DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1933 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Dotrebe, da im se naknadno priznaje jos i pravo besplatnog sabiranja otpadaka i ležike, jer su takovo pravo zapravo imali već od ranije. Naposletku biče najverovatnije, da komuniteti Karlobag, Senj, Kostajnica (za ovu sam to svojevremeno dokazao elaboratom taksacionog otseka Direkcije šuma u Zagrebu broj 42 — 1922), Brod i Zemun — a po svoj prilici i Bela Crkva — u to doba nisu imali nikakovih prava u državnim šumama, pa da im se na neki način pomogne, priznato im je reskriptom od 16. febr. 1868. navedeno pravo. Položaj bivšeg komuniteta Bela Crkva i ovom prilikom ostaje taman i nedovoljno objašnjen. To bi se pitanje moguće moglo objasniti iz akta upućenog sa strane ug. Min. finansija Direkciji dobara u Temišvaru, ali do toga dokumenta nije se moglo doći. U) BITNOST I OBIM SERVITUTNIH PRAVA. A) Pravo na sakupljanje leževine i otpadaka. Pravna strana toga prava. Da bi uponali bitnost, obim i vrednost ovoga prava, potrebno je prethodno objasniti njegovu pravnu stranu. Ta se jasno razabire iz jednog mišljenja nekadanjeg kr. ravnat. erarskih pravnih poslova u Zagrebu od 15. maja 1899. broj 14.968 — 1898., koje u izvatku glasi: »Ukoliko je međutim osim ovoga potpunoga pravoužitništva previšnjim rešenjem od 16. II. 1868., kako se razabire iz priložene prepisne naredbe bivšeg c. kr. glavnog zapovjedništva kao krajiške zemaljske upravne oblasti u Zagrebu od 15. V. 1878. broj 1076 osnovana za krajiške gradove druga vrst servituta, predmetno ograničenog samo na pobiranje otpadaka i leževine, a osobno rašireno na sveukupn e stanovnike imenovanih gradova, to ovo iz previšnjeg rješenja od 16. II. 1868. proizviruće pravo u svojoj općenitosti dakako nije vezano, odnosno uvjetovano niti na osobni momenat ispunjavanja bivše krajiške vojne obaveze niti na realni momenat posjeda nekretnosti. Ovo pravo i nije servitut u pravom smislu te riječi, jer ne pripada izvesnim osobama ili izvesnim skupinama, već se podjeljuje od slučaja do slučaja onima, koji se svake godine za to prijave. Prema tome se glede ovog prava naravski ne može sastaviti s t a1 a n iskaz ovlaštenika, već su se´ imale i imadu se izdati od godine u godinu dozvolnice (Lizenzscheine) onima, koji su za to kod gradskog magistrata posebno se prijavili. Kod svojevremenog otkupa pako toga prava valjati će isto u račun uzeti prema prosječnoj vrijednosti faktičnog užitka. Ovo ravnateljstvo nije toga nazora, da bi pravo, koje je u godini 1868. podijeljeno, zastarom bilo ugaslo.« Iz izloženoga se razabire, da je reč o jednom posve neodređenom pravu odnosno servitutu, u koliko je taj naziv uopšte na mcstu u ovom slučaju. U prvorn redu pravo je neodređeno u pogledu broja lica, jer ]e neodređen i broj onih, koji se tim pravom mogu i žele koristiti. Potrebna im je jedina kvalifikacija, da budu stanovnici kojega od navedenih pet komuniteta. Zbog toga bi se moglo govoriti jedino o gornjoj, maksimalnoj granici broja ovlaštenika, koja bi obuhvatala bez razlike sve stanovniKe komuniteta. Pravo je zatim neodređeno i u pogledu množine leževine i otpadaka, koju bi ovlaštena lica pojedince i sva zajedno mogla iskoristiti. 33 |