nema premca na daleko. Podnožje ove kotline počinje
kod ušća istoimenog potoka u Neretvu, kod kote 140, a svršava se u suhom dijelu korita


677