DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1932 str. 49 <-- 49 --> PDF |
PRIVREDNI ZNAČAJ LOVA U JUGOSLAVIJI. U br. 11. Šumarskog lista izvolio se g. prof. Dr. M. Marinović osvrnuti na moju kritiku o knjizi »Privredni značaj lova u Jugoslaviji« štampanu u broju 8—9 Š. L. Ako su se sve kritike i prikazi povoljno izrazili o toj knjizi, onda se g. M. nije trebao uopće osvrtati na moju kritiku, jer za jedno veslo brod ne stoji i jer knjiga i svako djelo vrijedi onoliko, koliko vrijedi samo po sebi, a ne onoliko, koliko o njoj pišu kritičari. Uostalom u Šumarskom listu nije se na to djelo osvrnuo nitko, niti mi je poznato, da je tko od šumara lovaca napisao 0 tome kakovu ocjenu. Baš s toga bio sam odlučio, da napišem svoje mišljenje 0 toj knjizi u našem stručnom gumarskom organu, koji je stručni organ i za lovstvo sve dotle, dok se ta grana narodne privrede ne odijeli od šumarstva. G. M. tuži se, da sam ja bio medu onima, koji su uskratili zatraženu pomoć u tom poslu, namijenjenom jednoj stvari općega značaja. Stvar se ima ovako. U god. 1930. obratio se na mene g. M. pismom i u tom pismu kaže: »Ja već više. mjeseci pišem jednu stvar iz lovarstva i to: privredni značaj našeg lovarstva. Nadam se, da ću za 2L—3 nedelje završiti. Kao što to obično biva tek pri kraju opaža čovjek, što je sve trebalo još uneti pa tako sam i ja odlučio da pokušam prikazati makar u najkraćim potezima upliv zemljišta i drugih prirodnih faktora na razvitak naše divljači. Zato se i na Vas obraćam s molbom, da mi pomognete Vašim velikim iskustvom naročito u pogledu težine srnjaka onih krajeva u kojima ste služili. Interesuje me težina srnjaka na pojedinim terenima a eventualno i na visinama. Kod toga: dobro razviti srnjaci i to poprečna težina (po mogućnosti navesti broj komada vaganih) kao i maksimalna težina, koju ste nalazili, uz navod mjesta (zemljište, visina, vrst kulture i mjesne prilike koje su uplivisale na razvitak). Uz navod težine tijela molio bih i jakost rogovlja po mogućnosti i oblik koji najčešće dolazi, naročito upliv krečnjaka. Ako mi možete izaći u susret, onda bih molio po mogućnosti što prije, jer se žurim, kako sam napred spomenuo, da dadem knjigu što prije u štampu. Zahvaljujući na trudu unapred ostajem « i t. d. Kako sam onda bio šef šumske uprave i kako sam bio zaposlen sezonskim radovima, neka prosude objektivni čitači, da li sam mogao tolike podatke sakupiti, obraditi i poslali u tako kratkom i terminiranom roku. To bi bio materijal baš za jednu studiju. I jer naravno to nisam mogao, odgovorio sam g. M. pristojno i drugarski, zašto i kako mi je to nemoguće. G. M. tuži se sada na moj postupak i kaže, da sam mu uskratio pomoć »ne baš odviše ljubaznim pismom«. Da sam znao, da g. M. neće moći sakupiti boljih podataka za ove krajeve (Velika i Mala Kapela, Gorski Kotar i t. d.), nego što ih je sakupio i u svojoj knjizi objelodanio, a koje sam ja kritikovao, onda bih jamačno odmah sjeo i iz glave napisao bar ono, što sam napisao u broju 8—9 Š. L. No ja sam držao, da g. M. naša lovišta poznaje bolje, već s obzirom na to, što je službovao u ovim krajevima kao šef kr. šumske uprave u Fužinama. Nikakove dakle podatke ja nisam u pripravi držao, da zaspem njima navode naših starih lovaca. No ovo je samo nov dokaz, kako je g. M. na brzu ruku tu knjigu pisao i podatke sakupljao i to će biti jamačno jedan razlog, da je knjiga ispala takova, kakova je. U svom odgovoru na moju kritiku g. M. se čudi i piše: »Inače se ne može razumeti njegovo očekivanje, da će u ovoj knjizi naći moja vlastita iskustva, mišljenja, poglede, zaključke i savete.