DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1933 str. 62 <-- 62 --> PDF |
da su ili nikako saradivale brojne ostale inžinjerske struke. A baš narav uposlenja i odnošaj prema poslodavcima bitno je različan kod građevinskih inžinjera s jedne strane te kod inžinjera kemije, elektrotehnike, šumarskih, poljoprivrednih s druge strane. Kod svih potonjih inžinjera prevladava zaposlenje u vidu stalnog namješteničkog odnos a prema poslodavcu (u industriji, na šumskom i poljodjelskom posjedu slično). Mora se željeti> da novi zakoo tu razliku u prirodi raznih struka inžinjera uzme u obzir, pa da u svojoj definitivnoj formi ne ukoči razvoj nekih inžinjerskih zvanja jednoobrazniin odredbama. Što za inžinjere građevinare može biti posve na mjestu, ne mora odgovarati za inžinjere kemičare, šumare, agronome, mašinske itd. 1) Kad bi se predmetni projekat zakona o ovi. inžinjerima uzakonio zapravo bi općenito inžinjeri bili podijeljeni u dvije glavne grupe t. j . inžinjere ovlaštene za koje važi taj zakon i u inžinjere u državnoj službi. Korisnije bi bilo, da se općenito inžinjeri podijele u tri kategorije prema službi koju vrše, naime: a) inžinjere u državno j i samoupravnoj službi, koji ne bi bili članovi komora i za koje ne bi važio zakon o ovlaštenim civilnim inžinjerima; b) inžinjere u stalnoj privatno j služb i (na posjedima, u industriji, uopće privatni namještenici), koji bi bili članovi inž. komora, ali ne bi trebali imati ovlaštenje; c) ovlaštene civilne inžinjere. Ovlaštenim civilnim inžinjerima neka budu isključivo pridržana prava, da izvršuju stručne radove, koje ne izvršuje država za sebe na svome posjedu i privatnik po svome kvalifikovanom stručnjaku na svome posjedu. 2) Apsolutno je potrebno, da se predmetni projekat zaikona o ovlaštenim civilnim inžinjerima saobrazi postojećim pozitivnim propisima zakona o šumama (od 21. XII. 1929.). Nepotrebno je da šumarski stručnjaci u stalnoj privatnoj službi, koji već imaju sve kvalifikacije po zakonu o šumama za samostalno upravljanje šumskim gospodarstvom budu podvrgnuti još posebnom´ ispitu za ovlaštenje i da budu oporezovani visokom taksom za sticanje ovlaštenja, kad su oni već državnim praktičnim stručnini ispitom potpuno kvaUfikovani po zakonu o šumama. Predlažemo stoga, kao najpreču potrebu, da se u zakon o ovlaštenim civilnim inžinjerima uvrsti i slijedeći stav: »Isključivo pravo ovlaštenih inžinjera na vođenje šumskog gospodarstva te na sve radoive, koji su s time u vezi, ne odnosi se na kivalifikovane šumske stručnjake, koji su prema odredbama §§ 131 i 132 zakona o šumama namješteni na šumskim posjedima«. 3) Smatramo potrebnim, da bi se u zakonu posebnom odredbom zapriječilo izigravanja propisa zakona o šumama u predmetu stalno g namještanja kvalifikovanih stručnjaka. Eventualno da bude propisano, da ovlašteni civ. inžinjeri ne smiju vršiti šumarske stručne poslove na šumskim posjedima i u drvarskim preduzećima, na kojima nije, a morao bi biti namješten po zakonu o šumama kvaliifikovan šumarski stručnjak. Na takovim posjedima mora u prvom redu biti udovoljeno propisima zakona o šumama u pogledu stalnog namještanja kvalifikovanih šum. stručnjaka, pa tek tada mogu na tim posjedima stručno šumarske radove da vrše i ovlašteni šum. inžinjeri. 4) Mišljenja smo, da je dobro da se zapriječi, da u daljnjoj budućnosti šumarski državni stručnjaci kao i stručnjaci stalno namješteni (po propisima zakona o šumama) u privatnoj službi vrše privatnu praksu za razne druge stranke osim za svoje službudavce. Tajkova privatna praksa neka bude pridržana ovlaštenim civilnim inžinjerima. Samo na taj način bi se stvorila miogućnost prosperiteta i uopće materijalnog opstanka po napredak šumarstva korisnog slobodnog stručnog zvanja ovlaštenih inžinjera. I baš uslijed toga, što bj oft´lagteni šumarski inžinjer imao da vrši veoma diveigentne radove za razne privatne stranke (a eventualno i za državu te samoupravna tijela) morao bi on da bude vješt i iskusan stručnjak sa duljom praksom. Stoga nismo 144 |