DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1933 str. 75 <-- 75 --> PDF |
tipiziranje u gustim mladim šumama, gdje radi prevelike sjene ne raste ništa osim drveća, koje tvori sastojinu, ili drugim riječima, gdje je broj vrsta, koje sačinjavaju biljnu asocijaciju, to jest tip, privrem.etio spao na minimum. Dalje će biti zanimljivo proučavati naš predmet više sa teoretske strane. Pojam tipa šume, budući da je izveden iz biljne asociacije (vegetacijonog udruženja), istina počiva na botaničkoj osnovi, ali tip je neka specijalna šumska forma asooiacije, zapravo još nešto više, jer je obrazložen i sa stanovišta pedološkog, biološkog, a poglavito dendrometrijskog, i jer je namijenjen praktičnim ciljevima šumskog gospodarstva. Tipom nazivamo udruženje (asocijaciju) šumskog drveća i bilja, kod koga je određen ne samo floristički sastav, nego i količina proizvedene drvne mase. To je pojam u prvom redu taksacijoni, ali istovremeno i šumsko-uzgojni i bilo bi teško tačno predočiti tipove onome, kome bi bilo tuđe šumsko gospodarsko uređenje, dendrometrija i nauka o uzgajanju šuma. Za uspješan rad na tipovima pretpo-´ stavlja se živ smisao za šumu i spremnost posvetiti stvari mnogo pažljivog pramatranja i premišljanja; tipovi nisu baš potpuno šablona, nego je svaki individuum tipa mali problem za se, tako nešto, kao što je integralni račun u matematici. — Jako sam sklon mišljenju, da su ti visoki zahtjevi, koje ova nauka stavlja smotrenom i promišljenom šumaru, prije prednost nego mana te cijele nauke. Teoriju tipova smatram kao specifično finsku nauku, to jest svojim porijeklom, što ne znači, da se drugdje ne može primijeniti. Cajander ponovo proglašuje, da je na .svoju ideju došao na putovanjima izvan svoje domovine, naročito po Njemačkoj, a kad to tvrdi on sam, onda nije moguće o tom dvojiti. Pa ipak pošto sam vidio Finsku i njezine šume, ne mogu se odreći sumnje, da bi na svoju ideju bio došao, da nije Finac i da mu na putovanjima po Njemačkoj nije u mislima lebdila slika prirodnih šuma među hiljadama jezera. Teorija tipova slična je Mayrovoj nauci o šumskim zonama i nošena je sličnim duhom izražavajući u detalju nešto slično, što je .... u širem mjerilu mislio za cijelu zemaljsku kuglu svojom naukom o glavnim prirođenim šumskim oblastima. Da li je i Morozov imao nekog uticaja na Cajandra, nije mi poznato; on to poriče; to ne bi bilo ništa čudno, jer _su djelokruzi oboijce tako blizu, a Finska je bila prije i politički spojena sa Rusijom; s druge strane odnos između Helsingforsa i Petrograda bio je otprilike isti kao između Praga i Beča. Cajander je putovao po i uskim šumama, naročito po Sibiru. Konšel kaže (Lesnicka prace 1928, 147), da je principijelno odstupanje Cajandrovo od Morozova u tome, što govori o tipovima šuma, dok onaj o tipovima sastojina; ipak mislim, da je ta razlika u stvarnosti zapravo manja, nego što izlazi iz njegovih djela; u koliko sam vidio tipove, a naročito skupine suhih i vlažnih mahovina, bili su to istovremeno i tipovi sastojina, ako tačno shvaćam Morozovliev nazor, o kome crpim informacije samo iz oba citirana članka iKonšelova. Moguće je, da ovo za srednje i najbolje skupine ne vrijedi. U Cajandera je tip šume, istina ne u načelu nego de facto, u mnogim slučajevima i tip sastjjine. Teorija tipova bila je zamišljena u svrhu uređenja šuma. Cajander se započeo s njom baviti, kada je spoznao izvjesne nedostatke bonitiranja prema njemačkim metodama, koje su i u nas uobičajene, a koje počivaju na Baurovoj metodi (t. zv. Sreifenverfahren), bilo da klasificiraju stojbinu prema masi ili visini. Izgleda, da mu je pravi povod u tom smjeru studija bilo to, što se Baurova metoda upravo na urođenu sjevernjačku šumu tako malo može primijeniti; u jednoliko uzgajanim našim sastojinama pokazala se svakako boljom, budući da je u njima postala i za njih stvorena. Cajander predbacuje Baurovoj metodi — s pravom — da je zapravo puka grafička konstrukcija, koja se oslanja na podatke, koji se odnose na ekstremno dobre ili loše sastojine, izračunavajući elemente za prosječne sastojine prosto kao sredinu obaju ekstrema; ali upravo oni krajnji slučajevi u šumi su najrjeđi, dok ovi srednji 73 |