« Ništa drugo, g. profesore, od Vas nismo tražili niti očekivali, nego to, što ste Vi od nas tražili prije sastava knjige. Mi smo se nadali, da ćemo čuti Vaše mišljenje 0 tome predmetu i dobiti odgovore na pitanja, koja ste na nas stavljali, ali smo se u tom očekivanju razočarali i naše se nade nisu ispunile, kako sam to u svojoj kritici s pravom napisao. Ako autor traži od nas mišljenje 0 jednom predmetu, onda u najmanju ruku želimo čuti i mišljenje autorovo o tom predmetu, kad već o njemu piše, dakle njegova iskustva, mišljenja, poglede i t. d. 735 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1932 str. 50 <-- 50 --> PDF |
A ako g. M. drži, da se jedna čitava knjiga može napisati na temelju tuđih iskustava,, mišljenja, pogleda i zaključaka po dobivenim odgovorima, a pitanja po nestiglim odgovorima da se ostave »za to pozvanijima« odnosno otpute u institut za naučna istraživanja, onda to nije metod, po kojem se pišu knjige i s takovim metodom pisanja trebalo bi kod nas već jednom prestati. Ili to ili neka se autor na takovu knjigu ne potpisuje, pa ćemo onda kritikovati saradnike, a ne jednoga autora. Dalje mi u tom odgovoru g. M. predbacuje, da nisam na čistu sa pojmom lova, kao dijela narodne privrede i sa naukom o lovu (lovstvom) i da stalno brkam te pojmove. A sam pisac malo iza toga piše: »Da ova knjiga u izvesnoj meri ipak dodiruje nauku o lovu i služi se rezultatima naučnih istraživanja na tom polju ... »Eto baš toliko, gosp. profesore, koliko ste Vi u svojoj knjizi dodirivali nauku o lovu, toliko sam i ja u svojoj kritici i što je dozvoljeno jednome, sa istim je pravom i drugome i to onda ne znači nikakovo brkanje pojmova. Tolikoj nelogici nisam se nadao od univerzitetskog nastavnika. A Vaša primjetba »da fali uputnik za spremanje pača i oglas za nepromočive lovačke cipele« mogla je potpuno izostati, odnosno mogli ste nekoliko takovih oglasa uvrstiti u oglasni dio knjige, jer oglast pojeftinjuju knjigu, a Vaša je, kako sam ranije istakao, dosta skupa. Q. M. u svom odgovoru stalno naglasuje svoj´ naučni rad, tako »u obimu svoga nastavničkog i naučnog rada«, onda »samo se ovakove knjige ne pišu u obliku naučnih studija«, pa »služi se rezultatima naučnih istraživanja« i t. d. Rado bih ipak znao, što je g. M. svojim naučnim radom dosad u lovnoj znanosti utvrdio i gdje su ti rezultati štampani, da i mi ostali lovci to pročitamo i da nešto nova čujemo i naučimo. Eto rezultat moga dosadanjeg istraživanja na tom polju između ostalog jest, da je hrvatski tetrijeb nešto svjetlijih boja od slovenačkog i da mu je glava iste boje kao i vrat. Jamačno su to i ostali lovci vidjeli, ali nisu toga sa tetrjebovima iz drugih krajeva uspoređivali niti su to dosad napisali. Ja sam to proveo I kad sam u svojoj kritici spomenuo, da g. M. nije naveo te razlike, kad je govorio o tetrijebu, a pisao je o drugim razlikama naše divljači, koje nisu ni dokazane, cnda mi je to i te kako zamjerio i u svom odgovoru naglasio. A sad prelazim na