DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 36     <-- 36 -->        PDF

-Prepušta m napadnutim stručnjacima, da sami brane svoje tvrdnje daljnjim argumentima,
ako to smatraju potrebnim, ali smatram svojom lojalnom dužnošću prema
njima, da ih uzmem u zaštitu protiv ovih i ovakovih napadaja.3


Ako sada pitamo, šta smo novoga doznali posle iznetih podataka g. kritičara,
možemo mirno odgovoriti: ništa! Posle tvrdnje g. Š. imamo tvrdnju g. T. Ni jedna


ni druga
ne temelji se na naučno utvrđenom nizu dokaza i prema tome ne daje nam
definitivnu sliku o kvalitetama divljači dotičnog kraja većom tačnošću, nego li je bila
utvrđena u knjizi. A ta je tačnost sama po sebi bila dovoljna za to, da se konstatuje
dobar kvalitet divljači u dotičnom kraju, pa je zato ovo kritikovanje bilo sasvim
izlišno. Ostaje dakle samo ono, što sam u knjizi na više mesta spomenuo, da podaci
irisu sistematski vodeni i da je potrebno osnovati jedan institut, koji će i ovoj strani
-´´-´ Dok je dakle prema svemu tome jasno, da se naše lovstvo nalazi tek u povojima


lovstva posvetiti potrebnu pažnju. Dotle će ovake polemike biti samo mlaćenje
prazne slame.
´


-i da je potrebno tek započeti rad na naučnom1 polju, g. kritičar je protivnog mišljenja.
On stavlja predlog, da se napiše dobro i naučno delo o našem lovstvu, koje bi služilo
käo priručnik- i udžbenik. To bi delo po njegovom mišljenju trebalo napisati oko 15
stručnjaka, koje on poimence navodi. Nije mi jasno, šta zapravo želi g. T. da se napiše?
Jedan udžbenik? Pa za takve knjige ne treba tucet stručnjala. Budući da nauka o lovu
daje uputstva za izvesno praktično delovnje i služi se već postignutim naučnim rezultatima,
to ovakvo jedno delo može napisati svaki nastavnik lovstva na našim fakultetima
ili drugi lovni stručnjak. Ako g. T. misli na jedno znanstveno delo, koje br imalo
da obradi naše lovstvo posmatrajući prošlo i sadašnje delovanje kao pojave, onda se
mi dijametralno razlikujemo u tome, šta znači naučni rad. Inače je posve nejasno, šta
je hteo s time da kaže, kada je tvrdio, da mi sve to imamo gotovo i »u glavnom


napisano« za jedno naučno delo. Zapadni narodi tek u novije vreme osnivaju naučne
institute u svrhu proučavanja svojeg lovstva, a blažena Jugoslavija ima sve to sabrano
i napisano i samo bi trebalo sve to srediti po jednom sistemu i naše jugoslovensko lovstvo
bilo bi gotovo«. Kako vidimo, naša je zemlja u tom pogledu, po mišljenju g. T., u
izvanredno sretnom i izuzetnom položaju!


. ´ . . Izgleda, da je g. T. želeo, da se napiše jedan almana k o lovstvu Jugoslavije,
koji bi dao detaljan i tačan Rrika z celokupnog lovstva. Onda to opet nije ni priručnik
ni udžbenik. ´ ;;


, Q. kritičar iznosi u svojoj kritici mnoge netačnosti. Tako je netačna njegova
tvrdnja, da se u knjizi opisuju samo vlastelinska lovišta, a ostala samo uzgred spominju.
Upozorujem na str. 101—102, 108-—1 l´O, 113—115, gde se spominju s dosta detalja
lovišta Imovnih opšina, drž. erara, razna lovišta uzeta u zakup itd., te se navodi brojno
stanje tih lovišta, hvali njihov rad itd. Zar te stranice možda nedostaju u knjizi g. T.?
Ako se njegova primetba odnosi samo na jelene, onda ga upozorujem na str. 97, gde
:je kazano: »Da su jeleni gajeni gotovo isključivo u privatnim lovištima, dokazuje statistika-,
iskazana po vlasništvu lovišta. Tako je 1907. godine od 190 jelena, 200 košuta
i 58 teladi došlo na zakupljena lovišta samo 4 jelena, a sve ostalo na privatna«. Treba
li g. T. veći dokaz? Ono, čega nema, ne može se ni iznositi.
; -. Upravo Je neverovatna površnost u vezi s onim tvrđenjima o medvedu. Opisujući
dimenzije medveda, koji se nalazi u zbirci g. Martino rečeno je u knjizi, str. 166., da
je to lubanja navodn o (znači neko drugi tvrdi, a ne ja!) najvećeg poznatog bosanskog
medveda, koje se računaju »medu najjače u zapadnoj Evropi«.
Ne razumem, ikako je g. T. iz ovih reci iskonstruisao tvrdnju, koju pobija
recima: .»možemo već danas ustvrditi, da je netačna tvrdnja g. M. za gore navedene
*´Primećuj-em, da je g. kritičar svojim tvrdnjama o težini srnjaka došao u sukob
ne samo sa g. .Šughom, već i sa Gagernom i Dombrovskim. Op. p.


ma