DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 6     <-- 6 -->        PDF

naročito mu je upalo u oči, kako šuma brzo nestaje uslijed intenzivne


porabe drva.


Prva gospodarska odluka u cilju osiguranja drva za budućnost bila


je zabrana daljnjeg krčenja šuma. Time se ali čovjek našao u položaju


sličnom položaju zaroblienjka. koji dobiva izvjesnu količinu kruha na


tjedan dana. Gospodarski rezon takovog zarobljenika jest, da ograničenu


količinu kruha što jednoličnije porazdijeli na sve dane u tjednu. Jednako


je čovjek, kada je opazio, da mu stoje na raspoložbu samo ograničene


količine šuma, odlučio, da će uživanje istih razdijeliti na jednake dijelove.


Razdijelio je šume na jednake dijelove po površini, te je odredio, kojim


će redom uživati pojedine površine. Olavna nada i utjeha bila mu je kod


toga, da će na prvo posječenim površinama narasti nova sastojina, dok sa


uživanjem pređe čitavu šumu. Na taj način da neće nikada nestati ni


šuma ni drva.


Ovi su prvi početci uređivanja šumskog gospodarstva, te je opisana


metoda još danas poznata pod imenom šestarska metoda po površini


(Flächenfachwerk). Praksa je pokazala glavnu manu te metode, naime da


ista ne osigurava jednoličan užitak, pošto šumske površine nisu jednolično


obrasle drvećem. Da se ovoj neugodnosti doskoči, ukazala se potreba, da


se procijeni i utvrdi drvna masa, koja se nalazi u šumama, pa godišnji


užitak (etat) da se odredi ne prema površini, već prema količini drva


(Massenfachwerk). Međutim ni ova metoda ne uzima u obzir, da drvo


neprestano prirašćuje, pa da u cilju jednoličnog porazdjeljenja drvnih


užitaka na sve godine moramo i ovaj faktor da znamo pravilno staviti u


račun.


Usred takovog stanja stvari, gdje je praktični život počeo da stavlja
sve zamršenija pitanja u pogledu opskrbe drvom, ukazala se potreba, da
pojedinci sve svoje umne i fizičke snage posvete riješenju tih pitanja. U
organizaciju civilizovanog društva stupa novi stalež, stalež šumara, koji
zamjenjuju mjernike i lovce, koji su dotle vodili brigu o šumama. Ovaj
novi stalež preuzeo je na sebe zadaću, da društvu pribavi naučno utvrđene
podatke i metode u cilju osiguranja jednoličnog i potrajnog uživanja drva
iz postojećih šuma. Prva je zadaća bila, da utvrdi zakone, po kojima se
uvećava masa pojedinog stabla, pa i čitave šume.


Ako se danas zamislimo natrag u ono doba najintenzivnijeg rada
pionira šumarske nauke, podilazi nas osjećaj zaviđanja za onaj rad toliko
oduševljen, a i uspješan. Iz kaosa podataka i brojaka počele su se pokazivati
konture prirodnih zakona, zakona prirasta šuma, koji su se projicirali
na površine u formi krivulja, koje su — ma i među sobom različite


— ipak jasno odavale neku jedinstvenu tendenciju. Pioniri šumarstva
otkrili su ali i mnoge druge praktične zaključke, kao npr. da veličina
godišnjeg užitka nije ovisna samo o šumi kao takovoj, već da taj užitak
u velikoj mjeri ovisi o raznim gospodarskim mjerama, o ophodnji, o proredama
i inoj njezi sastojina.
Rad prvih šumara, koji je donio tolike značajne rezultate, bio je diktiran
gospodarskim potrebama, te na pravac rada nisu uplivisale nikakve
gospodarske teorije, makar su u to doba, t. j . u zadnjim decenijima XVIII.
i u prvoj polovici XIX. stoljeća, svijetom već kružile razne gospodarske
teorije. Merkantilizam, koji je ostavio tolike tragove u šumama Francuske
i Njemačke, nije bio provađan po šumarima, već je bio diktiran sa najviših
upravnih mjesta. Također nemamo nikakvih dokaza, da su se šumari


652