DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 4 <-- 4 --> PDF |
napreduje, jer je pospješuju velike količine zlata i srebra, koje kolaju Evropom, te postaju sve važnije mjerilo svih vrijednosti. Sve više raste općenita težnja za posjedom zlata, jer se pomoću njega mogu pribaviti sva druga poznata dobra. Povodom tih općih želja čovječji intelekt deducira jedno općenito pravilo i definiciju o ciljevima gospodarskih nastojanja čovjeka pojedinca i društva. Ova prva gospodarska teorija dade se u kratko izraziti riječima: cilj svakog gospodarskog nastojanja jeste pribaviti čim više novca, jer se posredstvom njega može nabaviti sve ostalo. To pravilo usvojili su mnogi državnici zapadne Evrope. Medju njima je najpoznatiji Colbert, koji je svu moć apsolutističke države upotrijebio u cilju, da u Francusku dovede što više novca. Da se ovaj cilj postigne, treba da se iz Francuske izveze što više robe, a za ovu da se uveze zlato. Zato moraju obrt i industrija u prvom redu da proizvede predmete, koji su podesni za izvoz u inozemstvo. Treba organizovati i potpomagati trgovinu, kojoj je zadaća, da proizvedenu robu plasira u inozemstvu, te da uvozi zlato u domovinu. Protežiranje trgovine bilo je tako napadno, da je po tome čitava gospodarska teorija dobila svoje ime, to jest »merkantilizam«. Merkantilizam se isticao još i pospješenom gradnjom prometnih sredstava, prije svega brodogradnjom, kojoj su pale žrtvom mnoge hrastove šume u Francuskoj. Uslijed takovih tendencija na odlučnim mjestima bila je zanemarivana primarna produkcija, to jest poljoprivreda i šumarstvo. Poremećenje gospodarske ravnoteže najbolnije su osjetili seljaci, dakle najbrojniji stalež u državi. Iz ovog nepovoljnog upliva merkantilizma čovječji intelekt deducira novo gospodarsko pravilo, koje je u suštini čista protuteža merkantilizmu: samo primarna produkcija, t. j . poljoprivreda, stvara nova dobra, pa je samo ta produkcija u stanju da stvara temelje ´narodnog blagostanja. Fiziokrate, kako su se zvali pristaše ove teze, upozoravali su naročito, da trgovina ne stvara nikakvih novih dobara, pa su iz toga povlačili formalno logički zaključak, da trgovina ništa ne doprinosi narodnom blagostanju. Ona prva teza i ova antiteza ponu´kale su intelektualce ondašnjeg vremena, da problemu narodnog gospodarstva posvete naročitu pažnju, kako bi pronašli konačnu istinu, koju su naslućivali kao srediitu i sintezu obiju navedenih protuteža. Osnovna pitanja tog problema riješio je Adam Smith, ali njegov rad nastavili su intelektualci i praktični gospodari svih naroda, dok mu konačno nisu dali današnji oblik. Nacionalna ekonomija postala je nauka ogromna i razgranjena, koja najviše interesira umove XIX. i XX. stoljeća. Olavni rezultati te nauke bili bi ovi: Sticanje gospodarskih dobara nemoguće je, ako ne postoje dva temeljna preduvjeta. Moraju naime postojati neka vrela, koja sadrže u sebi gospodarska dobra u latentnom stanju, t. j . kapitali. Da se pak dobra, koja su sadržana u kapitalima, načine uporabivima i sposobnima za udovoljavanje čovječjih potreba, potreban je rad. Prema tome temelj svakom sticanju gospodarskih dobara jesu kapital i rad. Kapital i rad dijele se na bezbroj vrsti, kao što se dijele i sama dobra. Međutim sva dobra nisu podjednako pristupna potrošačima. Da se dobra privedu od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje, potrebno je, da kolaju i da se izmjenjuju. Prometna sredstva omogućuju kolanje dobara, a novac posreduje njihovu izmjenu. Novac sam po sebi nije dobro, ali je mjerilo vrijednosti dobara. Kada nekom uspije, da proizvodi izvjesna dobra uz manje žrtve (uz trošak manji od cijene tih dobara na tržištu), pokazuje 650 |