DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1933 str. 47 <-- 47 --> PDF |
eksploatirati u razdoblju od 30—40 godina samo . do >. postojeće drvne gromade na cjelokupnoj šumskoj površini, a tolika dTvna masa ne može zadovoljiti veliku drvnu industriju sa ogromnim investicijama, pa sve kada bi to bila i znamenita slavonska hrastovina. Sve sam to spomenuo- samo zato, da možete razumjeti radost moju i sviju nas šumara, što su naše prašume u područjU´ krša ostale u to doba visoke konjunkture pošteđene od sječe, a time i od katastrofe za svoj daljnji opstanak. Prekorednom i prebrzom sječom naših šuma u poratnom deceniju nije došla samo naša drvna industrij^a u krizu, već došlo u još težu i veću krizu naše šumarstvo, jer će izvršenom p´rekorednom sječom šuma nastati kroz više decenija vakuum u Ijrihodima naših šuma i to baš u vrijeme, kada bi ti prihodi bili i Sumovlasnicima i državnoj trgovačkoj bilansi najpotrebniji. Narod je vječan kao i njegove potrebe, pa zato treba, da je u tom smislu vođeno cjelokupno, a naročito šumsko gospodarstvo, jer to njegova priroda zahtijeva, pa je iz tih razloga država kao najveći šumoposjednik dužna da u svojim šumama vodi strogo potrajno gospodarstvo, a kao vlast da strogo pazi, da se i sa svim ostalim Sumama tako gospodari. Danas stavljaju ovakav zahtjev na državu i pTCtstavnici naših najvećih drvnih industrija, jer stoje sa neamortiziTanim investicijama za prekoredne sječe šuma, a koje i investicije ne mogu držati u pogonu niti iskorišćavati, jer ne mogu prodati niti već proizvedenu drvnu robu. Nakon svega istaknutcga namiče nam se pitanje: Pa zar se u istinu ove prašumekrškog područja ne mogu iskorišćavati, već se moraju pustiti, da i dalje stagniraju bez većeg prirasta, a narod da i dalje stradava od nezaposlenosti i siromaštva? Zar da nam i nadalje ove ogromne drvne zalihe predočuju »mrtve kapitale«? Odgovor je kratak i jasan, a glasi: JVloguće je i ove šume eksploatirati u obliku strogo po´trajnog šumskog gospodarenja i bez skupocjenih investicija, koje treba velika šumska industrija. Investicije t. j . izgradnja malih lako prcnosivih pilana,, te izgradnja potrebne mreže cesta i puteva za izvoz drvnoga materijala vršiti će se postepeno, a istim tempom ulaziti će primjerena i trajna dobit, koju će dijeliti poduzetnik sa .trajnom zaradom naroda pri izgradnji i uzdržavanju cesta i puteva, kao i pri sječi´, izradbi i izvozu drvnog materijala. Ovakovo iskorišćavanje tih prašuma u stanju je provesti sam.o mala domaća drvna industrija, koja nije vezana na kratak rok s obzirom na amortizaciju ogromnih investicija. Mjesto skupih i brzih prometila, kao što su industrijske željeznice, žičare i sličnO; sa skupim pogonima, izvažati će se drvo cestama i putevima, a diferenciju između skupih prometila i jeftinih cesta i puteva zaslužiti će narod na podvozu kolima. Izgradnju cestovne mreže imala bi provesti država kao šumoposjedtiik, a izgradnju privoznih puteva od cesta do sječina ekspioateri. Najglavnije su ceste već izgrađene u Velebitu i Maloj RapeU. Sječe se imaju voditi ,tako, da se ove prašume prezrele i prestare pretvore u što kraćem vremenu u redovito iskorišćavane pTijeborne šume. Organizirati rad oko eksploatacije tih prašuma na gornji način teška je, ali časna zadaća šumara. Posve su drugi odncSaji u šumama imovnih općina na kršu. Kako sam već spoinenuo, iza državnih su na kršu najveće šume imovnih općina, i to: ličke imovne općine (u državnoj vlasnosti i upravi) sa 50.669 ha; otočke sa 72.109 ha; O´gulinske sa 56.832 ha i dio slunjske sa 7.244 ha. Kako su do ujedinjenja upravljali, državnim šumama u Hrvatskoj i Slavoniji većim dijelom Šumari Mađari, to se oni nisu mnogo brinuli za šume segregirane ličkoj imovnoj općini. Pravonžitnicima je dod*uše doznačivana kompetencija na ogrijevnom i građevnom drvetu, ali pravoužitnici nisw redovno sjekli doznačivana im stabla, već su sjekli po miloj volji i to deseterostruku, pa i veću količinu-, nego im ie bila dtozna 129 |