DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 3 <-- 3 --> PDF |
............ .... 57. ..... 1933. Ing. ZLATKO VAJDA (OGULIN): STUDIJA O PRIRODNOM RASPROSTRANJENU! I RASTU SMREKE U SASTOJINAMA GORSKOG KOTARA* (L´ ÉTENDUE NATURELLE ET LA CROISSANCE DE L´ ÉPICÉA DANS LE GORSKI KOTAR) Uvod. Život i razvoj organizama uvjetovan je djelovanjem izvjesnih ekoloških faktora. Po svom trajanju i snazi ovi su faktori varijabilni, ali se ipak, omogućujući život organizmima, kreću u razmjerno uskim granicama. Na pr. toplina, jedan od najvažnijih faktora, omogućuje život organizama (pretpostavivši, da i svi ostali faktori povoljno djeluju) u razmjerno uskom intervalu od 0" do 60" C. Pa i u tom uskom intervalu postoji izvjestan stupanj, koji za život organizma znači optimum. Za ppjedine organizme taj je stupanj različit. Što se više udaljuje od tog stupnja na više ili na niže, postaje djelovanje topline na život organizma sve nepovoljnije, dok konačno kod prekoračenja koliko gornje toliko i donje granice ne nastupi smrt organizma. Ovako slično djeluju i svi ostali faktori. Optimum života organizma nastaje, kada je i djelovanje svih ekoloških faktora po dotični organizam optimalno. Od živih organizama posebno mjesto zauzimaju organizmi viših bilina, specijalno šumsko drveće. Njihov život i rasprostranjenje uvjetovano je ekološki klimatskim i edafskim faktorima. Ovo se najbolje odrazuje u rasprostranjenju pojedinih vrsta drveća. Poznato je, da se promjenom edafskih i klimatskih faktora u geološkoj prošlosti mijenjalo i rasprostranjenje pojedinih vrsta. Osim klimatskih i edafskih faktora imaju utjecaja na rasprostranjenje i biotski faktori, t. j . međusobni utjecaji pojedinih vrsta kao i utjecaj čovjeka i životinja. Djelovanje svih tih faktora u poiedjnim predjelima zemaljske površine toliko je različito, da se može reći, da nema dva predjela, u kojima bi ti faktori bili po intenzitetu i trajanju jednaki. * Disertacija za polučen.ie doktorata u Gospodarsko-šumarskom fakultetu Univerziteta kraljevine Jugoslavije u Zagrebu, odobrena u aprilu 1932. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Život i rasprostranjenje šumskog drveća uvjetovano je ekološki djelovanjem pojedinih klimatskih, edafskih, a i biotskih faktora u razmjerno uskim granicama. Teško je ustanoviti optimalnu vrijednost pojedinih faktora za pojedinu vrstu drveća napose, jer svi ti faktori djeluju zajednički. Tek rezultanta njihovog zajedničkog djelovanja stvara povoljne, odnosno nepovoljne uslove za rast i rasprostranjenje pojedine vrste. Odlučni klimatski faktori, kao množina godišnjih oborina i raspodjela njihova na pojedina godišnja doba, toplina i raspodjela njena na godišnja doba, ekstremi u temperaturama, razlike u temperaturama ljeta i zime, vjetrovi i njihova jakost, trajanje, pa raspodjela, te konačno množina i intenzitet sunčanog svjetla u zajedničkom djelovanju sa edafskim faktorima unutar stanovitih granica, neophodno su potrebni za rast i rasprostranjenje pojedine biljne vrste. Pređe li ma koji faktor u svom djelovanju minimum ili maksimum određen za dotičnu vrstu, nastaje naiprije zastoj u rastu i ugibanje pojedinih individua. Postane li to nepovoljno djelovanje konstantno, tad za izvjesno vrijeme potpuno nestane dotične vrste- iz tog predjela. Prema tome je i prirodno rasprostranjenje pojedine vrste drveća u nekom predjelu zemlje ovisno o klimatskim, edafskim i biotskim faktorima, koji ondje vladaju. Predmetom je ove studije prirodni pridolazak smreke (smrče) u sastojinama Gorskog Kotara, a svrha joj je, da se na osnovi sadanjeg prirodnog rasprostranjenja i ondješnjih ekoloških faktora ispita, koja su staništa za uzgoj smreke u tom području najpovoljnija. Podloga je studiji nacionalno-ekonomska. Zadaća je racionalnog šumskog gospodarstva u cilju podizanja nacionalne ekonomije, da se na danom staništu uzgoje (prirodnim ili umjetnim načinom) onakove sastojine, koje će s obzirom na bonitet staništa davati maksimalne prihode. To znači, da se u svakom pojedinom kraju moraju ispitati prilike staništa i prirodno rasprostranjenje pojedine vrste drva. U Gorskom Kotaru sačinjavaju glavne sastojine jela (Abies alba), bukva (Fagus silvatica) i smreka (Picea excelsa). Prve su dvije vrste najrasprostranjenije, dok im je smreka više ili manje primiješana. Tek na izvjesnim malobrojnim staništima nailazimo i na čiste smrekove sastojine. Smreka (najrentabilnija vrsta drva) zaprema razmjerno male površine, dok bukva (manje rentabilna vrsta) čini na velikim površinama čiste sastojine. Ove čiste bukove sastojine, kao i one mješovite, u kojima je bukva procentualno jače zastupana, a u koliko one pridolaze na staništima smreke i jele, nesumnjivo znače sa nacionalno-ekonomskog gledišta kao i sa gledišta racionalnog šumskog gospodarstva jedan osjetljivi minus. Poznavajući pak biološke zahtjeve smreke i njezin odnos prema klimatskim, edafskim i biotskim faktorima, koji vladaju u Gorskom Kotaru, moći će se točno da odrede njezina prirodna staništa, na kojima će se u buduće opravdano forsirati njezino bilo prirodno bilo umjetno rasprostranjenje. Područje, na koje se odnose moja istraživanja, omeđeno je s jedne strane rijekom Kupom i Čabrankom, te kranjskim i istarskim planinama, a s druge strane Jadranskim morem i Senjskim bilom. Ono spada u sjeverni dio dinarske oblasti, koja se proteže od Skadra do Ljubljane. Kako čitava ta oblast tako se i ovaj njezin dio odlikuje najraznoličnijim kraškim pojavama (Cvijić : Balkansko poluostrvo, s. 92). Reljef ovog terena, 218 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 5 <-- 5 --> PDF |
detaljno promatran, izgleda nepravilan i rastrgan: vrtače, škrape, uske i kratke doline i kotline, mala zatvorena polja i rastrgane visoravni izmjenjuju se naglo sa pećinastim, strmim, kamenitim položajima, vrhuncima, glavicama i grebenima; a ipak se svi ti najraznoličniji reljefi slažu jedan uz drugi u veće ili manje skupine te zajedno čine velike brdske masive, kojima bilo teče paraleno sa obalom Jadranskog, mora, t. j . od SZ na JI, tako da je i tu konačna rezultanta — izvjesna pravilnost. Golemi se brdski masivi strmo ruše u Jadransko more. Kapela sa Bjelolasicom (1536 m) i Risnjak (1528 m) čine jezgru čitave brdske mase ovog područja. Ta konfiguracija terena i blizina Jadranskog mora uzrokom su naročitih klimatskih prilika ovoga područja. Uz uski obalni pojas mediteranske klime neposredno slijede (u nižim prema kopnu okrenutim položajima) područja kontinentalne klime, dok moru izložene strane i više brdske regije imaju oceansku klimu. Velike uzvisine, koje teku paralelno sa morskom obalom i uzdižu se neposredno nad površinom morskom, uzrokom su velikoj množini oborina, koje dosižu i do 3000 m/m godišnje. Južni vjetrovi, što struje najčešće zimi s mora noseći zrak pun vlage, uzrokom su velikoj množini snijega, koji padne na visočinama, ali ujedno ti isti vjetrovi ublažuju zimske temperature i time oslabljuju, u predjelima, koji su njima izloženi, karakter kontinentalne klime, te stvaraju klimu, koja se više približava oceanskoj. Iz činjenice, da se kod nastupa južnih vjetrova prosječna temperatura digne za 5° C, vidi se prilično dobro utjecaj južnih vjetrova na ublaženje zimske temperature u Gorskom Kotaru. S druge strane sjeverni suhi vjetrovi, što dolaze sa kontinenta, ohlađuju sjeverne strane bregova i njima otvorene kotline napunjaju stalno hladnim zrakom, te time daju ovim položajima kontinentalni ju klimu. Zima traje od početka decembra do konca aprila. Srednja temperatura za tih 5 zimskih mjeseci iznosi za niže položaje + 1° C. U ekvinoikciju padaju duge kiše. Mrazovi su česti, a u kotlinama skupljaju se jutrom magle sve do konca juna. Ljeto traje od polovice juna do polovice septembra. P´rosječna mu je temperatura u nižim položajima + 15° C, a u višim + 10° C. Polovicom septembra nastupaju već rani mrazovi. Jesen je kratka. Srednja godišnja temperatura u nižim položajima (do 800 m) iznosi 6°—8° C, a u višim 3"—5° C. Vegetaciona perioda traje u nižim položajima 6 mjeseci, a u višim 5. (Francisković: Šume i Šumarstvo Vlastelinstva Thurn Taxis u Zapadnoj Hrvatskoj, Š. L. 1927, s. 417). Od osobite su važnosti hidrografske prilike ovog područja, koje su radi kraškog karaktera neobične. Unatoč velike množine godišnjih oborina ponestaje ipak ljeti vlage, te sušne periode nastupaju češće, nego bi se to s obzirom na prosječne godišnje oborine moglo očekivati. Pravih rijeka i stalnih izvora gotovo i nema, već sva voda brzo otiče kroz pukotine u podzemlje, pa tako su i rijeke Mrežnica, Dobra, Vrnika, Dretulja i Munajava ponornice. U geološkoj prošlosti bilo je više većih slatkih jezera, dok ih je sada manje, a nekoja su od njih periodička (Močila, Dabar, Drežničko polje, Crnačko polje i Grobničko polje). Ta jezera nastaju, kad za velikih kiša u kraškim poljima skupljena voda ne može (zbog uskih ponora) da oteče. (W e s s e 1 y: Kras, s. 207). Od ovih rijeka i voda ne može vegetacija da ima koristi, a pošto joj kraško tlo ne može da spremi ni podzemnu vodu, koja bi joj u slučaju potrebe za vrijeme 219 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 6 <-- 6 --> PDF |
