DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1933 str. 27     <-- 27 -->        PDF

izneo u jednom svom ranijem radu.^^ Pošto množina otpatka — pored
ostaloga — može da ovisi i o volji vlasnika šume, to servitutno pravo
počinje onde, gde prestaje iskoriščavanje po sopstveniku. U doba obilja
šuma nije se vodilo naročitog računa o racionalnom iskorišćenju drveta.
Znatan deo mase ostavljan je u šumi kao uopšte neupotrebiv (otpadak u
tehničkom pogledu). I u komercijalnom ili finansijskom pogledu bilo je
dosta otpatka, jer se zbog slabih saobraćajnih prilika mogao izvesti samo
malen deo najvrednijeg drveta. Sve drugo ostavljano je u šumi — kao
otpadak u finansijskom smislu. Dok bi se količina otpatka u tehničkom
pogledu još i mogla ustanoviti na osnovi izvesnih kriterija, to množina
otpatka u finansijskom smislu, pored ostaloga, ovisi o volji vlasnika šume,
što će deklarisati kao otpadak.


Iz navedenoga sledi, da zbog neodređenosti i relativnosti obaju pojmova
može doći do razlika u shvatanju između vlasnika šume i ovlaštenih
lica. Prvi nastoji, da ta prava što više stegne i ograniči, a drugi opet teže,
da im dadu što šire shvatanje. Oboje može dovesti do teških nesporazumaka.


Pri izvršavanju ovoga prava postoji međutim jedna granica, preko
koje se ne sme preći. Prema Danckelma n n-u´^* izvršavanje nekoga
servitutnog prava ne sme da ometa postizanje glavnog cilja gospodarenja.
Servitutno pravo ne sme da sprečava sopstvenika šume u njegovim
vlasničkim odredbama, koje su gospodarski opravdane i potrebne.
Ta prava pogotovo ne mogu siliti vlasnika šume, da čini štetne propuste.
Ovaj je besumnje ovlašten, da racionalnom njegom šume sprečava proizvodnju
malovredne leževine. Po E i d i n g u^"* od vlasnika šume ne može
se tražiti, da vodi tako loše gospodarenje, po kom bi se u šumi ostavljala
stabla, da stoje dotle, dok se od starosti i preživelosti sama ne počnu
rušiti. I naš novi zakon o šumama (odredbama §§ 68 i 69) zaštićuje vlasnika
šume od neumesnih i preteranih zahteva ovlaštenika. Tako je u § 68
pored ostaloga određeno, da službenosti ne mogu sprečavati vlasnika
šume u načinu uzgoja, ako to odgovara prihkama staništa. Blagovremeno
i stručno čišćenje, i proređivanje uzgojne su mere, koje se imaju provadati
i upravljati s obzirom na potrebu i stanje šume, a ne prema preteranim
i neumesnim željama lica, koja se mogu koristiti pravom na besplatno
sabiranje leževine i otpadaka.


Pored toga, kraj današnjega intenzivnijeg gospodarenja ovo je


pravo izgubilo svoju nekadanju važnost, pa se za volju ovakovih sitnih


prava ne može kočiti pravilni i prirodni razvoj šumskog gospodarenja.


Obim prava na sakupljanje leževine i otpadaka.


Kod neodređenih servituta (a takovima smatrajmo ovde i ovo
pravo) opravdana je zbiljna potreba ovlaštenika gornjom ili maksimalnom
granicom za veličinu naturalnog prihoda. Ta potreba kod svih stanovnika
jednoga komuniteta nije međutim jednaka. Kod onih, koji imaju samo
pravo na sakupljanje leževine i otpadaka, obim iskorišćavanja ovog prava


´´ Dr. 2. Miletić : Kvalifikacija drveta. Šum. List. 1930. — Videti i Danckelinann:
Spom. delo II. deo, str. 126 i dalje.
"´Dr. Bernh. D an ck e 1 m a . ii: Ueber die Orenzen des Servituts- und
Eigentumsrechts bei Waldgrundgerechtigkeiten, str. 33.
´^ Isto delo, str. 34. , ,


25