DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Donja granica Kopnena strana Morska strana
Prosječno Min. Prosječno Min.
Velika Kapela i Risnjak 360 m 222 m 770 m 628 m
Mala Kapela 470 „ 468 „


Najniže joj je stanište prema moru 628 m (Debeli Vrh na jasenačkom
platou), dok se na Maloj Javornici spušta do 728 m (s. 674). Zatvorene
formacije tvori do 1330 m (Bukva do 1370 m); u bukove sastojine utrešeni
egzemplari prodiru prosječno do 1430 m; dakle se na smrekova
stabla sporadički nailazi 60 m više, nego što je granica bukovih sastojina.
To je radi toga, jer zadnja smrekova stabla često pridolaze u zakržljalim
bukovim sastojinama. Prema tome kržljavost nastupa kod bukve
prije nego kod smreke. Prosječna granica zakržljalog bukovog grmlja
nalazi se 1510 m viso´ko. O gornjim staništima smrekovih regija postoje
za Veliku Kapelu i Risnjak ovi podaci: Na glavici Bjelolasice zakržljala
(1533 m), na Suhom Vrhu između 1214 i 1350 m strše iz bukovog grmlja
i klekovine suhi, patuljasti egzemplari. Na sjevernoj strani Risnjaka dolazi
do 1301 m sa jelom i bukvom u zatvorenim sastojinama, do 1355 m
u progaljenim sastojinama, a na SZ strani pojedinački i u skupinama do
1446 m, ali najviše suhog vrha (s. 676).«


Ovi, sa čisto fitogeografskog gledišta, vrlo zanimivi i važni podaci


o rasprostranjenju smreke u Gorskom Kotaru ne mogu nas sa šumarskog
stanovišta zadovoljiti. Po uzgajanje šuma nije odlučan sporadički pridolazak
vrste drveća u grmolikom obliku, već je od najveće važnosti, da
se ustanovi njen maksimalni pridolazak u sastojinama, jer moramo znati,
koji su položaji s obzirom na edafske i klimatske faktore za dotičnu vrst
u dotičnom području najpovoljniji. Stoga je, jedna od glavnih zadaća ove
studije, da se ustanovi, između kojih se nadmorskih visina i unutar kojih
granica nalazi u Gorskom Kotaru za smreku najpovoljnija regija. Kao
indeks služit će nam pri tome najbolje one stojbine, na kojima ona prirodno
najbrojnije pridolazi i gdje je ujedno njezin rast kvantitativno i
kvalitativno maksimalan.
Da se ove pojave utvrde i prirodno rasprostranjenje smreke u tom
području objasni, sabrao sam podatke za preko 400 sastojina, u kojima
smreka bilo u kojoj smjesi pridolazi prirodno. Podaci su sabrani iz opisa
gospodarstvenih osnova gotovo svih šuma i lično kontrolirani. Pri tom
je uzet osobit obzir na nadmorsku visinu, ekspoziciju, oblik tla; uzeti su
podaci o vrstama drva, koje čine svaku pojedinu sastojinu, u kojoj smreka
prirodno pridolazi, te podaci o približnoj površini svake takove sastojine,
izraženi u ha. Konačno su svi tako sabrani podaci svrstani i iskazani u
pregledu 1. Ovi podaci razvrstani su dalje prema nadmorskoj visini,
ekspoziciji i vanjskim terenskim oblicima u pregledu 2 i 3. Podaci ovih
pregleda u glavnom potvrđuju naprijed spomenute općenite navode, t. j .
da smreka izbjegava sve više i izložene položaje, pogotovo južne, a
mnogo je ima na izrazito kotlinastim tlima. Detaljnije će se o tom raspraviti
u poglavlju o edafskim faktorima.


227