DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 7     <-- 7 -->        PDF

zagrijavali za teorije fiziokrata, makar se te teorije mnogo zauzimaju


za šumu.


Sasma druge prilike nastupile su ali, kada je počela osvajati svijet
teorija gospodarskog liberalizma. Pobjeda ove teorije i njezino nečuveno
brzo širenje jedinstveno je u istoriji čovječanstva. Ona je zahvatila i zarobila
umove i srca čitavog kulturnog svijeta, pa je zavladala i šumarima.
Međutim prve znatne utjecaje na šume i šumarstvo gospodarski liberalizam
nije izveo posredstvom šumara ili na inicijativu šumara, već su te
utjecaje izveli teoretičari opće nacionalne ekonomije. Kada je Adam Smitli
postavio tezu, da je glavni i jedini podstrekač gospodarskog napretka privatni
egoistični interes pojedinca, povukao je iz toga i daljnji zaključak,
da je samo pojedinac (individium) sposoban i predestiniran, da upravlja
gospodarskim dobrima i kapitalima. U ime tih načela tražili su nacionalni
ekonomi, da se i šume izluče iz upravne države, te da se predaju privatnicima.
Odgovorni državnici Austrije, a donekle i Njemačke saslušah su
te glasove, pa su ove države u prvoj polovici XIX. stoljeća prodale silne
komplekse privatnicima. Naravno da su bili po srijedi i drugi t. j . fiskalni
interesi, ali ti pritajeni interesi dobili su baš u teoriji liberaljzma dobro
došlo opravdanje i pokriće.


Također i segregacije prava služnosti na šumama jesu izravne posljedice
općih nacionalno-ekonomskih tendencija, koje su počele da osvajaju
svijet. Trebalo je naime dati šumskom kapitalu potpunu slobodu
akcije, kako to traži liberalizam. U ime tih teorija bili su šumovlasnici
pripravni podnijeti i izvjesne žrtve, da si pribave gospodarsku slobodu u
svojim šumama.


Ovo su utjecaji gospodarskih teorija na šumarstvo bez ili uz minimalnu
suradnju i inicijativu šumara. Međutim uskoro su pri provođenju
u život postulata liberalizma preuzeli inicijativu sami šumari. Mora se
priznati, da je šumarstvo na prvi pogled kao stvoreno, da se na nj primjenjuju
principi tog gospodarskog sistema.


Prvi je zahtjev šumarstva, da se kapitali moraju ukamaćivati. Ovaj
zahtjev kao da je priroda najočitije odobrila i prikazala baš u šumama.
Šuma je kapital, a godišnji prirast predstavlja godišnje kamate. Ovakova
predodžba sigurno je lebdjela pred očima prvih šumara, koji su se počeli
zagrijavati za nove teorije. Međutim ako su htjeli tu svoju prvu zamisao
dosljedno provesti, morali su se sukobiti sa neočekivanim poteškoćama.
Prva je poteškoća u tome, da kamati šumskog kapitala ostaju vezani uz
kapital, dok kod drugih kapitala, osobitog novčanog, kamati bivaju slobodni.
Ova prva teoretska poteškoća uklonjena je sa jednom hipotezom,


t. j . postavljena je tvrdnja, da se šumski kapital ne ukamaćuje sa običnim
kamatima, već na način kamata na kamate. Jednogodišnji prirast ostaje
vezan uz kapital — time i sam poprima značaj kapitala, pa i sa svoje
strane odbacuje kamate.
Pošto ali kamati ipak jednom moraju doći do izražaja kao slobodan
užitak, plod kapitala, to su si teoretičari pomogli predstavom normalne
šume, koja je fikcija već otprije postojala u šumarskoj nauci. Utvrdili su
na osnovi izučavanja svojstava normalne šume, da je kod strogog potrajnog
visoko-šumskog gsopodarenja sa godišnjim sječinama, sadržaj drvne
mase zadnjeg, najstarijeg dobnog razreda, jednak zbroju prirasta svih
dobnih razreda, t. j .


.. ==*, + z% -f i, 4- -f-4


653