DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1932 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Pošto je ali kod normalne šume


2j —-z% — .... — zu


to je


Z—u.z — tnu


Prema tome su u zadnjem dobnom razredu sadržani kamati cijele
šume, te oni kod takovog gospodarenja dolaze svake godine u obliku
sječivog prihoda. Ovaj prihod ulazi, đoklegod traje šuma i takovo gospodarenje,
pa dakle tvori jednu vječitu godišnju rentu. Izrazimo li prirast
mase Z njegovom novčanom vrijednošću A, to je sječivi prihod zadnjeg
dobnog razreda jednak sumi kamata svih dobnih razreda. Rezultat korigiran
je još time, što su pribrojeni prihodi od proreda, koje daje šuma u
jednoj godini, a od istog su odbijeni troškovi uprave, poreza i t. d. Suma
prihoda nakon odbitka troškova jest šumska renta.


Nakon što je na taj način utvrđen temelj za novo shvaćanje šumarstva,
nije bilo teško ove principe primijeniti i na druge oblike šumskog
gospodarenja, n. pr. na slučaj, da sječivi prihod ne dolazi svake godine,
već periodički, ako je umjesto čiste sječe primjenjivan oplodni sijek i t. d.


Iz gornjeg izlazi, da cilj gospodarstva mora biti polučenje što veće
šumske rente. Taj cilj odnosno čitav taj sistem, kojemu je konačna oznaka
u spomenutom cilju, prihvatili su mnogi šumari, te su nastojali da svjesno´
poduzmu sve, kako bi se tome cilju što više približili. Ove tendencije
očitovale su se u gospodarskim mjerama, a osobito u načinu uređivanja
šumskog gospodarstva. Najočitiji vanjski znak ovakovih tendencija bile
su dugačke ophodnje, kojima se htjelo polučiti što veću šumsku rentu.


Prije nego se pozabavim pitanjem, da li je ova teorija ispravna,
moram podvući značajnu činjenicu, da su se i u šumarstvu počele pojavljivati
tendencije, t. j . da se jednom od gospodarskih principa pridaje neka
naročita, vodeća važnost i da se uslijed toga logički zanemaruju ostali
principi. Šumari su počeli kao i ostali nacionalni ekonomi gubiti sposobnost,
da promatraju šume i šumarske probleme neposredno i nepristrano,
već ih gledaju kroz naočale, ili rekao bih, kroz prizmu neke teorije. Slike
jednog te istog predmeta gledane kroz različite prizme bivaju skroz različite,
te uslijed toga dolazi do žučljivih debata o tome, koja je slika
ispravna.


Ovakove debate nastale su, kada su se pojavili kritičari teorjie najveće
šumske rente. Protivnici su potpuno ispravno upozoravali na činjenicu,
da je šuma proizvod tla, na kojem se nalazi. Tlo je zapravo
kapital, a šuma predstavlja tek kamate toga kapitala. Šumsko tlo ima
neku posebnu svoju vrijednost, koju zadržava i onda, kad na njemu ne raste
šuma, nego neka druga vrst kulture. Šumsko je tlo sposobno i za razne
druge načine iskorišćavanja. Prema tome, tvrdili su protivnici teorije najveće
šumske rente, uspjeh gospodarenja može se prosuđivati samo s
obzirom na kapital, kojeg predstavlja šumsko tlo, te se mora tražiti, da
šumsko gospodarenje daje najveću čistu zemljišnu rentu. Radi toga1 zahtjeva
nazvani su oni pristašama najveće čiste zemljišne rente, za razliku
od pristaša najveće šumske rente. Kao predstavnik i tvorac nove teorije
najveće zemljišne rente (Boden-Reinertragslehre) smatra se profesor M.


R. Pressler, sa čijim je imenom ova nauka skoro nerazdruživo spojena.
654