DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1933 str. 74 <-- 74 --> PDF |
smreka je također česta, ali nikako karakteristična. Tlo je uvijek pjeskovito, suho, karakter čitave flore izričito kscrofilan; glavni znaci su slaba borovina i vrijesak. — Raširen je po cijeloj Finskoj. Empetrum-Myrtillus-tip (....) pojavljuje se na sjeveru i prestavlja nešto bolju šumu neg-o Cladina-tip. On je kao neki prelaz medu ovim tipom i vlažnijim omorikovim tipom Myrtillus. To je sastojina pomiješana, gdje — istina — bor većinom prevladava, ali skoro uvijek i dosta često biva išarana omorikom i brezom (Betula verrucosa i Betula odorata), također nekada trepetljikom (jasikom). Mjestimice omorika ili breza uopće prevladava. U prizemnoj su vegetaciji guste mahovine, Hylocomium, Dic ranum i Polytrichum; dakako da se lišajevi još pojavljuju, ali malo, zatim u glavnom borovnica i s njom Empetrum; vidio sam također mnogo Ledum pal., ali mi je bilo rečeno, da nije karakterističan za ovaj tip. Stvarno, našao sam ga često i u drugim tipovima, iako spada među tresetovitc. Sastojina biva dosta rijetka, borovi skloni iskrivljenju, omorike nisko ogranjene, cjelokupan karakter nije više tako čisto kserofilan kao u prošlih. Tip čisto sjevernjački. Viccinium-tip (VT), bolja borova šuma nego Calluna, većinom u južnijim dijelovima Finske. Cista borova šuma sa natrunjenim, rijetko kada gušće primiješanim omorikama i brezama. Borovi sa vrlo ravnim i punim stablom; pokrov tla tvori u glavnom brusnica (Viccinium vitis idaea), dakako sa silnom primjesom borovnice i vrijeska; neobično je česta smreka, također su brojne mahovine i lišajevi, ali već malo značajni. Tlo je uvijek vrlo pjeskovito. Tip vrlo čest i vrlo »tipičan«. Myrtillus-Tip (..) je omorikov tip. Označuje uvijek bolje, svježije i dublje tlo nego svi spomenuti borovi tipovi. Čest je u glavnom na jugu. JVlahovine su česte, ali nikako tako jako kao kod prošlih; značajni su Hylocomium parietinum i Proliferum, Dicranum. Lišajevi potpuno ustupaju, ali zato nadolaze trave i korovi. U zemljišnoj vegetaciji prevladava borovnica, često sa brusnicom. Glavna je vrsta drveća skoro čista omorika, koja svojom masom odgovara otprilike našem IV. bonitetu Oxalis-Myrtillus-tip (...) dosta je rijedak. To je dobra omorikova šuma na boljem tlu, negdje i s primjesama drveća većih zahtjeva, kao hrasta. Medu zemljišnom florom ukazuje se Oxalis, znak dobrog i vlažnog tla, dalje jagoda, kupina, razne trave i još se pojavljuje borovnica; lišajevi su beznačajni; mahovine još česte (..1.comium). — Dolazi na glinastijim i vlažnjiim tlima, naročito u udolhiama, i odgovara otprilike našoj omorici III. boniteta. Ostale tipove nisam vidio ili samo vrlo malo, tako da Cajandrovom opisu ne bih mogao ništa dodati. Određivanje i ograničavanje tipova u početku je — istina — teško, ali tko to jedamput nauči, neće više lako pogriješiti. Granicu dvaju tipova moguće je negdje na metar tačno odrediti, drugdje je granica neodređena i u neku ruku razvučena, tako da njezino određenje daje dosta truda i premišljanja; u takim je slučajevima potrebno postupati slobodnije, kako to već ondješnje prilike zahtijevaju. Ne smije nas smetati to, što se nekada — i često — biljke iz jednog tipa uhvate pojedince i na susjednim na pr. Ledum iz tresetišta raširi se i po okolnim tipovima Cladiiu", Calluna, Empetrum- Myrtillus. Kao što svaka sastojina mora u taksacijonom smislu zauzimati izvjesnu minimalnu površinu, tako se i tim više kod tipa pretpostavlja, da pokriva izvjesnu veću plohu, a neznatne plohe — golijeti, močvare i slično — u veličini od nekoliko kvadratnih metara ili ara potrebno je previdjeti. Obično svaka sastojina pripada jednoisi tipu, ali često također više susjednih sastojina pripada istom tipu i razlikuju se samo po starosti. Najtipičnije su zrele i skoro zrele sastojine, koje su dosta rijetke, tako da se zemljišna flora u njima može uhvatiti i razviti. Isječena mjesta pokrivena su barem tom florom, ako je drveće već otstranjeno. S najviše poteškoća skopčano Je 73 |