DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1933 str. 68 <-- 68 --> PDF |
oksidacijom, odnosno rastvorbom raznih organizama. Elektricitete imade dovoljno u svakom mineralnom tlu, dok radialna emanacija dolazi od ižarivanja pojedinih elemenata. Za nas je od najveće važnosti toplina, jer su ostale energije komplfkovane po svom djelovanju i mogu doći u obzir samo kod naročitih agrarnih operacija.« A sada prelazim na analizu brojčanih podataka knjige, koji čine stožer svake statistike i kod kojih ne može biti duge diskusije. Ili su naime ti podaci tačni ili nisu: ili ima u Finskoj 405 mJliona m-´´ jelovih šuma ili nema; Mi japanske šume mogu producirati godišnje 4 milijuna kubika cedrovine ili ne mogu. Promatraćemo naravski samo gruba odstupanja, a manja nećemo ni uzimati u obzir. Jedno samo primjećujemo: brojke bi valjalo zaokružiti. Nema svrhe točnost do 1 ha za zemlje, u kojima se .šumarstvo nalazi još na najnižem stupnju razvitka. Statistički podaci dali bi se pojednostavni´ti bez ikakvog uštrba za tačnost. Zadržaćemo se dakle samo na velikim^ diferencijama, t. i. na podacima, koji su u očitoj opreci sa rezultatima postignutim na području baš one nauke, na koju se gosp. Madarević rado poziva — na području biljne geografije. Ta nas naime nauka uči, da se Finska nalazi izvan areala prirodnog rasprostranjenja jele i to najmanje hiljadu km od sjevero-istočne mede vrsti abies alba i oko 800 km´ od zapadne mede vrsti abies sibirica. Da je ta vrst umjetno kultivirana i forsirana u Finskoj (kaO´ što je to na pr. slučaj u Danskoj — ali opet n e u onoj mjeri, kako nam kazuje statistika g. JVlađarevića), u to sumnjamo iz veoma jednostavnog razloga. Tko će favorizirati tehnički lošu jelu kraj autohtone smreke odličnih (baš u Finskoj) tehničkih svojstava i kvalitete. U pogledu Francuske podaci su prestari. Većina se odnosi na predratno stanje, dok novija statistika raspolaže sa drugim´ (sigurno tačnijim) ciframa. Razlike su gdjekad velike (grab — kod g. .. 12%, a prema statistici g. prof. Perrina 6%: primorski bor — kod g. .. 3%. a kod Perrina iO%). .loš jedna mala pripomena. Nezgodno je pisati: »hrast — toliko, bukva — toliko, i 1 e . — toliko ...« Svaki će šumar lako dokučiti, da je tu siučajna omaška i da se tu zapravo radi o česmiki> (ciu. ilex), ;.. ne 0 božikovini (... aguifolium), ali svejedno. Q. .. nikako ne spominje smreku u Danskoj. Zato u njegovim podacima ima jele 26´9%. Zapravo nema u Danskoj ni autohtone smreke ni autohtone jele. Nije to davno bilo, kada je »vulgatissima, utilissima, gratissima Daniš arbor«´´ (bukva) pokrivala površinu skoro cijelog šumskog tla. Slika se mnogo promijenila, otkako su se krajem XVIII. stoljeća počele uvoditi četinjače. Sad u samoj Danskoj (bez otoka) četinjaste šume zapremaju više od 75% cijele šumske površine. Najviše ima s m´r e k e, zatim bora (p. montana, a znatno manje p. sylvestriis), a najmanje jele. Gosp. prof. Perrin u svome prikazu »Le Danemark forestier« izričito kaže: »Epicea et un peu de sapin 36´9 % (Dans les iles .´5%, dans le Jutland ..´3%),« t. j . »smreka i nešto jele 2.´9% (na otocima .5%, u JutlandU 36´3%)«. U Evropskoj Rusiji ma 74% čctinjastih i 26% lisnatih šuma. Četinjača ima: bor 35´6, smreka 37´3, jela 0´2%. Drugim riječima — jele gotovo ni nema u Evropskoj Rusiji. Je li to zaista tako? Istina, Rusi nemaju obične jele (njezin areal pripada sad Poljskoj), ali abies sibirica daleko prelazi Uralski planinski lanac, a na jugu Rusije raste abies NoTdmanniana. Postotak jele trebalo bi zato povećati. Od listača ima najviše brezovih šuma (10´5%) i topolovih (5´2%), zatim hrastovih (3´2%) i bukovih (]´4%). Bolje bi bilo reći: »jasikovih« šuma, a ne »topolovih«. Rusi strogo i s izvjesnim pravom luče jasiku, koja čini velike čiste i mješovite sastojine, od topole, koja se u ruskim šumama gotovo i ne nalazi. Držim, da bi uopće često bilo uputno navesti kod svake vrsti i latinsko ime (to je učinjeno kod statistike amerikanskih šuma i ti stupci odmah dobijaju ljepši i dotjeraniji oblik, a i orijentacija je lakša). Rečenica potječe od dansko-g šumara Miillera. 150 |