srnjake. G. M. pita, što smo novoga doznali poslije iznijetih podataka kritičara i kaže: ništa. »Poslije tvrdnja g. Š. imamo tvrdnju g T. »Neće biti baš tako. Tvrdnje g. Šugh-a ne stoje, kako sam to točno dokazao na strani 539. i 540. Š. L. U dokaz svojih tvrdnja ja sam uza svoj članak poslao i fotografije triju glavnih tipova rogovlja kapelskih srnjaka i fotografiju rogovlja dvaju srnjaka i´z Bjelolasice, ali je redakcija Šumar. Lista stala na stanovište, već iz razloga štednje, da nije od potrebe, da se donose slike, kao što baš i nije, jer se to dade i svagda i sada lako dokazati i jer je to ostalim lovcima dobro poznato. Dokazane činjenice nisu dakle samo mlaćenje prazne slame, kako to hoće g. M. Ako sam sa svojim tvrdnjama o težini kapelskih srnjaka došao u sukob ne samo sa g. Šugh-om, već 1 sa Gagernom i Dombrovskim, žalim, ali na stvari ne mogu ništa mijenjati, jer to su moja iskustva. Da sam te podatke poslao u svom »ljubaznom« pismu g. M. pri]e sastava njegove knjige možda bi ti podaci vrijedili više, nego što vrijede danas. Nisam u mogućnosti, da si nabavim sve njemačke autore, koji taj predmet obrađuju, ali pratim: »Jagdkundliche Mitteilungen, Herausgegeben vom Institut und der Gesellschaft für Jagdkunde, Berlin-Zehlendorf.« Ondje su pisali o rogovlju srnjaka Dr. Ströse i ostali njemački naučni istraživaoci. Izgleda, da g. M. ne prati izvješća toga zavoda, jer inače ne bi pisao, da su moja tvrđenja netočna i nedokazana. Nisam napisao, da mjerenje rogovlja po zbirkama i muzejima nema svrhe i da se po tome ne mogu stvarati mnogi zaključci, koji su od važnosti za unapređenje lovstva, već sam tvrdio, da samo to mjerenje nije dovoljno, da se napiše jedna naučna studija i znanstveno djelo o privrednom razvitku lovstva. Poznata mi je uloga, koju ima lov kao dio narodne privrede, ali mi nije poznato, na kakovom se to — meni sasvim 736 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1932 str. 51 <-- 51 --> PDF |
tuđem i nepoznatom polju naučnog rada — krije g. M. Baš zato, jer je g. M. na tom polju rada materiju razrađivao na temelju različitih izvještaja, pouzdanih u manje pouzdanih, na osnovu neprovjerenih podataka i pričanja, izvadaka skalupljenih i s brda i s dola, raspravljajući na daleko i široko o svemu i svačemu, izašla je »potpuna ričet-knjiga«. Sve se to dalo postići mnogo kraće, točnije i preglednije i sa većom praktičnom vrijednosti, kako sam ranije napisao. G. M. piše u svom odgovoru na str. 681.: »U knjizi se iznose samo jači primerci, da se dokaže (str. 154 i 156), da u svim našim krajevima sve vrste divljači po svojim kvalitativnim sposobnostima spadaju u red prvoklasnih evropskih vrsta. Ovaj zadatak uspelo mi je ispuniti na temelju provedene anke,te i sakupljenih statističkih podataka.« Što li si sve ne uobražava g. profesor Marinović! Ništa g. M. nije uspjelo ispuniti niti kakav zadatak riješiti. To je sve lovcima već odavna poznato i bez ankete i mimo statističkih podataka prof. M. i naši lovci o tome već dug niz godina i pišu i govore. Nema gotovo članka, gdje se to ne spominje. Tek za primjer navodim, da u istom broju »Šumar. Lista« (novembar 1932) str. 676 piše g. M. Knežević za divokoze: »Trofeje iz ovoga lovišta mogu se takmiti sa svima lovištima Srednje Evrope«, pa onda dalje: »Kako po dimenzijama tako i po formi spadaju ovakove trofeje na prvo mjesto u svakom natjecanju.