suše naknađivala manjak oborina, to je vegetacija (pogotovo higrofilna) upućena isključivo na oborine, koje padnu za vrijeme četirimjesečnog vegetacionog perioda. I. PRIRODNI PRIDOLAZAK SMREKE U SASTOJINAMA GORSKOG KOTARA. Prirodne granice rasprostranjenja pojedinih biljnih vrsta i njihovih asocijacija nijesu slučajne, nego su posljedica prirodnih zakona. Rasprostranjenje biljnih vrsta i asocijacija uvjetovano je, kako je poznato, klimatskim zonama, koje se mijenjaju u vertikalnom smislu od morske površine do vrhunaca najviših brda, a u horizontalnom smislu od ekvatora prema polovima. Nepobitna je i utvrđena činjenica, da vertikalnim (visinskim) zonama, t. j . od podnožja prema vrhuncima brda, odgovaraju horizontalne zone (prema polovima). H. M a y r nazvao je te zone (na sjevernoj polutci) prema karakterističnim biljnim vrstama, koje u njima optimalno uspijevaju. Imena su im: Palmetum, Lauretum, Castanetum, Fagetum i P´icetum (Mayr : Waldbau 1909., str. 61—66). No promatramo li rasprostranjenje pojedinih biljnih vrsta u izvjesnim predjelima zemlje, to vidimo, da ima od ovog starog biljno-geografskog pravila (zbog utjecaja mnoštva ostalih ekoloških faktora) izvjesnih odstupanja. Pojedina biljna vrsta u svom rasprostranjenju nailazi i na faktore, koji nijesu ovisni neposredno o klimi (edafski faktori), ili pak mora da se bori s drugim biljnim vrstama, kojima stanište više pogoduje. Sve to priječi dotičnu vrst, da se unatoč pogodne joj klimatske zone ne može da raširi u dotičnom području. Područje rasprostranjenja smreke u Evropi leži pretežno u hladnijoj polovici velikog istočnog kontinentalnog bloka. Smreka se, izbjegavajući obale Atlanskog oceana na zapadu Evrope, prostire dalje na sjever, gdje u zajednici sa borom dopire do granica vegetacije, a isto tako i na alpskim brdima čini gornju granicu šumskog drveća, što potpuno odgovara napred spomenutim klimatskim zonama. O rasprostranjenju smreke na Balkanu kaže Bec k u svom djelu »Die Vegetationsverhaltnisse der illyrischen Lânder« (str. 337—346), da jele i smreke počinju na teritoriju Rijeke u nadmorskoj visini od 584 m., izbjegavaju obronke Velebita i Dinarskih planina, koji su položeni prema morskoj obali, ali već umjereno pridolaze na obroncima Troglava, Prologa i Komežnice, koji su nagnuti prema Livanjskom polju. Smreka se našla na jugu sve do sjevero-albans´kih brda. Dalje prema jugu smreka se ne širi. U Srbiji se našla smreka na sjevernoj strani brda Rtanj, nadalje na Golubinji planini i Staroj planini. Na sjeveru ide od Vrbovskog duž Kapele i Plješivice prema jugoistoku preko Bihaća na Grmeč-planinu, gdje se nalaze velike smrekove i jelove sastojine. Donja granica jele i smreke leži više, nego granica bukve. Za bosanske je planine ta granica 800 do 1100 m., dok je na Crnogorskim brdima 1200—1300 m, na Staroj planini u Srbiji 1300 m. Gornja granica jelove i smrekove šume leži više od bukove šume. Na najvećim visinama nalazi se smreka na crnogorskim i bosanskim brdima i tako se na Maglić- i Volujak-planini nalazi u visini od 1800 m. nad morem. Na južnoj strani Ljubičinc planine dolazi na visini od 1979 m., a na Durmitoru i Komu u visini od 2060 m. Ovi su Beckovi podaci, u koliko se odnose na planine u unutrašnjosti Balkana, vjerojatno ispravni. Ipak su previše općeniti, a da bi mogli pru 220 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 7 <-- 7 --> PDF |
žiti pravu sliku o horizontalnom i vertikalnom rasprostranjenju smreke u pojedinim dijelovima Balkana. Uzrok je tome bez sumnje taj, što se uzelo rasprostranjenje jele i smreke gotovo zajednički i što nije uzeta veća pažnja na klimatske i edafske osobitosti pojedinoga kraja, koje uzrokuju i promjenu u rasprostranjenju pojedinih vrsta. Tako pisac općenito veli (str. 310): »Jasno se vidi, da na brdima udaljenijim od obale sve četinjače, koj,e trebaju vlažniju klimu, izbjegavaju moru nagnute obronke, te u čistim ili sa bukvom miješanim sastojinama dolaze na većim površinama tek na onim stranama bregova, koje su od mora otkrenute. Smreke i jele nema na obroncima okrenutim prema jadranskoj obali zato, što je za njihovo uspijevanje potrebno trajno i prilično vlažno tlo i relativno velika zračna vlaga, te stavljaju velike zahtjeve na hranivost tla.« Ovo su općenite tvrdnje i ne mogu se posve primijeniti na rasprostranjenje smreke u području Gorskog Kotara, ikako će se to kasnije vidjeti iz detaljnog opisa velike množine sastojina, a već ovdje uzgred spominjem, da je sva bolja tla zaposjela bukva i donekle jela, dok je smreka u smjesi sa jelom i bukvom zaposjela većinom najkamenitija, pećinasta i siromašna tla. Za ovo se područje ne može reći ni to, da je gornja granica smrekove i jelove šume viša od gornje granice bukove šume. Drag . H i r z, opisujući iglasto drveće i grmlje hrvatske flore (Š. L., 1898. str. 274), opaža sasvim obratno, kad kaže: »Kod Mrzle vodice, u koritastoj dolini, koju zovu Suha rječina, porasla je ugledna breza, prema selu zahvatila je crnogorica, dočim se je nad ovu uzdigla bukova šuma.« To je općenit pojav u tim područjima, te se može reći, da je uz male izuzetke sve predjele iznad 1200 m. nadmorske visine zaposjela bukva. Tako se na pr. počam od jasenačkog polja (630 m.) pa na vrh Bjelolasice (1535 m.) nižu zone ovim redom: u jasenačkom polju (nadm. vis. 630—700 m) nailazimo na čiste smrekove i miješane jelove i smrekove sastojine; od 700 do 800 m. dolazi miješana smrekova, bukova i jelova šuma; od 800 do 1300 m. miješana bukova i jelova šuma, dok se dalje sve do blizu vrha prostire čista bukova šuma. Istina, i smreka se uspinje i na vrhunce preko 1300 m., ali tek iznimno i to rijetko utrešena u čiste bukove ili mješovite jelove i bukove sastojine; kao sastavni dio sastojina uopće ne dolazi u tim položajima u obzir. U Alpama smrekove sastojine počinju tek u visini od 900 do 1200 m. i u tim položajima postizavaju svoj optimum producirajući prema F 1 u r y - u (Dengler, Waldbau, str. 58—66) u 100. godini na najboljem bonitetu 1800 m3 totalne drvne mase po ha i visine od preko 50 metara. U području Gorskog Kotara nailazimo u tim položajima tek na rijetka smrekova stabla utrešena u bukove i jelove sastojine. Iznimno, na rijetkim visoravnima (Matić poljana 1000—1050 m.\ nailazimo na manje predjele gotovo čistih smrekovih sastojina sa prosječnim sastojinskim visinama od 23 metra (rijetka su stabla od preko 30 m. visine) i drvnom masom od 600—700 m3 po ha. Naprotiv u nižim položajima, kao na pr. u jasenačkom polju i kod Delnica sa nadm. vis. od 600—700 m., smrekove su sastojine bolje. Srednje visine stabala u 100. godini iznose 30—35 m., a pojedina su stabla i preko 40 m. visoka, dok totalna drvna masa ovih sastojina uz potpun obrast iznosi u 100. godini i preko 1000 m:! po ha. Na višim brdima čini granicu vegetacije bukva i klekovina, dok smreka gotovo sasvim izostaje. I niže je vrhunce također u većini slu 221 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 8 <-- 8 --> PDF |
čajeva zaposjela bukva, ali u tim položajima nailazimo i na smreku, koja je idući prema dolje sve boljeg rasta, dok konačno na nekim visoravnima i u kotlinama ne prelazi u gotovo čiste smrekove sastojine. Tu dakle ne vidimo kao u Alpama pravilni niži pojas bukove šume (fagetum), nad kojim bi se, sve do granica vegetacije, prostirao pojas smrekove šume (picetum). Ove činjenice dokazuju, da u ovim područjima postoji u vertikalnom slijedu klimatskih zona izvjesno poremcčenje, koje bitno utječe na rasprostranjenje biljnih vrsta i njihovih asocijacija. To opaža jasno i Dr. I. H o rvat , kad je istražujući planinske livade u tom području u svojoj knjizi »Vegetacijske studije o Hrvatskim planinama« (str. 7) istaknuo, da se zbog lokalno-tektonskih i klimatskih prilika, u prvom redu zbog udara vjetra, nailazi na obrat vegetacijskih zona, koji se po Bečk u (1901) i Degen u (1914) i drugima tako često javlja u ilirskim krajevima. Tako se na planinske livade nailazi već u zoni klekovine, a često i ispod dosta visoke bukove šume. Dakle slučaj analogan kao sa smrekovim sastojinama. Planinske livade, koje obično u Alpama i ostalim visokim planinama dolaze iza klekovine nad zonom šume, ovdje se u Gorskom Kotaru nailaze često i u pojasu ispod dosta visoke bukove šume. Ovaj pojav nije osamljen, već je zapažen u više slučajeva, te ga u šumarskoj i biljno-geografskoj literaturi bilježe mnogi pisci, kako to navodi K. M a u v e u svojoj disertaciji (Ueber Bestandesaufbau, Zuwachsverhâltnisse und Verjiingung im galizischen Karpaten-Urwald, Hannover 1931). On kaže (str. 6), da u području njegovog istraživanja, zvanom Majdan (Karpati, Poljska), bukva pridolazi općenito više u većim visinama, te na glavicama brda tvori gotovo čiste sastojine, dok smreka više pridolazi u dolinama i gudurama. Konstatuje, da je vertikalni slijed vrsta drveća, koji je inače običajan, u dotičnom predjelu direiktno obratan. Spominje dalje Kopecko g (Ueber Bestandesmassenaufnahmen im Urwald, Zentralblatt f. d. g. F. 1895), koji navodi, da bukva pridolazi u karpatskim šumama u grupama i u smjesi, ali na eksponiranim sljemenima i u čistim sastojinama. .. . pak u svojoj radnji »Grundziige der Pflanzenverbreitung in den Karpaten, Leipzig 1898« veli: »U zapadnim Karpatima općenito čini granicu šume smreka, a isto tako i u višim okrajnim brdima Sedmogradske. U šumovitim Karpatima pokazuje se ali na mjestu smreke ... na granici drveća bukva.