DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1933 str. 77 <-- 77 --> PDF |
na iako određenim stojbinama, a tim imaju i svoju izvjesim zemljopisnu rasprostranjenost. Razgraničenje skupina međusobno biva više manje jasno. Tiče li se vegetacijono udruženje specijalno šume, onda treba imati na umu, da ta vrsta sastojine može tokom svog individualnog razvoja stvoriti razna udruženja; drugačije je udruženje u prvoj mladosti sastojine (trave i korova je vrlo mnogo i nadvisuje stabalca), drugačije je u dobi mlado šume (prizemne vegetacije radi sjene skoro uopće nema), a nešto drugo je opet u vijeku zrelosti, kad prizemno bilje raste s progaljivanjem sastojina. Ta tri udruženja ipak su u bitnosti jedno tvoreći samo razne stepene razvoja jedne te iste sastojine na istoj stojbini, koja međutim ostaje nepromijenjena. (Za pojedinosti ovdje upućujem na Cajandrovo djelo »Pojam i značaj tipova šuma«, odnosno »Wesen und Bedeutung der Waldtypen«, Dorpat 1927., iz koga je ovo mjesto skoro doslovno citirano). Na temelju ovih spoznaja tip je šume definiran kao skup rašća, koje se u dobi skore zrelosti i pri stupnju približno normalnog sklopa sastojine odlikuje u bitnosti istim sastavom vrsta i ekološko-biološkim karakterom, zatim onoga, koje se od prvog razlikuje samo u okolnostima, koje treba smatrati kao prelazne, privremene ili slučajne, ali nipošto kao trajne, kao na pr. okolnosti stvorene nsljed različite starosti sastojine, usljed progaljenja, umjetnog zavađanja druge vrste drveća i slično. Trajne razlike znače novi tip, eventualno subtip. Dakle najtipičnija forma tipa nastaje (približno) u stadiju zrelosti sastojine, ali je razumljivo, da vegetacija, koja se pojavljuje u svim mladim godinama te sastojine, također pripada tipu. Pojam tipa pretpostavlja također okolnost, da se pojavljuje na mnogo mjesta; biljna asocijacija na jednom mjestu, koja tvori jedini individuum svoje vrste, nije tip. Tipovi šuma uzeti su dakle direktno iz prirode i njima su izraženi svi zemljišni faktori, to jest oni, koji bi egzistirali i onda, kada bi sa stojbine bila otstranjena sva vegetacija. Polazeći sa botaničkog pojma vegetacijonog udruženja tražio je Cajander potvrdu svoje teorije u nekoliko smjerova i to uz učešće svojih učenika. Valmani, Aaltonen i Y. Ilvessalo radili su na uspoređivanju hemijskih analiza tla raznih tipova i dobili su jako uvjerljive rezultate. Na pr. pri istraživanju sadržaja elektrolita ili spojeva PaO´a, K2O, CaO, N pokazao se različit sadržaj kod raznih tipova, pri čemu su cifre prosječnog sadržaja (kod svakog onog spoja), svrstane od najmanjih do najvećih, stvorile red, koji se pokazao u svim slučajevima isti, potpuno odgovarajući stepenima produktivnosti onih tipova. Iza toga je ovo bilo potvrđeno uspoređivanjem običnog prirasta među svim istraživanim tipovima iste starosti i iste vrste drveća. Naročito su cifre 0 sadržaju dušika i CaO tvorile tako rečij niatematički red; rea tipova, počevši od najgorih, bio je uvijek ovaj: CIT, .., \., .., ..., ...., AT. Isto toliko bila su interesantna biološka ispitivanja, koja je provodio Linkola ustanovljavanjem broja biljnih vrsta u svakom tipu, a koja su u glavnom potvrdila gore navedeni red tipova; što siromašniji tipovi, to manje vrsta i to više u njima prevladava flora nižeg reda (... — lišajevi); obratno, s porastom produktivne sile raste broj vrsta uopće, a naročito viših (cvjetniače). S čisto šumarskog stanovišta treba smatrati kao najinteresantnije i uz to vrlo važne dokaze rezultate dendrometrijskih mjerenja, koja su proveli Y. Ilvessalo i Lonnroth. Oni su na mnogo pokusnih ploha (za sada samo u tipovima .., VT i ..) mjerili mase po jednom hektaru, zatim visine i debljine u visini prsiju i dobili su vrlo zorne serije brojeva (naročito jasnih u grafičkoj izvedbi), kojim dokazuju, da su navedeni podaci u istih tipova međusobno blizi, dok su među različitim tipovima pravilni i velikii intervali. Za razliku od Baurove metode krivulje masa, visina i debljina konstruisane su prema najtipičnijim sastojinama i direktnim njihovim mjerenjem vani. Lonnrdth je specijalno pokazao, da i cijeli materijalnii razvoj pojedl 75 |