DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 17 <-- 17 --> PDF |
njeR dugoročnog ugovora uopće neće više biti za sječu zrelog drveta. Sječe su vodene većim dijelom prijebornim načinom. Barem su takve sječe bile predviđene, i ako veoma mnoge provedene sječe nemaju karaktera prijebornih sječa sa jačim zahvatom u masu, šta više mnoge nemaju ni ništa zajedničkog sa prijebornim sječama. Ali kontinuum etata i kontinuum prihoda prekinut je još mnogo prije isteka zadnjeg dugoročnog ugovora, jer ako se već nakon četrnajst godina ukupni etat dugoročnih ugovora obara za 54´5%, a prihoda za 54´{Y/c od onih u godini 1931., dakle za više od polovine, onda o nekom kontinuitetu gospodarstva ne može biti govora, niti se taj manjak može podmiriti iz preostale drvne mase, a još manje iz nanovo uzrasle šume. Kakva i kolika je nakon sječe preostala drvna masa, nije moguće reći, jer iskorištena područja nijesu bila ponovno procijenjena. Prvi dugoročni ugovori sklopljeni su svi oko 1900. godine. Intenziteta tih prvih sječa iznosila je oko 50%. Docnije su intenzitete sječa bile povisivane, dok napokon opetovanim povratom sječa u već iskorištene sječine intenziteta sječa nije dostigla 90%, pa i više, od prvobitne mase. A iz iskustvu je poznato, da i u sječama sa intenzitetom od 80% preostala stabla uzrasla u sklopu ne mogu da odole udarcima vjetrova. Jaki vjetrovi ubrzo obore sva preostala stabla, jer su neotporna, i tako površine ostaju gole. Ako se uzme u obzir, da su etati prvih dugoročnih ugovora iznosili samo oko 550.000 m´, te da su prema tome i površine sječa bile razmjerno malene, kao i to da je većina prvih iskorištenih ugovcrnih područja docnije došla u sklop novih ugovornih područja, nadalje da su ranije mnogi ugovori predviđali i prostrane gole sječe, da je često bio običaj odobravati opetovani povrat sječa u već iskorištene dijelove ugovornog područja, tako da su velike površine bile devastirane, odnosno da je ostatak drveta postao žrtvom jakih vjetrova, i napokon da su ogromne iskorištene površine stradale od požara, mnoge i od insekata, jasno je, da preostala drvna masa tih prijebornih sječa ne može biti od velikoga značenja za buduće šumsko gospodarstvo, te da ne može održati kontinuum etata i prihoda ni u visini ukupnog etata iz godine 1945., t. j . etata pred sam katastrofalni pad, koji je za 39´5% niži od etata iz godine 1931. i to tim manje, što se ni ponovna izgradnja izvoznih naprava za preostalu drvnu masu ne bi rentirala. Nanovo uzrasla šuma u ugovornim područjima, u koliko je uopće ima, stara je danas okruglo od 1—30 godina, prosječno dakle samo oko 15 godina. Ako računamo do godine 1957., kada ostaje na snazi još samo zadnji dugoročni ugovor, biče nanovo uzrasla šuma stara okruglo od 1—60 godina, t. j . prosječno oko 30 godina. Takve mlade sastojine ne mogu pod danim prilikama, a neće moći ni u skoroj budućnosti, odbacivati sortimente, koji će se moći unovčiti. Nanovo uzrasla šuma neće dakle ni za 25 godina moći doći u obzir za iskorišćavanje. Međutim ni tih mladih šuma neće biti mnogo. Prostrane površine golih sječa, često na veoma eksponiranim položajima, kao i sve one površine, koje su sječene uz intenzitete od 80—^90%´ pa i više, ostale su prirodnim putem nepošumljene s jedne strane radi daljine sklopljenih šuma, koje bi imale da izvrše funkciju sjemenjaka, a s druge strane radi neograničene šumske paše. Velike površine sa bogatim naslagama humusa osvojio je odmah prvih godina nakon sječe bujan korov, koji je sprječavao i vještačko pošumljavanje, u koliko bi uopće fizički i tehnički ijilo moguće ovako 175 |