DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1933 str. 76     <-- 76 -->        PDF

bivaju najčešći. Broj bonitetnih stupnjeva, biran potpuno proizvoljno, u prirodi nije
dan, pa se može proizvoljno mijenjati. Dalje, ta metoda nikako ne jamči, da će se
razvoj neke konkretne sastojine, što se tiče visine, mase, debljine stabala 1 t. d-,
kretati prema njezinim krivuljama. Tablice prihoda i prirasta rađene na temelju nje
računane su istina za svaku vrstu drveća posebno, ali pojedini bonitetrii stcpeni svih
pojedinih vrsta drveća ne mogu međusobno odgovarati, dakle bonitiranje prema njima
nema nikakve opće ni trajne vrijednosti; promjenom vrste drveća može se promijeniti
i bonitet stojbine. Osim toga bonitira se svaka oblast, svaki velikoposjed posebno,
te niti sveopće tablice prihoda i prirasta, na pr. Sch\vappachovc, ne mogu su
u cijeloj srednjoj Evropi upotrijebiti; tako na pr. mnoge naše borove sastojine izlaze
iz njihovog okvira. Tablice su uopće sastavljene za normalne sastojine sa obrastom 1,
ali kakvu sastojinu i kakav obrast je zapravo potrebno smatrati normalnim, nije lako
brojčano odrediti ni u šumi uzgajanoj prema ukočenoj šabloni, a kamo li tek u prirođenoj,
jer normalitet se mijenja. I tako kada pretstavimo! forme prirođene šume i
uzmemo u obzir, da se najnoviji uzgojni smjerovi vraćaju tim formama, moramo doći
do zaključka, da će sveopće tablice prihoda i prirasta (nikako kubičke), inače hvalevrijedan
plod marljivosti Schwappacha i drugih Njemaca, postati neupotrebljive za
šumu, koja prirođeno doraščuje. Neka su savršenije i od same prirode, u mnogo slučajeva
uostalom već su nadomještene lokalnim tablicama.


Ako su spomenute metode bonitiranja više manje prihvatljive za uređenje šuma,
ne odgovaraju njihovom uzgajanju. Uređenje šuma može se zadovoljiti s pitanjem,
kakvog je boniteta stojbina s obzirom na sastojinu, koja na njoj upravo stoji, dok Je
za uzgajanje osim toga važno ustanoviti, da li dana sastojina stoji na svojo j stojbini,
to jest na takvoj, koja nije ni za jednu vrstu ili mješavinu drveća zgodnija, a
ako ne stoji, onda za koju bi vrstu drveća ta stojbina bila zgodnija. Dosadašnje tablice
ne mogu na to odgovoriti.


Cajander dakle traži takvu metodu klasificiranja šumskih stojbina, koja bi općenito
i svuda jednako vrijedila, pri kojoj bi se ustanovljavali boniteti što prirodeniji,
koji u šumi stvarno postoje i koji se dadu raspoznati, tako da bi stojbine iste produktivne
sposobnosti i biološki slične bilo moguće zajedno skupiti, a međusobno odijeliti
one, koje se u tim stvarima razlikuju. Temelj toga zahtjeva je nastojanje uzgajanja
šuma, da na svakoj stojbini odgaja one vrste drveća, koje su s obzirom na njezine
prirođene zahtjeve za nju najzgodnije; to su one vrste, koje upravo na njoj stvore
najviše materije i najboljeg kvaliteta.


Cajander je već 1903. godine vidio u sibirskim prašumama, da jedna vrsta drveća,
različita prema karakteru stojbine i praćena uvijek izvjesnim vrstama prizemna
flore, tvori prostrane sastojine. Iz te pojave i drugih sličnih zaključio je, da biljna
asocijacija, koju tvori šumsko rašće, to jest drveće s prizemnom florom, jest u svojoj
cjelini izraz i oznaka produktivnosti i kakvoće stojbine. Slične pojave moguće je pratiti
i u Finskoj, gdje prvobitna prirođena vegetacijona udruženja većim dijelom nisu još
uopće narušena (ili samo srazmjerno malo iskorišćavanjem drveta i paljevinskim gospodarenjem)
i gdje je njihovo ustanovljavanje olakšano time, što je tih udruženja,
to jest tipova, malo usljed velike širine (geografske), gdje broj svih biljaka opada.
Daljnjim studijem biljnih asocijacija uopće dolazi Cajander do zanimljivog rezultata,
to jest, »da odlučni značaj za karakteristiku biljne asocijacije imaju: 1.) prije svega
one vrste, koje se pojavljuju uvijek ili skoro uvijek, a pri tom manje više obilno;
važne su ?.) i one vrste, koje se istina rjeđe pojavljuju, ali ipak još skoro uvijek.
Inače posebno su karakteristične za vegetacijono udruženje 3.) one vrste, koje se
mogu naći samo u dotičnom udruženju, a njihov je značaj to veći, što se češće ondje
pojavljuju. Na koncu i 4.) nenazočnost izvjesnih vrsta može biti za cijelo udruženje
isto tako karakteristična kao i učešće drugih.« Vegetacijona udruženja pojavljuju se


74