« Zar je takovo ispunjenje toga zadatka taj toliko isticani naučni rad i znanstveni studij g. prof. M.? Upravo zato, što je g. M. u svojoj knjizi o privrednom značaju lova prešao na polje samoga lovstva i mnoge stvari prikazao u krivom svijetlu (da li po svojem ili tuđem iskustvu, nije od važnosti) i tako mnoge pojmove pobrkao, predložio sam, da bi dobro bilo, da se napiše lovstvo specijalno za našu divljač i naše prilike, dakle jugoslovensko lovstvo, i to prema današnjem stanju znanosti. Knjigu zamišljam na pr. u obliku njemačke knjige »Die hohe Jagd«, samo u mnogo kraćem i sažetijem oblika. Ona ne bi trebala biti po opsegu mnogo veća od knjige prof. M., o kojoj je ovdje govor. Takova bi knjiga ujedno poslužila i kao priručnik i kad udžbenik. Ne dijelim mišljenje g. prof. M., da bi takovo djelo mogao napisati svaki nastavnik lovstva na našim fakultetima ili drugi lovni stručnjak. Ne dijelim ga već s razloga, što onu nije ni dosad napisano. A ne mislim niti na jedno posve teoretsko djelo, već na djelo sa što više praktičnih iskustava, mišljenja, pogleda, savjeta i zaključaka. Zato držim, da bi za takovo djelo trebalo najmanje jedan tucet stručnjaka. Na taj moj predlog i na tu sa mnogih strana vrlo osjećanu potrebu grdno se oborio g. M. u svom odgovoru izlažući ga smiješnosti (»a blažena Jugoslavija ima sve to sabrano i napisano ...«). Možebit g. prof. M. nije pravo, što sam mu u tom svom prijedlogu za novu knjigu dodijelio otsječak: o historiji lova i lovnom zakonodavstvu. Pa to je bio samo prijedlog. Ako prof. M. nije s tim zadovoljan, može si izabrati po volji koje drugo poglavlje ili vrstu naše divljači, pa da čujemo rezultate njegovih studija, iskustva, savjeta i t. d. Ili možebit nije g. prof. M. pravo, što sam baš ja taj prijedlog stavio i da ne bude baš na moju inicijativu. Bilo ne bilo, prije ili kasnije morati će se tome pristupiti, jer je to jedna neodgodiva potreba. Držim, da će se u tome složiti sa mnom svi moji drugovi i čitaoci Š. L. Konačno i jer je tako i g. prof. M. u svom odgovoru na moju kritiku učinio, da završim sa medvjedima. Nikako nisam izvrtao navode g. M. o dimenzijama lubanje bosanskog medvjeda iz zbirke g. Martino, koje se računaju »među najjače u zapadnoj Evropi,« već sam ustvrdio, da ima jačih dimenzija. G. M. je naime morao napisati: »koje se računaju među najjače premjeren e dimenzije u zapadnoj Evropi«, i da je tako napisao, ne bih imao razloga, da tvrdim protivno. Za dokaz, da moja tvrdnja stoji, donosim dimenzije lubanje medvjeda pod rednim brojem 4 (taj se naime ima dodati tabelarnom pregledu: medvjeđih lubanja objelodanjenih u Š. L. na str. 542 od ove godine i za to nosi redni broj 4). 737 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1932 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Kondilo-ba-Širina Širina Vlasnik ´5* zalna dužina između Zygo-između kon-Izmjeru u medvjeđe Opaska lubanje u matocusa u dilusa u obavio ni. lubanje mm mm mm Ivan Medvjed nađen ugi- J. Premrou nije 4. nuo god. 1925. na .43 228 Vilhar području kr. šum. Sušak mjereno Sušak uprave Jasenak Kako vidimo, te su dimenzije jače od onih, što ih je naveo g. M. za medvjeda iz zbirke g. Martino ,i prema tome bi bile najjače od dosad premjercnih