DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Ukupna šumska površina, na kojoj su sabrani ovi podaci, iznosi oko 20.300 ha. Tu se ona nalazi većinom rijetko utrešena u jelove i bukove sastojine, dok smrekovih sastojina, čistih ili mješovitih, ima razmjerno vrlo malo. Ima ih tek oko 2686 ha (13*23r/ ), a i u njima je smreka u većini slučajeva u smjesi slabije zastupana od bukve i jele. Vrlo rijetko čiste smrekove sastojine dolaze u zaštićenim položajima na površini od kojih 248 ha, te čine tek \´22°/o od istražene površine, na kojoj je ustanovljen prirodni pridolazak smreke. Tako nalazimo čiste smrekove sastojine pod Bjelolasicom, u Jasenačkom polju, na Matić-poljani, te nešto u Javorniku i Kenderu kod Delnica. Horizontalno rasprostranjenje smreke u Gorskom Kotaru određeno je prema Jadranskom moru linijom, koja spaja krajnje točke njezinih prirodnih staništa na najbližim obalnim visovima. Spajanjem krajnib točaka njezinih istočnih staništa, određena je njena istočna granična linija. Na sjeveru prelazi smreka u Sloveniju, dok se na jugoistoku veže na svoja staništa oko Plitvičkih Jezera, te preko Plješivice prelazi u Bosnu. U oba se međašna područja gube klimatski utjecaji Jadranskog mora, te se smreka ondje rasprostire u svojim neporemećenim prirodnim zonama. Da se dobije slika o horizontalnom rasprostranjenju smreke u Gorskom Kotaru, sva su njezina važnija nalazišta označena u priloženoj skici (si. 1.). Ima je dakako unutar navedenog područja (na manjim površinama, pojedinački i u manjim skupinama) još na mnogim mjestima, što se naravski ne može sve u nacrtu označiti. *. Međašna linija njenog prirodnog rasprostranjenja na tom području, na strani prema moru, počinje kod Trstenika nad Klanom i teče dalje preko Obruča, Suhog vrha i Snežnika na Risnjak. Sa Risnjaka ide dalje na Tuhović, Medveđak i Ričićko bilo nad Novim; odavde ide kroz Dulibu na Kolovratske stijene i Vučjak, zakreće nad drežničko polje, pa ide ispod Male Javornice, Bijele Grede uz Grčku Kosu i Grbin vrh nad Krakarom, dalje u jugoistočnom smjeru, nad Stajnicu pod Malom Kapelom, odakle prelazi u područje Plitvičkih Jezera. Istočna međašna linija njezinog prirodnog rasprostranjenja dolazeći iz Slovenije od Starog Trga preko Litorića, Vrbovskog i Gomirja prelazi na Klek, te ide dalje sjeveroistočnim obroncima Male Kapele, preko Modruša nad Plaški; od Plaškoga zakreće jače na istok preko Velikog Pištenika sve do Velikog Stožera, odakle se vraća preko Bršljenovice u područje Plitvičkih Jezera. Ne treba naglašavati, da ove linije nijesu apsolutno točne, jer će se sporadički naći i izvan tih linija, kako prema moru, tako i prema kopnu, još po koje smrekovo stanište, kao što ima i unutar tih linija velikih površina, na kojima smreka uopće prirodno ne pridolazi. Ipak nam te linije ograničuju izvjesno područje u Gorskom Kotaru, unutar kojega se nalaze gotovo sva smrekova staništa. Koja su to staništa i koji su uvjeti unutar tog područja za pridolazak i rast smreke, razmotrit ćemo u narednim poglavljima. Biološki zahtjevi smreke u odnosu prema edafskim i klimatskim prilikama Gorskog Kotara. Edafski fuktori. R a m a n n veli, da u centrumu rasprostranjenja jedne vrste prevladuju klimatski utjecaji, dok na granici rasprostranjenja prevladuju lokalni utjecaji, pogotovo osebujnosti tla. (Ramann , Bodenkunde, 2. 242 |