« Mauv e dalje nastoji (s. 7 i 8), da ovakav pridolazak smreke i bukve razjasni. Ispravno tvrdi, da čovjek umjetnim načinom nije mogao ovu promjenu izvesti, jer je u prvom redu namirivao svoju potrebu na četinjavom drvu iz četinjavih šuma, kojih ima u nizinama blizu naselja, a nije išao po to drvo na strme i nepristupne vrhunce, sljemena i brdske glavice, da odanle isječe smreku i tako potpomogne širenju čiste bukove sastojine. Geološke razlike u tlu ne mogu imati na taj pojav upliva, jer je našao, da je podloga tla u glavnom svuda jednaika. Isto tako da nije tu odlučna ni dubina tla ni vjetar. Najvjerojatniji uzrok da je klima, jer je ona za bukvu, koja je u tom području blizu istočne granice svoga rasprostranjenja, već prilično hladna. Ona traži toplije položaje, koji su — protivno od dolina i gudura — na sljemenima i glavicama, gdje je insolacija mnogo jača, a vegetacija počinje ranije. Dok smreka u hladnim i sjenovitim gudurama uspijeva, to bukva ondje izostaje. Konstatuje, da jela i bukva potiskuju smreku zbog većeg podnošenja zasjene, ali se pita, zašto smreka nije i u dolinama potisnuta od 222 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 9 <-- 9 --> PDF |
jele i bukve na minimum? Predmnijeva, da proces potiskivanja i uništavanja smreke po jeli i bukvi još nije dovršen, nego polagano dalje napreduje. Za potvrdu ovog uzimlje činjenicu, da je smreka, kako .. . u spomenutom djelu navodi, u post-tercijernoj karpats´koj flori jednom igrala odlučnu ulogu, dok je bukva, koja u sadašnjosti u Karpatima tako jako nastupa, najmlađi useljenik. Drži, da na pridolazak smreke u dolinama može utjecati i to, što su u njima tla za jelu i bukvu premokra. Konačno Mauv e kao glavni razlog rasprostranjena smreke u dolinama i gudurama uzimlje njezinu sposobnost i ujedno biološku prednost pred jelom i bukvom, da se rado pomlađuje na trulim kladama i panjevima (Cadaververjungung). Pošto se pak klade sa obronaka najviše skupljaju u gudurama i dolinama, to se na tim mjestima smreka pomlađuje najviše i ostaje tu očuvana od korova, dok jela i bukva tu tek životare, te se mogu održati samo na naplavljenom tlu. Na takovim mjestima ne mogu jela i bukva da potisnu smreku. Pojavu, da se smreka rado pomlađuje na trulim panjevima i kladama, opazio sam i ja u šumama Gorskog Kotara, te ova biološka osobitost smreke može zaista da joj mnogo pomaže u borbi protiv jele i bukve, ali držim, da nikako ne može imati odlučan utjecaj na obrat vegetacijskih zona, t. j . da je smreka zbog toga svojstva zaposjela doline i gudure. (Truli panjevi i klade u poluraspadnutom stanju vrlo su higroskopni i redovno mnogo vlažniji od okolnog tla, pa jedino zato mlade smrekove biljke na njima dobro uspijevaju). Na ovaj obratni raspored vegetacijskih zona mora da uplivišu jači ekološki faktori, kako u Karpatima tako i u Gorskom Kotaru. Sakupio sam dovoljno podataka, pomoću kojih ću nastojati, uz ostala pitanja, rasvijetliti i ovo. H. Brockmann-Jerosch u svom d;elu »Baumgrenze und Klimakarakter« spominje također slučajeve, gdje granicu vegetacije čini bukva, a smreka se nalazi u dolinama, pa kaže: »U južnim Predalpama manjka smreka; njezina je južna granica baš prekoračena. Granicu drveća čini ariš. jakim spuštanjem granice drveća prema rubu Alpa nastaje daljnja promjena. Jela ide sve do u blizinu granice drveća, a samu granicu čini bukva. Također u Vogezima, dakle u području sjeverno od Alpa, dolazi isti slučaj (s. 210). Bregovi Vogeza pokriveni su bukovim sastojinama, koje ovdje čine granicu drveća. Na elzaškoj pak strani, u dolini, nalaze se smrekove šume (s. 211). U područjima sa oceanskom klimom čini u Alpama granicu drveća listopadno drveće, dok u više kontinentalnoj klimi stupa an njihovo mjesto četimavo drveće (s. 212).« Prema daljnjim piščevim razlaganjima zaključuje se, da je bukva u navedenim područjima zaposjela vrhunce i čini granicu vegetacije stoga, što ta područja imaju oceanski karakter klime. Oceanska pak klima daje pristup najraznoličnijim vrstama, dok ih kontinentalna oštro izlučuje. Oštrina kontinentalne klime ne prija mnogim vrstama sa većim zahtjevima i one. zato ne uspijevaju, dok im oceanska klima bolje prija. Ako se ne uzme u obzir konkurencija, to u oceanskoj klimi mogu da uspijevaju i kontinentalne vrste. Bukva je drvo oceanske klime i u tom je području osobito sposobna da konkuriše drugim vrstama, te nijedna druga vrsta (osim jele!) ne može da se pomlađuje u njezinoj sjeni. Sama je vrlo osjetljiva, te uspijeva vrlo dobro pod drugim vrstama, da ih kasnije svojom snažnom konkurencijom potisne (s. 231). Iz toga slijedi, da smreka, ta izrazita vrst kontinentalne klime, m´! 223 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 10 <-- 10 --> PDF |
da može da uspijeva u oceanskoj klimi, ipak mora u tom području (zbog jake konkurence bukve) da uzmakne i da granicu šuma prepusti bukvi, Zbog blizine mora, zbog utjecaja južnih vjetrova i visokih oborina imaju moru izložene strane i najviši predjeli Gorskog Kotara klimu više oceansku nego kontinentalnu, dok kopnu izložene strane i niži položaji, zbog utjecaja suhih sjevernih vjetrova i manjih oborina, imaju kontinentalniju klimu. Ova je činjenica za raspodjelu vegetacijskih zona u Gorskom Kotaru od velike važnosti, te spada među odlučne. Henrik Lundengardh u svom djelu »Klima und Boden« na str. 212 kaže: »Smreka izgleda izrazitije higrofilna. Onaje i u zatvorenim zonama prodrla prema jugu i bori se u srednjoj Švedsko] protiv bukve.« Ova je konstatacija, što se tiče higrofilnosti smreke, ^potpuno ispravna, a moguće i ona o prodiranju njezinom u Srednjoj Švedskoj protiv bukve, ali o prodiranju njezinom protiv bukve na jugu Evrope, u koliko se to odnosi na Gorski Kotar, ne može biti govora, jer je smreka ovdje potpuno uzmaknula pred jelom i bukvom, a uzmiče još i danas, o čemu će se kasnije detaljnije raspraviti. Opširnu je raspravu o rasprostranjenju smreke u Njemačkoj napisao A. D e n g 1 e r (Untersuchungen II. Die Horizontalverbreitung der Fichte). U njoj nastoji da nađe razjašnjenje prirodnom rasprostranjenju smreke i ujedno označuje graničnu liniju njenog horizontalnog rasprostranjenja u Evropi (s. 92 i 93). Pobija Kernerov u tvrdnju, da je gornja i polarna granica smreke određena godišnjom množinom topline, koja prilično točno odgovara izotermi od .6" C, pa kaže, da u Kemu i Arhangelsku u blizini Bijelog mora, gotovo jedan stupanj širine južnije nego što je sjeverna granica smreke, iznosi srednja godišnja temperatura samo 0*5" odnosno 0´3°, a u Koli na Einlandu čak — 05° C. Ako se pak uporedi tok godišnje izoterme u Finskoj i Rusiji sa sjevernom granicom smreke, to postaje jasno, da srednja godišnja temperatura ne može tu imati utjecaja, jer bi godišnje izoterme morale toj granici da budu bar približno paralelne. Tako isto ne stoji ova Kernerova tvrdnja niti za visinsku granicu, jer na pr. u Švajcarskoj na Gothardu granica je smreke tek kod 0´5°, a na Grimselu kod 04" izoterme (s. 94). I Purkyne-ov u tvrdnju, da smreka u mjesecu julu treba srednju temperaturu od najmanje + 10" C, u ljetu nikako veću od + 1875", a u zimi da ne podnosi niže od — 12´5° C, D e n g 1 e r poriče, jer na pr. u Kazanu u južnoj Rusiji srednja je temperatura mjeseca jula 19´6" C, dok prema Kepenu čitava južna granica smreke u Rusiji približno pada zajedno sa izotermom mjeseca jula od 20" C. Srednje temperature mjeseca januara u Arhangelsku, kao i u Kazanu iznose — 13 7° C, pa ni one ne mogu da imaju upliva na polarnu granicu smreke. Polarna se granica smreke doduše poklapa teoretski sa julskom izotermom od 10" C, ali u stvari, veli Dengler, kako po Kihlmanu znamo, polarna granica naših četinjača na dalekom sjeveru nije određena niskom ljetnom temperaturom, već što više sa opasnošću isušenja kod snažnih vjetrova za vrijeme hladne godišnje dobe, a još najviše kratkoćom vegetacijske periode. Nadalje Dengler, primjerom rasta smreke u Trieru, obara Purkyne-Willkommovu tvrdnju, da smreka svagdje za razvoj mladih iglica treba srednju sumu temperature od 372´5" C i da duljina dana kod nastupa ove faze razvoja iglica mora iznositi najmanje 14 sati (s. 96—98). 