DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 12 <-- 12 --> PDF |
0 utjecaju ekoloških faktora kaže Lundengard h (Klima und Boden, s. 377) : »Ekološki mjerodavni faktor je u pravilu ili faktor, koji se nalazi u minimumu, ili onaj, koji se nalazi u škodljivom višku. Prema zakonu relativiteta relativno je djelovanje jednog faktora u području minimuma najveće. Ali isti je odnošaj, kada se jedan faktor nalazi! u škodljivom višku; u tom slučaju govorimo o sprečavajućem faktoru.« Primjenjujući ovo pravilo na ekološke prilike Gorskog Kotara, u koliko se one odnose na rast smreke, može se općenito reći, da će ondje prosječna množina oborina za vrijeme četirimjesečne vegetacione periode u savezu sa nastupom sušnih perioda biti onaj faktor, koji se nalazi u minimumu, dok su blage zimske temperature uzrokovane toplim južnim zračnim strujama onaj faktor, koji na rast smreke djeluje sprečavajući. Koliko su ove pretpostavke ispravne, pokazat će nam istraživanja i zaključci navedeni u odgovarajućim poglavljima. Svakako se kod stvaranja zaključaka o utjecaju pojedinih ekoloških faktora na rasprostranjenje vrsta mora imati stalno u vidu, da tu u većini slučajeva ne odlučuje samo jedan faktor, već čitav niz faktora i da je tek povoljna ili nepovoljna rezultanta njihovog djelovanja odlučna za rasprostranjenje vrste u dotičnom području. Konačno ću još da navedem podatke i zaključke o rasprostranjenju smreke, što sam ih našao u djelu Fekete-Blat n y-a »Die Verbreitung der forstlich wichtigen Baume und Strâucher«, u koliko se odnose na ove krajeve. Fekete-Blatny obradio je ovo pitanje sa čisto fitogeografskog stajališta, pa kaže ovo: »Granica njezinog areala (smreke) odalečuje se od rubova ravnica više nego granica bukve ili jele. U istočnoj Ugarskoj nalazi se isključivo u visokom gorju, dok se na ograncima Alpa, između Dunava i Drave, spušta također i na brežuljke (s. 44). U Hrvatskoj se u području Velebita, Velike i Male Kapele nalazi svuda —< naravno unutar granica svoga vertikalnog rasprostranjenja. U uskočkom području nailazi se na nju samo u kulturama. Na višim položajima Sljemena, dolazi tu i tamo utrešena u jelovim sastojinama. U području Zrinjske i Petrove Gore nije udomaćena, naprotiv u Zagorju, pogotovo prema štajerskoj granici, vidimo kako se njene sađene kulture mijenjaju sa prirodnim staništima, koja su ponajviše utrešena među borove, bukove i grabove sastojine i u tako niskim položajima kao nigdje u Ugarskoj (s. 47). Horizontalne granice jele općenito su istog karaktera kao granice smreke. Na mnogim mjestima padaju zajedno; one prema tome posjeduju jednu zajedničku granicu rasprostranjenja. Ipak se jela približava ravnicama više nego smreka; u pravilu teče ovdje njezina granica izvan granične linije rasprostranjenja smreke (s. 51). Vegetacijske su granice smreke u brdskim sklopovima Primorja razvijene sasvim drugačije, nego u visokim karpatskim brdima. Ovdje ima bukva onu ulogu, koju ima u Karpatima smreka. Kada se u Karpatima nađu smreka i bukva zajedno, tada sa većom nadmorskom visinom prevaguje smreka, a bukva u smrekovim sastojinama zaostaje; u tom je visinskom područjui obratno: pod normalnim prilikama nailazimo ovdje zadnje smrekove skupine i egzemplare u bukovim sastojinama. U hrvatskom visokom gorju zastupana je gornja granica smreke tek sporadički. Pojedinački spušta se smreka prosječno do 477 m, a tvori sastojine do 632 m. Međutim ima u pojedinim brdskim sklopovima razlike, pa je na pr. 226 |