u zapadnoj Evropi, ali nikako najjače, jer ja tvrdim, da ima još jačih kapelskih medvjeda. A o »mravunjašu« i »grlašu« ili kako kaže g. M. »mravar« i »veliki medved« (naziv »veliki medvjed« dosada je bio poznat samo u astronomiji, a po g. M. ulazi sada i u lovnu zoologiju) dalo bi se pripovijedati mnogo toga, ali mi današnji lovci tražimo samo dokaze i stvarne činjenice. Možda o tim dvjema odlikama (varietas, njem. Art, g. M. kaže »podvrsta«) postoji čitava literatura (koju ja doduše nisam pročitao) i dopuštam, da je lovački pisac g. Dr. N. pričao g. Dr. M., da je kroz osam godina posmatrao medvjedicu »mravara«, koja nije narasla veća, dok nije konačno ubijena. Međutim nama bi bilo mnogo draže, da je ta medvjedica, nakon što je ubijena, bila predana kojemu muzeju i da je ondje preparirana zasebno koža, a zasebno skelet, da se anatomski utvrdi, koje su razlike između jedne i druge odlike, da li postoje ili ih danas uopće nema. I onda dotični pisac premalo je promatrao medvjedicu kroz osam godina, kad je do sada utvrđeno, da medvjed živi preko pedeset godina; 1 možda mu se tek pričinilo, da kroz to vrijeme nije ništa narasla, kad je nije mjerio. Po Brchm-u postoje dvije odlike medvjeda u Evropi i to obični ili mrki medvjed (Ursus aretos, njem. Aasbär, visoka rasta, dugačkih nogu, pružen, dugačke glave, visoka čela i duge njuške, dlake žute do šivaste) i medvjed mravar (Ursus formicarius, njem. Ameisenbär, nižeg rasta, debelih nogu, kraći, široke glave, plosnatog čela i kratke njuške, boje smeđe). Već po toj razlici teško bi danas bilo razlikovati u naravi te dvije odlike. Od slovenačkih lovačkih pisaca opisuje medvjeda g. A. Šavel j (Vidi »Lovec god. 1929 — Iz kočevskih revirjev«) i kaže: »V kočevskih gozdovih živi rjavi in crni medved. Izrazitega medveda mrharja ali mravljinčarja v naših krajih po mojem mnenju sploh ni, temveč žre naš medved povprek vse, kar mu priae pod zobe. Drugače se pa razlikuje ta kočevski crni in rjavi medved ne samo po barvi, temveč tuđi po velikosti: crni medved je večji in težji kakor rjavi. Da pa se parita obe vrsti teh medvedov, je gotova stvar in ima crna mcdvedka mladice z rjavim kosmatincem, in zopet obratno, rjava medvedka z medvedom crne barve. Kako je potem z mladici iz takih mešanih »zakonov« mi ni prav znano...«. Od naših lovaca zoologa g. prof. Dr. M. H i r t z drži, da u Hrvatskoj postoji samo jedna vrsta i to obični medvjed (Ursus aretos L.). Istina je, što navodi g. M., da primitivn i lovc i Gorskog Kotara pripovijedaju o dvije odlike medvjeda, ali za »primitivni lovci« treba točnije kazati »narod«. Uopće karakteristično je, da naš narod divljač i divlje životinje dijeli na više odlika i naziva ih zasebnim imenima. Tako oni poznaju zeca »živičara, njivara, žitara, kamenara, kupusara« i t. d., a to je sve jedan te isti Lepus timidus L. Inteligentniji lovci, pa lugari, čuvari i t. d. u Gorskom Kotaru poznaju i govore samo o jednom medvjedu. Navod g. M., da ne poznajem Mendelove teorije o nasljeđivanju, za ovaj slučaj, apsolutno nije na mjestu. Mendelova teorija još nije primijenjena ni proučena niti za sve domaće životinje, a kamo li za divljač, pogotovo za medvjede. Pogotovo nema svrhe govoriti o toj primjeni, kad još nismo na čistu, da li uopće postoje dvije odlike medvjeda, a kad bi 738 |