224 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Konačno u polemici sa P. E. M u 11 e r o m, ´koji tvrdi, da smreke u južnoj Švedskoj nema zato, što još nije tamo prodrla, dokazuje D e n g 1 e r navodom temperatura u mjesecu julu i februaru za pojedine postaje u Švedskoj, da smreka tamo prirodno ne prodire, jer je ondje za nju preblaga klima, te da tu imamo posla sa čistom klimatskom granicom i to toplinskom zimskom granicom (s. 98—108). Ovu tvrdnju proteže Dengler i na Njemačku, te prirolazak smreke u Schleswig-Holsteinu, Rheinlandu i Westfalenu tumači time, što ta područja leže unutar granice .... (koji je izrazita biljka oceanske klime) i unutar granice 0" C izoterme mjeseca januara. To se isto tiče istočnonjemačkog primorja, M.ecklenburga i Pommerna, koji doduše granicu .... i 0"-izoterme nešto prekoračuju, ali se još uvijek nalaze unutar Drudeove glavne granice atlantskog grmlja prema istoku. Na drugim se mjestima nalaze komplikacije, zbog kojih nije slika tako čista kao u južnoj Švedskoj. Tako je u velikom dijelu zapadne Pruske, Poscna i Marka uzrok njezinom nepridolasku, jer je to izrazito suho područje, gdje su godišnje oborine manje od 600´ mm. Izolirani pridolazak smreke kod Luneburga tumači Dengler tako, da su ondje njezina današnja prirodna staništa ostaci negdanjeg većeg područja, te da su one tu kao zadnje straže preostale u borbi sa novim konkurentom bukvom. Zašto nema smreke na najvišim vršcima zapadno od Thiirinške šume. to Dengler ne može da rastumači, te ostavlja ovo pitanje neriješenim. Pisac razjašnjuje škodljivo djelovanje blage zime na smreku tim, što mladi izbojci prerano potjeraju, te biljka zbog toga jako stradava od kasnih mrazova. Osim toga u blagoj je klimi njezino spužvasto mekano drvo vrlo neotporno protiv napadaja parazita, pa im lako podlegne (s. 108—113). Navedena tumačenja i zaključci Denglerovi o graničnim linijama horizontalnog rasprostranjenja smreke u južnoj Švedskoj i Njemačkoj od principijelne su važnosti za proučavanje ovog pitanja u Gorskom Kotaru. Rrdske mase Velike Kapele i Pisnjaka pod neposrednim su utjecajem toplih južnih zračnih struja, što dolaze sa Jadranskog mora. Te struje nose velike množine oborina i toplina njihova ne može ostati bez utjecaja na prosječnu temperaturu dvaju zimskih mjeseci: januara i februara. Zime postaju u najvišim regijama blaže, uslijed čega oceanski obojena klima više prija bukvi, dok smreka ostaje potisnuta u niže nadmorske visine. Minimalna godišnja prosječna množina oborina u iznosu od 600 mm, koja utječe na granicu rasprostranjenja smreke u zapadnoj Pruskoj i Posenu, neće biti od iste važnosti za područje Gorskog Kotara, gdje prosječno 75% oborina padne izvan vegetacione periode, te se zbog karaktera kraškog terena može uzeti da su za vegetaciju izgubljene. Zbog geografskog položaja, zbog edafskih i klimatskih prilika znači godišm´e 600 mm oborina za zapadnu Prusku i Posen sasvim nešto drugo, nego za kraško područje Velike Kapele i Risnjaka. Gdje na sjeveru godišnje padne više od 600 mm oborina, ondje uz onu klimu, edafske prilike, podzemnu vlagu i umanjeno ishlapljivanje stoji smreki na raspoloženju za vri´eme četirimjesečne vegetacione periode vjerojatno ona množina vlage, koju reprezentira 600 mm oborina. Polazeći s ove pretpostavke, to ću kod razmatranja ovog pitanja za područje Gorskog Kotara uzeti obzir onu množinu oborina, koja ondje prosječno padne za vrijeme četerimjesečne vegetacione periode. 225 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 12 <-- 12 --> PDF |
0 utjecaju ekoloških faktora kaže Lundengard h (Klima und Boden, s. 377) : »Ekološki mjerodavni faktor je u pravilu ili faktor, koji se nalazi u minimumu, ili onaj, koji se nalazi u škodljivom višku. Prema zakonu relativiteta relativno je djelovanje jednog faktora u području minimuma najveće. Ali isti je odnošaj, kada se jedan faktor nalazi! u škodljivom višku; u tom slučaju govorimo o sprečavajućem faktoru.« Primjenjujući ovo pravilo na ekološke prilike Gorskog Kotara, u koliko se one odnose na rast smreke, može se općenito reći, da će ondje prosječna množina oborina za vrijeme četirimjesečne vegetacione periode u savezu sa nastupom sušnih perioda biti onaj faktor, koji se nalazi u minimumu, dok su blage zimske temperature uzrokovane toplim južnim zračnim strujama onaj faktor, koji na rast smreke djeluje sprečavajući. Koliko su ove pretpostavke ispravne, pokazat će nam istraživanja i zaključci navedeni u odgovarajućim poglavljima. Svakako se kod stvaranja zaključaka o utjecaju pojedinih ekoloških faktora na rasprostranjenje vrsta mora imati stalno u vidu, da tu u većini slučajeva ne odlučuje samo jedan faktor, već čitav niz faktora i da je tek povoljna ili nepovoljna rezultanta njihovog djelovanja odlučna za rasprostranjenje vrste u dotičnom području. Konačno ću još da navedem podatke i zaključke o rasprostranjenju smreke, što sam ih našao u djelu Fekete-Blat n y-a »Die Verbreitung der forstlich wichtigen Baume und Strâucher«, u koliko se odnose na ove krajeve. Fekete-Blatny obradio je ovo pitanje sa čisto fitogeografskog stajališta, pa kaže ovo: »Granica njezinog areala (smreke) odalečuje se od rubova ravnica više nego granica bukve ili jele. U istočnoj Ugarskoj nalazi se isključivo u visokom gorju, dok se na ograncima Alpa, između Dunava i Drave, spušta također i na brežuljke (s. 44). U Hrvatskoj se u području Velebita, Velike i Male Kapele nalazi svuda —< naravno unutar granica svoga vertikalnog rasprostranjenja. U uskočkom području nailazi se na nju samo u kulturama. Na višim položajima Sljemena, dolazi tu i tamo utrešena u jelovim sastojinama. U području Zrinjske i Petrove Gore nije udomaćena, naprotiv u Zagorju, pogotovo prema štajerskoj granici, vidimo kako se njene sađene kulture mijenjaju sa prirodnim staništima, koja su ponajviše utrešena među borove, bukove i grabove sastojine i u tako niskim položajima kao nigdje u Ugarskoj (s. 47). Horizontalne granice jele općenito su istog karaktera kao granice smreke. Na mnogim mjestima padaju zajedno; one prema tome posjeduju jednu zajedničku granicu rasprostranjenja. Ipak se jela približava ravnicama više nego smreka; u pravilu teče ovdje njezina granica izvan granične linije rasprostranjenja smreke (s. 51). Vegetacijske su granice smreke u brdskim sklopovima Primorja razvijene sasvim drugačije, nego u visokim karpatskim brdima. Ovdje ima bukva onu ulogu, koju ima u Karpatima smreka. Kada se u Karpatima nađu smreka i bukva zajedno, tada sa većom nadmorskom visinom prevaguje smreka, a bukva u smrekovim sastojinama zaostaje; u tom je visinskom područjui obratno: pod normalnim prilikama nailazimo ovdje zadnje smrekove skupine i egzemplare u bukovim sastojinama. U hrvatskom visokom gorju zastupana je gornja granica smreke tek sporadički. Pojedinački spušta se smreka prosječno do 477 m, a tvori sastojine do 632 m. Međutim ima u pojedinim brdskim sklopovima razlike, pa je na pr. 226 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Donja granica Kopnena strana Morska strana Prosječno Min. Prosječno Min. Velika Kapela i Risnjak 360 m 222 m 770 m 628 m Mala Kapela 470 „ 468 „ Najniže joj je stanište prema moru 628 m (Debeli Vrh na jasenačkom platou), dok se na Maloj Javornici spušta do 728 m (s. 674). Zatvorene formacije tvori do 1330 m (Bukva do 1370 m); u bukove sastojine utrešeni egzemplari prodiru prosječno do 1430 m; dakle se na smrekova stabla sporadički nailazi 60 m više, nego što je granica bukovih sastojina. To je radi toga, jer zadnja smrekova stabla često pridolaze u zakržljalim bukovim sastojinama. Prema tome kržljavost nastupa kod bukve prije nego kod smreke. Prosječna granica zakržljalog bukovog grmlja nalazi se 1510 m viso´ko. O gornjim staništima smrekovih regija postoje za Veliku Kapelu i Risnjak ovi podaci: Na glavici Bjelolasice zakržljala (1533 m), na Suhom Vrhu između 1214 i 1350 m strše iz bukovog grmlja i klekovine suhi, patuljasti egzemplari. Na sjevernoj strani Risnjaka dolazi do 1301 m sa jelom i bukvom u zatvorenim sastojinama, do 1355 m u progaljenim sastojinama, a na SZ strani pojedinački i u skupinama do 1446 m, ali najviše suhog vrha (s. 676).