DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1933 str. 7     <-- 7 -->        PDF

ni došao do izražaja, jer su ugovori već 1925. mijenjam opet na štetu
šume i na štetu gospodarenja sa šumama.


I ako je odmah poslije rata došlo barem u stilizaciji ugovora do
izvjesnog efektivnog napretka u iskorišćavanju šuma s obzirom na šumsko-
uzgojne momente, ipak nije bilo jednog jasnog cilja gospodarenja.
O kontinuitetu etata. o kontinuitetu prihoda kao da se nije uopće vodilo
računa. Neprodana područja, za koja se moglo reći, da fungiraju kao
neka rezerva i koja su mogla u nekoj prelaznoj fazi nadomjestiti odnosno
dopuniti snižene etate i snižene prihode, bila su ubrzo prodana.
Radi toga se sa sigurnošću mora očekivati, ako ne vakuum u godišnjim
etatima i prihodima, a ono svakako jedna perioda sa tako sniženim godišnjim
etatima i tako sniženim prihodima, da prema sadašnjim gotovo
iščezavaju. A ta činjenica morala se već ranije uočiti i o njoj povesti
strogo računa pri prodaji još slobodnih područja. Gotovo sve slobodne
raspoložive mase. u koliko nijesu bile opterećene servitutnim pravima
drvarenja seoskog stanovništva, bile su angažovane dugoročnim ugovorima,
izuzevši mase, koje su bile rezervisane za snabdijevanje malih
domaćih pilana ili ostavljene na slobodno raspolaganje eraru. A toga je
bilo malo. Groš etata i prihoda bio je dakle, a i sada je još vezan baš za
dugoročne ugovore. Prema tome su raspoložive drvne mase iz dugoročnih
ugovora morale odrediti opseg i način gospodarenja.


Zadaća iskorišćavanja imenznih kompleksa netaknutih šuma već
u samom početku sigurno nije bila laka, ali se moralo započeti, jer je
trebalo novaca. Troškove naglog razvoja okupiranih zemalja morale su
snositi one same. Bivša uprava nije za taj razvoj žrtvovala ništa, a najmanje
novčana sredstva. Zato se odmah i bacila na iskorišćavanje velikog
prirodnog bogatstva, u prvom redu šuma i rudnog blaga. Šume su
većim dijelom nosile karakter prašuma sa posve nepoznatim prihkama o
prirastu. Pojavio se problem iskorišćavanja ogromnih drvnih zaliha prašuma.
Principi nauke o uređivanju šuma nijesu se mogli direktno primijeniti
na ove šume sa mnogo prestarjehh stabala enormnih dimenzija.
Nastojalo se, da se ove šume jačim zahvatom sječa što prije dovedu u
normalnije stanje, a tek onda da se počnu uređivati po principima nauke


o uređivanju šuma. Možda se ova zadaća i nije mogla drugačije riješiti
nego izdavanjem ogromnih područja u dugogodišnji zakup. Državna
uprava sa svojom neelastičnom administracijom, koja odviše bazira na
nepovjerenju, teško bi sama riješila ovu zadaću iskorišćavajući šume u
vlastitoj režiji. Mase su bile za takav rad preogromne. Osim toga bi
ovakav rad iziskivao velik broj stručnog šumarskog i komercijalnog
osoblja, nadalje ogromne kredite za investicije i jednu naročitu organizaciju
rada. Svi su ovi faktori tako ogromnih dimenzija, da je teško
zamisliti, da bi državna uprava sama mogla uspješno riješiti ovu zadaću.
Odabrani put iskorišćavanja šuma putem dugoročnih ugovora bio je jako
riskantan, jer od jačeg zahvata sječa do sječa eksploatatorskih nije daleko.
A sve su prilike govorile, da do ovakih eksploatatorskih sječa mora
doći,, pa je i došlo. To su diktirale oskudne saobraćajne prilike, dovučeni
veliki kapitali, bojazan za dovučene kapitale, nagli razvoji okupiranog i
docnije anektiranog područja, koji je iziskivao horendna novčana sredstva,
grandiozna i većim dijelom sterilna eksperimentisanja bivše
uprave i t. d.
165