DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1933 str. 82 <-- 82 --> PDF |
malen, iako je apsolutno sa svim subtipovima velik. Ali u glavnim šumskim oblastima mogu se između svih tipova pojavljivati samo nekoji, a što je uža oblast, o kojoj se radi, to je manji broj tipova, koji se tamo uopće mogu pojaviti, dok konačno u granicama jedne gospodarske jedinice, veleposjeda ( a veći distrikt teško potpada jednom gospodaru) ili šta više jednog revira može ih doći u obzir samo vrlo malo; praksa neće nikada zahtijevati, da se jedan čovjek stara o šumama cijelog svijeta. Prirodna šuma obično je uniformnija, nego što mislimo, držeći se prestave, da sve, što se posadi, raste — svaka smjesa u proizvoljnim varijacijama — pa ma gdje to bilo. Tko je bio u prašumama, zna. da priroda u tom smjeru nema tako neomeđenih mogućnosti; ondje se sastojine stvaraju i razvijaju mnogo manje šaroliko i to prema izvjesnim zakonima, čiju je egzistenciju moguće smatrati kao .sigurnu, ali čije objašnjenje ostaje jedan od problema šumarske nauke. U izvjesnoj šumskoj oblasti pojavljuju se takvi izričiti »tipovi« (šumski i sastojinski) vi.še manje često, dok u oblastima udaljenim, malo ili nikako, i to tipovi analogni, ali ne isti. Uostalom Cajander izrazito o tom kaže, da »u fitogeografski usko ograničenim oblastima treba sa šumsko-uzgojnog gledišta smatrati sastojine istog tipa općenito za ravnopravne (to jest iste. Primjedba Q.). Ali i u oblastima geografski znatno udaljenim šmne istog tipa pokazuju s obzirom na uzgajanje u najmanju ruku veliku analogiju. Oni nisu zapravo nikakva iznimka u pravilu; tipovi šuma u vrlo udaljenim oblastima su i botanički rijetko kada potpuno isti«. (Uber Waldtypen, 170.) U saglasnosti s tim preporučuje izradbu lokalnih tablica prilioda i prirasta na temelju tipova, a o tablicama općenite vrijednosti — potpuno tačno — i ne govoreći. Dakle vidimo, da su najveće poteškoće u početku: tačno shvaćanje tipova, njihovo ustanovljenje i popis; dalji bi radovi zapravo bili, što dalje, to manji i lakši. Moglo bi pobuđivati nepovjerenje to, da ustanovljavanje tipova može biti subjektivno. Istina, u cijeloj teoriji počiva mnogo subjektivnog, ali u stvarnosti je manje, nego se čirii. Teorija tipova stavlja velike zahtjeve na posmatralačke sposobnosti taksatora i ništa više. Zar uopće u uzgajanju šuma nije mnogo subjektivnog, iako to nije pogreška? Što je uzgajanje intenzivnije i ostiovanije na direktnom studiju prirode, to više postaje umjetnost nego tehnika. Što je genijalniji uzgajatelj, to više nosi njegovo djelo pečat njegove osobnosti, dakle subjektivnosti. Šta više, to može biti i prednost. Neka se o teoriji tipova sudi kako bilo, toliko je sigurno, da je, makar se njezina praktična upotreba i ne raširila izvan finskih granica, njezin autor sa svojim saradnicima učinio barem velik korak prema spoznaji prirođenog sastava i razvoja rašća i njegovih zahtjeva na stojbinu, dalje prema spoznaji suvislosti između sastojine i zemljišne vegetacije. Taj rad od današnjih uzgojnih smjerova ne može biti podcjenjivan. S češkog preveo: Fazlija Alikalfić, Prag. IZ UDRUŽEN] A ČLANOVIMA JUG. ŠUM. UDnUŽEI^JA 1 PRETPLATNICIMA ŠUMABSKOG LISTA! Ovome broju Lista priložena je čekovna uplatnica. Molimo sve članove i pretplatnike, da nam putem te uplatnice pošalju članarinu, odnosno pretplatu. Uprava. UPLATA ČLANARINE LI MJESECU DECEMBRU GOD. 1932. Uplatiše redoviti članovi za god. 1932. po Din. 100.—: Jerbić Zdravko, Nova Gradiška; Kreč Milivoj, Osijek; Leustek Albin, Zagreb; Premužić Andrija, Vinkovci; Radoj- SO |