« Ovi, sa čisto fitogeografskog gledišta, vrlo zanimivi i važni podaci o rasprostranjenju smreke u Gorskom Kotaru ne mogu nas sa šumarskog stanovišta zadovoljiti. Po uzgajanje šuma nije odlučan sporadički pridolazak vrste drveća u grmolikom obliku, već je od najveće važnosti, da se ustanovi njen maksimalni pridolazak u sastojinama, jer moramo znati, koji su položaji s obzirom na edafske i klimatske faktore za dotičnu vrst u dotičnom području najpovoljniji. Stoga je, jedna od glavnih zadaća ove studije, da se ustanovi, između kojih se nadmorskih visina i unutar kojih granica nalazi u Gorskom Kotaru za smreku najpovoljnija regija. Kao indeks služit će nam pri tome najbolje one stojbine, na kojima ona prirodno najbrojnije pridolazi i gdje je ujedno njezin rast kvantitativno i kvalitativno maksimalan. Da se ove pojave utvrde i prirodno rasprostranjenje smreke u tom području objasni, sabrao sam podatke za preko 400 sastojina, u kojima smreka bilo u kojoj smjesi pridolazi prirodno. Podaci su sabrani iz opisa gospodarstvenih osnova gotovo svih šuma i lično kontrolirani. Pri tom je uzet osobit obzir na nadmorsku visinu, ekspoziciju, oblik tla; uzeti su podaci o vrstama drva, koje čine svaku pojedinu sastojinu, u kojoj smreka prirodno pridolazi, te podaci o približnoj površini svake takove sastojine, izraženi u ha. Konačno su svi tako sabrani podaci svrstani i iskazani u pregledu 1. Ovi podaci razvrstani su dalje prema nadmorskoj visini, ekspoziciji i vanjskim terenskim oblicima u pregledu 2 i 3. Podaci ovih pregleda u glavnom potvrđuju naprijed spomenute općenite navode, t. j . da smreka izbjegava sve više i izložene položaje, pogotovo južne, a mnogo je ima na izrazito kotlinastim tlima. Detaljnije će se o tom raspraviti u poglavlju o edafskim faktorima. 227 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Pregled L* Šumski Nadmorska EkspoPridolazak Povr Oblik tla Vrst sastojine šina predjel visina m. zicija smreke Plaški. Trn tor 800 850 — kotlinast jelova-bukova u tresena 42,i raznolik n . SI kotlinast n n „ 17, „ „ JZ — n n ,, 0,57 » » — kotlinast . » 4,— B i raznolik Mala Kapela 750-800 — 26, n V .! 800—1000 Si strm 15 152,— . » . V Krasnica . . kotlinast * n 71 396,— Palež 500 - 600 — cista jelova ft 2,— 51 n . ´ kamenito obrašteno smrekovim i jelovim 10 pomlatkom 5 „ n s „ „ " 150 » „ SI-SZ — čista jelova utrešena 18, - Bielež 603 700 SI kotlinast jelova-bukova 15 294,- Krasnica 650-800 JZ — . B 51 1,50 « 800 - 850 — kotlinast . r 9,— i raznolik 11 V „ z — . n 4, „ 51 Jl kotlinast « 55 51 3,60 Tisovac 500-700 SI — n n » 116,- Prolom . — raznolik . 51 Î1 14, „ n — „ 51» 30 51 TI n n M s-sz ., » 37,1 „ SI — 51 1 U 12 — „ „ » — 51 10,— » 51 51 51 Kosanjak 400 - 600 s strm » 36, . 600-650 — kotlinast 11 » 112,— 51 i raznolik . « 650—800 — , .M 314, r 700—800 JZ — jelova » 80,— M „ 1 — 1 n n 5, * Kod razvrstavanja prema ekspozicijama morala se, osim osam glavnih ekspozicija, uzeti (kao deveta) ravna ekspozicija označena sa —. To su zapravo većinom visoravni, te kotlinasti i raznoliki kraški tereni, koji relativno zapremaju najveće površine, ali su bez izrazite ekspozicije. Teoretski se kroz takav razbijeni kraški teren može zamisliti položena vodoravna ravnina, te se takovi položaji mogu smatrati kao ravni neeksponirani. Oni su ujedno redovno zaštićeni okolnim visokim brdima. Ravne su ekspozicije označene sa —, a ravni terenski oblici također su označeni sa —. Položaji, koji su nagnuti na sve strane, označeni su sa ^. Nemali koje stanište posebnu oznaku za ekspozicijn i terenski oblik, onda to znači, da mu pripada ekspozicija i oblik tla onog staništa, koje se nalazi neposredno pred njim. Skrapoviti i kameniti položaji uzeti su kod razvrstavanja kao pećinasti. Od terenskih oblika uzetih u obzir kotlinasti i raznoliki oblici čine prvu i najveću skupinu drugu skupinu čine strmi, pećinasti i kameniti oblici, dok su ravni tereni razvrstani u treću skupinu 228 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Šumski predjel Nadmorska visina m. Ekspozicija Oblik tla Vrst sastojine Priđolazak smreke Površina ih» ) Kosa nj ak 700-800 JI — obrašteno smrekovim i jelovim 1,50 pomlatkom rt . I — jelova utrešena 17,— Tisovac „ SZ-Sl kotlinast jelova-bukova rt 89,— Stajnieka uvala 800—900 — raznolik „ rt 302, - Korać 600-630 s — . ,i . 5, „ 630—800 SI strm smrekova-jelova 60 % 25, „ 700 - 730 H rt rt . 50 % 2,— rt 800 - 900 J — jelova-bukova utrešena 110,— . 800 I — smrekova-jelova 40 »/„ 0,50 -. z — « « 30 % 0.50 . 850 - 900 J — smrekova-jelova i bukova 10 % 11,— 710-780 ravno « 10 % 1,60 Saborski Borovi vrh 600-700 JI — borova utrešena 16, . » ., J-S — borova -smrekova 30 % 23 - Titra 700—800 s — smrekova-jelova 30 »/. 10, - . , — ravno rt » 50 7° 3,. „ J-Z — rt rt 30 / L » 800 900 — raznolik smrekova-jelova i bukova 10 Vo 80, - „ -— ravan rt 40 Vo 30,— !, rt SI — smrekova-jelova 40 Vo 52, . 700—800 I — rt « .. Vo .,- Pištmik 550-650 z — smrekova-jelova i bukova 30 Vo 43, - Sivnik 650—800 J slabo nagnut jelova utrešena 167,— . 600-650 J — smrekova-jelova 40 % 25, „ . rt — « « 40 Vo 8 - Bela kosa 700—750 rt slabo nagnut smrekova-jelova i bukova 50 Vo 4, - Sivnik « rt „ smrekova-jelova 30 Vo 3, » 650 - 700 I — smrekova-j slova i bukova 30 % 13, - Stožer 700 800 JZ — smrekov pom u jel. lađak utrešen i buk. 118,— Pištmica- Uvala » JI kotlinast rijedak smrekov u bukovoj i j pomladak utrešen elovoj sastojini 682,— Crna kosa 600 700 SZ rt bukova utrešena 79,— „ uvala " -raznolik rt rt 49, 229 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Šumski predjel Nadmorska visina m. Ekspozicija Oblik tla Vrst sastojine Pridolazak smreke Površina (ha) Jezerane Oštri vrh 800—1000 JZ strm bukova-jelova utrešena 62,— Stajnička Kapela 700-850 JI-JZ raznolik . « T TT 183,— Runjavica 800-900 — kotlinast i raznolik V i r 49, 900—1050 JI-JZ kotlinast n » r 243,— Modruš. Lug 480-560 s strm emrekova-jelova 50 /. 29,— Obsika 560-700 SZ .. « 60 /. 70,— Željava 860-970 JZ T TT r* n 50 % . - Jasenište 620—760 s „ „ TT 50 /. 43.— Mali 640-760 SZ T TT .. TT 50 »/„ 37,— Makovnik Vrh Kapele 680-880 S-SI T TT .. TT 50 % 33, Vučja kosa 650-80 3 z kotlinast » 20 »/„ 292, .. . n . „ bukova-jelova utrešena 280, - Pišćetak „ — „ TT TT „ 300,— Mali 620-640 — — smrekova-jelova 50 Vo 40,— kosanjak Srednjac 640-680 SI — TT TT 50 /„ 47, - Plandište 740-820 I — bukova-jelova utrešena 46, - Vrši ne 800 -860 JI JZ strm TT TT n 42,— Kosanjak 700-760 JI TT TT TT . 43, - Klašter 620-760 n — TT TT „ 61, - Gvozdac 400-500 SI — smrekova-jelova 50 "/o 2,— TI 480 -680 z — jelova utrešena 24,— „ 540—600 I — smrekova-jelova 50 °/o 32, - Veliki Makovnik 900-970 — kamenit i raznolik smrekova-jelova i bukova 30 /. 6, Lug 440-460 — — smrekova-jelova 50 % 15.— T TT 460-52 0 TT TT 50 »/o 35 — Zagorje Zagorska kosa 700-800 JI strmo bukova utrešena 6, t, 700-850 — kotlinast „ n 172,— . 700-800 — „ smrekova-bukova 40 % 60,— TI 750—850 — . smrekova-jelova i bukova 20 % 115,— TT " 1 nešto kotlinast bukova utrešena 3, 230 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Šumski predjel Nadmorska visina m. Ekspozicija Oblik tla Vrst sastojine Pridolazak smreke Površina iha t Zagorska 750-850 I-SI strm bukova-jelova utrešena 16, kosa „ « I-SZ kotlinast . n „ 7,— Kosa 77 — ÎT „ X n 131, - Zagorska kosa 700-800 — » smrekova-jelova i bukova 15 »/o 46,„ n — TT jelova-bukova utrešena 2, „ „ J-JI „ v .. TI 8, . 17 I raznolik . T, " „ 7,— » . — raznolik, bukova T, 150, - kotlinast " 71 z kotlinast » rijetko 1,5 utrešena » 77 JZ-Z T, . pomladak 9, utrešen H z „ « » 1, - Musulinski potok. Bijeli vrh 800-900 JZ-J raznolik jelova-bukova utrešena 58, n 71 700-800 SZ „ T) „ 66, 17 M « JI-I kotlinast U X 17 35, . n « SZ raznolik » >1 77 22,— « 600—700 JI-I strm M M 71 108,— Gvozd 680-800 JI-I kotlinast , , M „ 45 - 77 ´ 11 „ . ., » „ 43,— Tisovac 750-800 JI „´ . T, 17 16,— » 680-750 — raznolik T, ., 71 96,— Lužnjak 640-68 0 SI-JI .. " T, 17 156,— Ponorac 600—670 — . 1 n n 98,— « 620-670 s „ « T, „ 6,— TI 600-640 J „ bukova Î1 1,5 71 660-680 JI „ B 17 1,5 600—620 77 . 77 11, - Brezno. Lipova kosa 600-680 SZ kotlinast bukova utrešena 4,— . . * S-SI raznolik bukova-jelova 311,— 71 7* 600-880 J-JZ kotlinast bukova „ 53,— Li sac 600-80 0 s strm bukova-jelova T7 109,— 77 650-800 I-SI ., bukova 17 56, - Glavica 600—650 S-SI raznolik ,, „ 86,— 71 600—700 I-SI „ . TI 94, 231 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Šumski predjel Nadmorska visina m. Ekspozicija Oblik tla Vrst sastojine Pridolazak smreke Lisac 750-8Ô0 ,1 raznolik bukova-jelova utrešena Tf 700-800 Z-JZ -rt n „ Pecka kosa 650—700 — » « rt Musulinski potok. Škure drage 700 800 SI kotlinast bakova utrešena M . 630 - 750 JZ raznolik n n n « — « Gvozd « JZ „ bukova-jelova . rt — „ « „ „ — -bukova „ . — kotlinast n „ »I — . *) Žnidavac 600-630 — rt bukova-jelova „ „ — . n « rt 51 Klek 700—900 JZ-Z strm bukova _ „ s „ rt ,. 700—750 J rt „ Gladno brdo 800-900 — kotlinast, bukova-jel´.va raznolik Kozarska 700 - 880 — -bukova kosa ., — r - Trojvrh 740-780 1 V bukova-jelova 11 7t0—800 „ rt „ », .» 800-900 — raznolik n Gladno brdo „ S-SI strm , n V 700 - L00 „ raznolik ., ti JI 800-900 JZ kotlinast rt * .) 700—800 JI n , Bijeli vrh 800-900 SI strm . « Drežnica Crni vrh 900-1000 z strm bukova-jelova utrešena 800 1100 Z-SZ strm . rt i raznolik 700—903 „ raznolik rt . - „ Z-JZ * rt - 700-750 0 n bukova - 700—1100 I strm buko .´a-jelova i 700 L00 I-SI raznolik . - I-S n „ „ n Površina 220,— 216,— 86, 1,5 3730, 8 — 49,34, 149, 59, 60, 4. 21,— 37,— 18,4, 1.6 131, 330,22, 13, 54, 82, 19210,— 28, 109, 101,181,— 155 — 234. 16, 213, 171303, 232 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Šumski predjel Nadmorska visina m. Ekspozicija Oblik tla Vrst sastojine Pridolazak smreke Jasena k Pođ 610-650 J-JI strm smreko va ioo Vo Siljevaćom „ 610-700 . „ smreko va-buko va 10 % rt 700-800 SI . . rt io % Opalenica 800-900 J-JZ rt smrekova-jelova i bukova 30 Vo Smolnik i Ježevitor 900-1200 JZ-SZ strm i kotlinast bukova-jelova utrešena Kotarina 600-650 JI-JZ — smrekova 100 % Jasenačka kosica 600—800 J Z kotlinast i raznolik bukova-jelova utrešena Pod Debe600— 700 JI-8Z— smrekova ioo Vo lim vrhom -s Jezerska kosica 600-900 JI-JZ- SZ kotlinast i raznolik bukova-jelova utrešena Bijele stijene 1000-1300 ~ pećinast i raznolik smrekova-jelova rijetko » 1100-1200 — pećiuast i kotlinast bukova-jelova rijetko utrešena Rađošina 660-950 JZ „ n rt " rt Dumanić 900—1000 JZ-SZ . 1> n n . Velika Javornica 1000—1200 ~, I strm i kotlinast n n n n Grbin vrh 610-620 s raznolik bukova « rt Debeli vrh 650-800 Z-I strm i kotlinast bukova-jelova rt rt Grčka kosa 650-850 z kotlinast rt » rt rt n . SZ strm rt rt rt . . . z kotlinast i strm rt . rt Zrnić lug 600-630 — ravnica smreko ^a-bukova 90 Vo „ n rt — „ . n 95 Vo „ » n — rt smrekova 96 V„ Crkveni lug " n ioo % Gomirje Carapine drage 900—1000 JZ raznolik smrekova-jelova 40 Vo „ 1000-1100 V . smrekova-jelova i bukova io Vo Crna kosa 900—1000 z strm „ 20 V„ . rt » I raznolik bukova-jelova utrešena Čar. drage n J Z n smrekova-jelova 40 % Crna kosa » ^ . » smrekova-jelova i bukova 20 % Površina (ha) 1,7 69,— 31174,— 170,— 2364,— 48,— 195,— 7., 368, 218,181,— 348, 1080, 17,— ´119,— 5,5 7, 5,— 58, 8, 12,— 82, 35,— 56, 233 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Šumski predjel Crna kosa n n . 77 TI 77 71 77 Bijela kosa 71 71 .... drage Mirko vica n 71 Smolnik . 71 n „ „ n Gomirska kosa . . . » 77 „ Smolnik n 17 n 77 77 Kozarska kosa 77 Ježe vi tor 71 Trojvrh 71 Nadmorska visina m. Ekspozicija Oblik tla Vrst sastojine Pridolazak smreke Površina (hal 1000—1100 Z kotlinast bukova-jelova utrešena 1,— 77 77 strm smrekova-j olova i bukova 20 »/o 29, 77 17 „ „ 20 % 3, If 77 bukova jeiova utrešena .,900— 1000 JZ raznolik . " „ 24,— 1000-1100 S-SI strm . r rijetko utrešena 59,— 900-1000 — raznolik smrekova-jelova i bukova 10 % 75, 11 JZ . smrekova-jelova 40 »/o 5, 1100- 1203 z . bukova-jelova rijetko utrešena 115,— 71 ~ v », « 77 77 192,— 1000—1100 sz-s r . . 77 77 16,— 800-900 I JI strm . . 17 77 25,— » ~ „ „ * 17 77 38, 900 1000 -v „ V „ 7) " 65,— 1000—1100 s-sz „ V „ 7* 71 24, 900— 1000 S-SI „ 1) « » 71 39,— 800-900 I-SI raznolik bukova utrešena 19, 900— 1000 I n smrekova-jelova i bukova io % 54, 650- 800 JZ kotlinast, bukova-jelova utrešena 46, raznolik 600-650 s-si „ « 51 -46,— 600-620 SZ „ bukova n 3, 640— 660 SI „ bukova-jelova 77 4 — 600—650 J-JI „ bukova 71 29, 600- 800 SI r> bukova-jelova M 67, 600 - 700 17 strm n * 17 84,— 750 900 J-JI „ B n 77 18, 700 750 I raznolik smrekova-jelova i bukova .. % 4, 850 - 900 17 strm bukova-jelova utrešena 16,- 700 800 1-SI „ n n 17 86, 800- 1000 17 n n . 71 37,— 1000 1200 I 1, . H n 9,— 700-800 -raznolik » 71 100,- 700-720 „ » 77 77 71 7, 1100— 1200 » 11 71 r, 55,— 900—1100 I-JI „ 77 77 77 179,— 700-900 I . 11 71 „ 111,— 800—1000 I-JI » * 77 102,— 234 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Šumski predjel Gojmirska kosa „ . 77 Horačeva strana Gorica 77 " » Borolovac Kaluđerski vrh n Lug Grčka kosa Kozarac . n . w . „ n Kam a en i k Crna kosa . n Samaji n . Jakina kosa . . rt n „ „ Nadmorska visina m. 560-600 700-750 600—700 . 400—500 . . V » . n « . n 500-800 n « n n - n M 600 500-600 600 700 1100-1200 n n n 1000—1100 77 77 B Ekspozicij a — — — S sz — JI — — J — — — — — J-JI — I n I-JI — S-SI sz — s — — I - — J-JZ Oblik tla kotlinast n . raznolik — kotlinast i valovit 77 kotlinast pećinast blago nagnuto pećinast ravan - 77 Vrbovske raznolik n „ 77 77 r „ „ „ 77 77 Mrkopal raznolik . 7, 71 71 77 ravno raznolik Vrst sastojine bukova-jelova 71 77 77 77 bukova jelova-bukova smrekova-jelova smrekova jelova-bukova grmlje smrekova-jelova i bukova smrekova-bukova 77 77 77 71 77 77 bukova-jelova » bukova, cerova bukova-jelova bukova ,, „ 77 bukova-jelova 77 77 bukova-jelova 77 77 77 71 bukova „ bukova-jelova smrekova smrekova-bukova Priđolazak smreke utrešena 77 77 71 77 50% 100 % pomladak utrešen mjestimice pomladak .. 7o 90 /. 100 «/o 100 /. 100 % utrešena V, „ n n « . T! V „ . utrešena n V . „ n 100 % 20 % Povr šina (ha) 26, 159,— 12,— 58, 8, 3, 1:5 11,21, 5,5 9, 9,25,5 13,5 69— 39,— 17,— 49,43,— 34,8, ., 1,6 26,— 37, 253, 13,— 174,— 3,11, 2, 6, 235 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Šumski predjel Jakina kosa Matić poljana .. . Sungari Prčova kosa Careva kosa Žuta poljana Crna kosa Vučjak veliki Opleteno „ Gromovine Eičičko bilo Gromovine Kolovratske stene Resnjak TT Ilovac „ Pođvođenjak Novi Zatusni Deđinski vrh Velika ravna Struma Rebar Kenđer .. ., Nadmorska visina m. 1000—... 1000-1030 1000-1050 v> 1050-1100 1100—1200 1000—1100 » 950—1000 950-1050 ,, 950-1000 . » TI 700—760 500-630 600 - 700 470-700 700-800 500—560 800—900 720-820 440-800 700—720 TI „ TT Ekspo zicija I — — — SZ — — — — — Z-I — z SZ — S-SI SI SZ z SI » s SI I i —. — — — Oblik tla Vrst sastojine raznolik smrekova-bukova visoravan smrekova-bukova i jelova „ . . T, kotlinast smrekova-bukova raznolik bukova-jelova ravno smrekova n bukova Krivi put. kotlinast bukova-jelova raznolik .. .. kotlinast .. .. raznolik TI .. strm bukova — .. raznolik smrekova-jelova Zalesina Plitko srednje jelova glineno bukova jarcima jelova prorezano glineno X glineno i vap. jelova-bukova bukova-brezova .. .. šikara strmo plitko bukova vapneno i uvalama jelova isprekidano klisurasto bukova vapneno Lokve. dolci i ravno smrekova-jelova plitko i » škrapovito „ .. smrekova » Pridolazak smreke 20 Vo .. °/o .. »/o 80 % utrešeno 20 % utrešeno 100 % utrošena utrešena .. „ n ., * — utrešena smrekov narav, pomladak utrešena „ V J» „ pomladak utrešena hrpimiČno ;; 60 /. 100 % Površina (ha) 1,5 47, 27,— 21.80,— 149,— 33. 13, 3, 42,— 23, 31 9,— 10, 6,14, 13, 36,6, 12,— 12,— 8.8 35,5 8,9 18,8 20,4 14,1 236 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Šumski predjel Nadmorska visina m. Ekspozicija Oblik tla Vrst sastojine Pridolazak smreke Kender 700—720 — plitko i smrekova-jelova 50 % škrapo vito * 700—740 Z „ 71 TI ´0 »/„ Gererska reber 740-800 Z iplitko vapneno smrekova-jelova i bukova hrpimično w 740-860 n strmo „ 71 Lučićki vrh 740-810 SZ plitko, doli srednje dub. smrekova 100 /. . n 740-852 S-SZ n smrekova-jelova hrpimično . V 730-850 Z-S-I . . n Javornik donji 700-720 — ravnica sa dolcima jelova a tresena i » rt . ji 75 . . V « * 77 71 . s strmo jelova-bukova malo » rt 71 . Ti jelova-bukova « 1) 700-730 » ravnica sa dolcima jelova . Srednji vrh 700-721 I blago nagnuto w „ Veliki rebar 700—780 SZ strmo jelova-bukova hrpimičuo u čistoj sastojim 71 r> 720—740 ravno i doći stara paljevina bukova » Skrad, Gorica 450-500 I strmo duboko ilovasto smrekova-jelova hrpimično 77 450 570 s jarci . V . -, 500—550 SZ „ jelova utrešena Mlađa Gora 660—880 s — smrekova-jelova mješano Kicelj 660—850 Z-SI strmo plitko bukova utrešena . 640—877 J škrapavito smrekova-jelova i bukova primješana * 600-700 l-.JI strmo smrekova-bukova „ « 680—860 J „ jelova utrešena » 700-920 s „ smrekova-j elova primj ešana -700—800 Z-I jarak " V V a 800—850 z duboko ilovasto jelova utrešena Hribska stoj a 800 - 900 I . r? " * 850-954 J-JZ V .> M n 800-88 0 J V V „ V » 840-940 Z-JI 5* . tt V »| 800—900 z " V smrekova-jelova primješana Površina (ha) 9,4 12,8 21,2 24,1 13,3 22,9 11,3 25,1 16,4 25,— 27,2 18,7 15,9 13,4 21,8 10,4 12,8 15,1 11,— 24, So li le,— 8,31, 6,— 18,17, 17,— 17,— 27, 9, 237 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Šnmski predjel Nadmorska visina m. Ekspozicija Oblik tla Vrst sastojine Pridolazak smreke Površina (ha) Gornji Čeđen 400—500 S-SI-SZ ilovasto kamenito bukova utrešena 20, . . rt „ bukova-smrekova hrpimićno 6, n 220—360 I strmo borova utrešena 17,— Leveš vrh 540—600 J-JZ strmo plitko smrekova-bukova u pomlatku 14, - Tisovac 580-700 S-J kamenito bukova „ 54, . 580-680 JZ » „ r, 28, Rudać 600-760 SZ plitko jelova-bukova rt 18, „ 6C0—830 z ilovasto duboko bukova utrešena 18, n 540 - 760 z « « . n 11, rt » z ilovasto duboko « n 27, strmo Javorova kosa 600-800 s n kamenito jelova rt 16, - Mlada gora 600-740 S-SI-SZ glineno smrekova-jelova hrpimićno 23, . B 620—800 SI strmo rt 32,- Brod na Ki ipi. Počivđine 440 500 z glineno pašnjak obr. bukvom rastresena 16,— Greben 850-922 J-I-Z vapneno kamenito smrekova-jelova i bukova primješana 30 % 48 - ,, 850—950 I-JI-J duboko dolci n n 50,Kovačev Laz 850—900 uvala bukova utrešena 20,- Lokve. Sljeme 800-834 razn. krševito smrekova-jelova primješana 3,5 V . Z kotlinast . T) pretežno 3,5 . 800—840 z rt n n n 4,— n n « „ n n n 1. . „ — krševito položito V n primj ešana 16,— Jovin vrh 800-90 0 s položito n n n 12, - n rt 800-850 z kotlinast n n „ 20,— „ n JI « n « n rt 12,5 . n » s krševito „ , . 2, n » rt krševito rt n r> 17, i kotlinasto Severin. Litorić 700-800 — paljevina 16 g. smreka i jela 0,2 primješana 2, - Lovnik 800-900 — ravan teren u kotlini bukova-j elova i smrekova » 5,— 238 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Šumski predjel Nadmorska visina m. Ekspozicija Oblik tla Vrst sastojine Pridolazak smreke Površina (ha) Fužine. Benkovac 850-900 SI rahla crnica buko va-jelo va 10 % 3,5 i smrekova „ „ J Z — jelova utrešena pojed. 19,— „ T SI — smrekova-jelova 20 % 2 - . " I-SI jelova utrešena pojed. 6, - Hreljin. Bološko J Z — jelova-bukova nešto pomlatka 1,5 " " » . n n 4,5 Crni lug Javorov kal 990-1040 — plitko visoravan smrekova-jelova i bukova primješana 22, » » 960 1095 J I kamenito » n 23,3 škrapavito n . 920-98 0 J dolci rt „ 12, - Bela stena 850 -1031 razn. kamenito škrapavito smrekova-jelova u većoj množini 41,3 . n 1000-1060 J ., bukova rijetko utrešena 17,5 Torićak 740 - 840 I dolci jelova utrešena 17,— Markov brlog 800—960 . kam. plitko dolci smrekova-jelova i bukova primješana 17, v v 800-1020 SI „ n rt 22,1 H . 880—1224 I „ rt „ 86,3 Smrekovac 1000-1140 J I kam. plitko ., . 19, V. i M. 1060-1260 n n rt îl 32,1 Benkovac . 1140-1240 I-S dolci . n 27,6 „ . n n n rt 37,1 Smrekovac 1000—1230 — veliki dolci n rt 52,4 „ li 80—1250 J Z kotlina .) V 10,2 n 1100—1220 * grebeni dolci n n 25,5 i 1080-1289 S-I-J glavica, dolci n „ 27,3 . 1060—1140 — visoravan T! » 27,8 sa dolcima „ 1100-1180 — velika kotlina . rt 17,6 ». 960-1220 SI strmo dolci n n 33,5 Bela stena 1040—1054 — glavica dole; n .) 88, tt . 1050—1130 — uvala n rt 11,9 „ . 930-1130 I dolci n rt 14,4 « . 980-1080 n škrape, dolci n n 22,4 239 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Šumski predjel Nadmorska visina m. Ekspozicija Oblik tla Vrst sastojine Pridolazak smreke Površina (lia) Bela stena 960-1100 SZ-JZ škrape, dolci buk.-jel. i smrek. primješana 26, - Javorov kal 940-1020 S 1 dolina .. 1 , „ 11.2 „ " 980-1087 980-1100 . / V strmo ..T TT TT „ .. 21, 17.8 Klana. Kiršma draga 1200-1256 JZ škrapavito smrekova-jelova primješana 28,1 Kaćje 1020—1100 SI strmo pretežno smrek. 60 % 16,2 „ „ smrekova-jelova 60 % 23, - Sleme 1100-1180 SI kotlinast jelova-bukova primješana 14,1 ,. 1050-1090 s škrapavit TI .. „ 48, - Lom Rečice 1000 -1060 1050-1080 „ z-sz » ravno „ .. .. „ .. 34, 29, „ Ivančice va draga .. 1050 1100 1040-1000 1050 1090 1 .11 J „ škrapavito ravno TîT, .. . .. .. .. .. 20,— 13, „ Željeznu „ 1000-1200 s SI škrapavito kotlinasto .. .. ., . .. 17,— 7, vrata Trstenik 1025 1030 ,1 jelova-smrekova 8,— « 1023-1025 — ravno .. .. ., 4, Pomoćnjak 1100-1200 JZ koti. grebeni » Vi 26, 1200 1220 s TT TT jelova-smrekova i bukova 43, - Strma vlaka 1070-1100 JZ kamenito jelova-smrekova n 15, TI TI 1040—1070 s škrapavito .. .. . 28, - Donji međoveci 1175 1200 JZ .. 16, - Bijela škulja 1300-1350 bukova V 20, TT TT 1250—1300 — kotline „ n 57, - Grohotnica TI 1260—1300 JZ grebeni i kotline strmi dolci .. " 31, 15,— „ „ 1280-1310 1260—1310 1241—1300 — JZ kotline » škrape „ buk. na obronc. bukova . „ 19,— 13,42,— i kotline Brlog 1280-1313 JI škrape .. 13, . 1280—1300 škrape 18 i kotline Smrekovac 1300-1340 JI 26,— Šverda Vodni dol 1180—1200 1200-1230 s dolci škrape V V primjcš. u grup. .. 55, 30,— i kotline .. „ 1260—1289 z škrapovito kržljav 30, - Travnjaci Donji 1200-1240 1250—1300 „ SZ .. kamenito „ .. utrešena Î3 60, 43, Međvejci 1200—1300 SI škrapovito u grupama 37,— 1240 1300 SZ .. utrešena 25, - Gornji 1300-1100 .. .. kržljav 80,— Međvejci Ukupno 20.300,07 MO |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Pregled 2. Smrekovi areali prema nađm. visinama i cjkspozicij ama. Nađm. vis. S SI I ,11 J JZ Z SZ — LIknpno 200—400 (ha): 17 17 »! 100 100 /0 118 141 47 5 14 9 90 104 169 697 400-600 (ha): o ´ 16,86 20,23 6,85 0,64 208 1,29 12,90 14,92 24,23 100 /0 756 1181 787 1268 504 1132 1126 485 2952 10194 600—800 (ha): 7,41 11,62 7,72 12,45 4,95 11,10 11,05 4,76 28,95 100 o/o 800—1000 (ha): 253 934 739 484 476 639 474 351 1228 5578 4,55 16,78 13,25 8,67 853 11,52 8,48 6 21 22,01 100 /o 1000—1200 (ha): 364 127 508 116 87 230 728 214 1211 3135 °/o 11,61 4,04 16,21 3,70 2,78 7,33 8,88 6,84 38,61 100 1200—1400 (ha): 55 18 41 39 5 95 149 66 211 679 % 8,17 2,66 6,04 5,74 0,65 14,00 22,10 9,64 31,00 100 Ukupno (ha): 1546 2404 2139 1911 1087 2105 2117 1220 5771 20300 o/ /o 7.61 11,84 10,54 9,42 5,35 10,37 10,42 6,02 28,43 100 Do 1000 m. (ha): 1127 2260 1591 1757 995 1780 168a 940 4348 16487 7o 6,83 13,92 6,95 10,65 6,03 10,79 10,25 5,71 26,37 100 Nad 1000 m. (ha): 418 144 549 154 92 325 428 280 143 3813 o/ /o 10,97 380 14,40 4,06 2,39 8,52 11,21 7´34 37,28 100 Pregled 3. Smrekovi areali prema reljefu tla. Kotliuasto Strmo i Nadmorska visina Eavrjo Ukupno i raznoliko pećioasto 200—400 (ha): 17 17 /o 100 100 100 400-600 (ha): 228 236 233 697 «1 32,60 33,90 33,50 100 /0 8278 1317 599 10194 600—800 (ha): 81,21 12,92 5.87 100 0/ /0 4114 1309 155 5578 800-1000 (ha): 73,76 23,47 2,77 100 0/ /0 2227 704 204 3135 1000—1200 (ha): /0 71,02 22,48 6,50 100 1200—1400 (ha): 558 121 679 0/ 82,12 17,88 100 0 Ukupno (ha): 15405 3704 1191 20300 °/. 75,88 18,25 5,87 100 Do 1000 (ha): 12620 2880 987 16478 /o 76,55 17,47 5.98 100 Nad 1000 m. (ha): 2785 824 204 3813 73,01 2165 5,34 100 241 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Ukupna šumska površina, na kojoj su sabrani ovi podaci, iznosi oko 20.300 ha. Tu se ona nalazi većinom rijetko utrešena u jelove i bukove sastojine, dok smrekovih sastojina, čistih ili mješovitih, ima razmjerno vrlo malo. Ima ih tek oko 2686 ha (13*23r/ ), a i u njima je smreka u većini slučajeva u smjesi slabije zastupana od bukve i jele. Vrlo rijetko čiste smrekove sastojine dolaze u zaštićenim položajima na površini od kojih 248 ha, te čine tek \´22°/o od istražene površine, na kojoj je ustanovljen prirodni pridolazak smreke. Tako nalazimo čiste smrekove sastojine pod Bjelolasicom, u Jasenačkom polju, na Matić-poljani, te nešto u Javorniku i Kenderu kod Delnica. Horizontalno rasprostranjenje smreke u Gorskom Kotaru određeno je prema Jadranskom moru linijom, koja spaja krajnje točke njezinih prirodnih staništa na najbližim obalnim visovima. Spajanjem krajnib točaka njezinih istočnih staništa, određena je njena istočna granična linija. Na sjeveru prelazi smreka u Sloveniju, dok se na jugoistoku veže na svoja staništa oko Plitvičkih Jezera, te preko Plješivice prelazi u Bosnu. U oba se međašna područja gube klimatski utjecaji Jadranskog mora, te se smreka ondje rasprostire u svojim neporemećenim prirodnim zonama. Da se dobije slika o horizontalnom rasprostranjenju smreke u Gorskom Kotaru, sva su njezina važnija nalazišta označena u priloženoj skici (si. 1.). Ima je dakako unutar navedenog područja (na manjim površinama, pojedinački i u manjim skupinama) još na mnogim mjestima, što se naravski ne može sve u nacrtu označiti. *. Međašna linija njenog prirodnog rasprostranjenja na tom području, na strani prema moru, počinje kod Trstenika nad Klanom i teče dalje preko Obruča, Suhog vrha i Snežnika na Risnjak. Sa Risnjaka ide dalje na Tuhović, Medveđak i Ričićko bilo nad Novim; odavde ide kroz Dulibu na Kolovratske stijene i Vučjak, zakreće nad drežničko polje, pa ide ispod Male Javornice, Bijele Grede uz Grčku Kosu i Grbin vrh nad Krakarom, dalje u jugoistočnom smjeru, nad Stajnicu pod Malom Kapelom, odakle prelazi u područje Plitvičkih Jezera. Istočna međašna linija njezinog prirodnog rasprostranjenja dolazeći iz Slovenije od Starog Trga preko Litorića, Vrbovskog i Gomirja prelazi na Klek, te ide dalje sjeveroistočnim obroncima Male Kapele, preko Modruša nad Plaški; od Plaškoga zakreće jače na istok preko Velikog Pištenika sve do Velikog Stožera, odakle se vraća preko Bršljenovice u područje Plitvičkih Jezera. Ne treba naglašavati, da ove linije nijesu apsolutno točne, jer će se sporadički naći i izvan tih linija, kako prema moru, tako i prema kopnu, još po koje smrekovo stanište, kao što ima i unutar tih linija velikih površina, na kojima smreka uopće prirodno ne pridolazi. Ipak nam te linije ograničuju izvjesno područje u Gorskom Kotaru, unutar kojega se nalaze gotovo sva smrekova staništa. Koja su to staništa i koji su uvjeti unutar tog područja za pridolazak i rast smreke, razmotrit ćemo u narednim poglavljima. Biološki zahtjevi smreke u odnosu prema edafskim i klimatskim prilikama Gorskog Kotara. Edafski fuktori. R a m a n n veli, da u centrumu rasprostranjenja jedne vrste prevladuju klimatski utjecaji, dok na granici rasprostranjenja prevladuju lokalni utjecaji, pogotovo osebujnosti tla. (Ramann , Bodenkunde, 2. 242 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 29 <-- 29 --> PDF |
243 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Aufl., str. 409). Smreka se u označenom području Gorskog Kotara nalazi u toplijem području svog prirodnog rasprostranjenja. I zato su za rasprostranjenje smreke u Gorskom Kotaru, pored općih klimatskih utjecaja, od osobite važnosti posebni lokalni utjecaji - osobito utjecaji edafskih faktora, pa je za određivanje prirodnih staništa smreke u tom području potrebno, da se ti faktori pobliže opišu i ustanovi njihov odnos prema biološkim zahtjevima tog drveta. Edafski faktori, koji u ovom slučaju dolaze u obzir, jesu: kvalitet, kvantitet, vlaga, položaj i ekspozicija tla. Gorski Kotar spada geografski u sklop Dinarskih planina, koje su nastale nabiranjem zemaljske površine u tercijaru. Geološki sastav tla karakterišu vapnenci i dolomiti trijasa i jure (prema najnovijim geološkim kartama dobivenim od geološkog zavoda u Zagrebu). Najviše je rasprostranjeno kamenje jurske formacije. Crni bituminozni dolomiti srednje jure, koji se naslanjaju na crne vapnence liasa, lako se raspadaju u pijesak, čitavo je područje izraziti krš, karakterisan mnogobrojnim škrapama, vrtačama, uvalama, dočićima, dolinama, dragama, poljima, dulibama, ponikvama, gredama, te golim ili šumom pokrivenim grebenima i vrhuncima, koji se uzdižu do preko 1500 metara nad morskom površinom. Po kvaliteti svojoj spadaju ova tla medu vapnena i dolomitna tla. To su geološki mlada tla, a nastala su površinskim trošenjem vapnenih i dolomitnih naslaga. Obronke pokrivaju ilovasti nanosi, koje je voda sa viših položaja tamo nanijela. Uvale i kotline pokrivene su rastrošenim materijalom crnih vapnenaca (bituminozni vapnenci i lias) i dolomita, a polja pokrivaju koturinje, pijesci, valutice. ilovine, te recentne naslage, a mjestimice (Mrkopalj) pridolaze i Raiblerski šareni i crveni lapori (Karničke naslage). Ova rastrošena tla obiluju vapnenim kamenjem i ilovačom, pa bi prema R a m a n n u spadala u mineralno jaka tla, dok Haza r takova tla nazivlje bukovim tlima zato, što na njima dobro uspijeva bukva. (B u h 1 e r, Waldbau I., sti. 282 i 283). Sve vrste drveća vole mineralno bogata tla, a pogotovo im prijaju vapnenasto-ilovasta. Analize pepela od Schrôdera. E b e r m a y e r a, Webera i R. am a n n a dokazuju, da se smreka zadovoljava i sa mineralno slabijim vrstama tla, ali se iz tih analiza vidi i to, da smreka treba mnogo vapna; ona po toj potrošnji vapna dolazi odmah iza bukve (B ii h 1 e r, Waldbau I., str. 271). Pošto su pak u Gorskom Kotaru jela i bukva, koje trebaju bolje tlo od smreke, vrlo raširene, te na tom tlu odlično uspijevaju, to ima i za smreku u tim tlima dovoljno mineralnih hraniva Kvantiteta tla, t. j . debljina gornjeg rastrošenog sloja, minimalna je. Tek u poljima, na visoravnima, u kotlinama, uvalama i vrtačama nailazimo na deblji sloj zemlje. Ostale velike površine pokrivene su plitkim, slabo rastresenim, tipično kraškim tlom, iz kojega na strmim mjestima, na grebenima i vrhuncima bregova izbija goli kamen vapnenac ili se pružaju vapnene grede. Strane takovih vrhova i grebena, pogotovo u višim položajima, pune su većeg i manjeg razbacanog kamenja. U pukotinama toga kamenja, kao i među njime sakuplja se humus, koji u tom zaštićenom položaju zadržava konstantnu vlagu. Smreka je vrst drveća, koje razvija, tipično plitko korijenje, pa je sposobna da iskoristi plitke gornje slojeve kraškog tla. Na boljem se tlu smreka plitko zakorjenjuje, te njezino korijenje zauzimlje u horizontalnom i vertikalnom smjeru razmjerno malen prostor. Na lošijem pećinastom tlu širi smreka svoje korijenje na sve strane, te zalazi duboko u pukotine kamenja, tako 244 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 31 <-- 31 --> PDF |
da je u stanju da iskoristi svu u tim pukotinama sabranu vlagu i mineralnu hranu, što je od velike važnosti za njen rast na kamenitim kraškim tlima. Prema tome i ovaj edafski faktor sam po sebi, t. j. ako se ne uzme u obzir lako isušenje ovog plitkog tla, ne može da sprječava rasprostranjenje ove vrste u tom području. Vlaga tla je za smreku od naročite važnosti Ovdje se mora naglasiti prirodni zakon, da svaka vrsta drveća traži za dobro uspijevanje u toplijem području svoga pridolaska više vlage u tlu i zraku nego u hladnijoj klimi, odnosno na toplijem i sušem tlu više zračne vlage nego na hladnijem i vlažnijem tlu i obratno. Vlaga tla je, osim ostalih, uzrokom, da na mnogim kraškim staništima nema smreke, jer se često nalazi u minimumu, pogotovo ljeti za vrijeme suše i žege. Kraška su tla za vodu vrlo propustljiva; još ako su uz to na vjetru izloženim ekspozicijama, to se brzo osuše, tako da u nekim predjelima, unatoč velike množine oborina, nastupaju sušne periode, od kojih najviše trpi smreka, koja je u tom pogledu najosjetljivija vrsta drveća. Poradi toga pridolazi u ovom području smreka najviše na onim mjestima, gdje se najdulje zadržava vlaga u tlu, odnosno gdje ima najviše zračne vlage, a to su prvenstveno ravni položaji,´te okolica vrtača i sniježnica. Od daljnjih su edafskih faktora od odlučne važnosti nadmorska visina, ekspozicija i vanjski oblik površine tla (reljef tla). Kolikogod su ti faktori važni uopće za pridolazak smreke u tom području, isto tako imaju izvjestan utjecaj i na sastav sastojina s obzirom na vrst drva. To se jasno vidi, kada se podaci dobiveni u prvom poglavlju o rasprostramenju smreke, razvrstaju prema vrsti sastojina uzimajuć pri tom u obzir nadmorsku visinu, ekspoziciju i reljef tla. Rezultat je sadržan u pregledu 4. Čiste smrekove sastojine nađene su na minimalnim površinama (\´22c/c), gotovo isključivo u nadmorskoj visini između 600 i 800 metara. Najviše ih ima na ravnim, zaštićenim ekspozicijama (73´24%), dok ih .. istaknutim ekspozicijama, osim nešto na S i SZ, gotovo i nema. Nađena je manja površina čiste smrekove sastojine i u nadm. vis. iznad 1000 m na Matić poljani kod Mrkoplja. To je sa svih strana zaštićena visoravan. S obzirom na reljef tla, čiste smrekove sastojine pridolaze na ravnim, zaštićenim, neizloženim tlima. Na pećinastim vrhuncima pojedinih brda nailazimo među kamenjem i na veće skupine smrekovih stabala, koje su našle ovdje svoje stanište zbog oštrije klime visoko uzdignutih, a malih brdskih masa. Te skupine, iznad 1200 m. nadm. vis., ne čine zatvorenih sastojina, već dolaze u otvorenim formacijama, a na rijetkim takovim vrhuncima (Gornji Medvejci) pridolazi smreka sa bukvom kao kržljavo grmoliko drvo i do 1400 nadm. vis., što nije za pitanje pridolaska smreke u sastojinama od nikakove važnosti. Smrekove i jelove miješane sastojine (5´66%) pridolaze većinom u nadm. vis. između 600 i 800 met. i to najviše na Z ekspoziciji (30%), dok ih na južnim ekspozicijama gotovo nema. Tlo je većinom kotlinasto. Smreka utrešena rijetko u jelove sastojine (4*90%) također pridolazi najviše u nadm. vis. između 600 do 800 m. i to iznimno u većoj površini na J ekspoziciji. Tu ekspoziciju u površini od 167 ha zaprema na jednom slabo nagnutom terenu u Sivniku kraj Ličke Jesenice. Od ostalih položaja zaprema najviše neeksponirane, te S, Z i JZ ekspozicije na kotlinastim terenima. Smreka utrešena rijetko u miješane jelove i bukove 245 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Pregled 4. Reljef tla Ekspozicija Nađm. Kotlinasto SI JI J JZ Z SZ — Ukupno raznol. hektar Ciste smrekove sastojine. 1 400600 1 57 58 10 600— 800 36 9 1 19 90 155 26 39 80.)— 1000 1000 1200 35 35 Svega 36 10 1 19 182 248 36 39 Smrekove i jelove sastojine. 400600 46 37 45 35 53 216 52 600800 101 57 15 1 47 5 307 79 75 687 | 355 800 1000 25 68 15 5 5 64 15 10 207 86 10001200 16 23 39 Svega 172 178 75 6 52 69 345 124 128 1149 493 Smreka utrešena u jelove sastojine. 200— 400 17 17 17 400— 600 11 , 30 20 61 29 12 600800 89 52 35 16 173 30 29 20 110 554 268 153 800 1000 29 3 23 13 27 28 77 36 236 205 19 1000— 1200 28 8 57 4 97 65 28 12001400 28 28 28 Svega 146 66 75 29 208 143 136 40 150 993 595 229 Smreka utrešena u je´ove i 1ukove sastoj ine. 400— 600 46 69 38 59 212 104 36 600800 383 907 581 1161 166 984 662 219 1635 6728 eooi 603 800 1000 150 834 538 426 290 4J4 309 228 766 3975 3015 910 1000 1200 281 111 504 116 58 170 223 134 882 2479 1842 588 1200— 1400 4 18 23 5 23 19 92 19 73 Svega 864 1939 1646 1703 519 1611 1213 649 3342 13486 10984 2210 246 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Rel jef t a Ekspozicija Nađm. Kotli-o Strmo nasto, a vis. S SI I JI | J JZ Z 1 SZ — Ukupno razn. pecin. rt hektara Smreka utrešena u bukove sastojine. 400-! 600 26 24 3 3 2 2 38 11 109 32 61 16 600—! 800 147 137 139 47 79 112 73 96 877 1707 1437 254 16 800 1000 32 10 58 7 8 10 21 97 253 496 430 66 1000— 1200 55 3 18 187 263 232 18 13 1200 1400 51 18 39 44 130 66 211 559 511 48 Svega 311 171 221 96 107 168 262 270 1528 3134 2642 447 45 Smrekove i bukove sastojine. 400 600 600 . , 7 7 14 14 . 800 1000— 31 35 34 60 160 60 100 , 1200 . 1 3 3 80 87 87 Svega 31 1 35 44 10 80 60 261 147 114 Smrekove, jelove i bukove sastojine. 400-j 600 6 22 28 28 6008ti0 17 4 54 22 :05 202 130 33 39 800— 1000 17 21 104 33 146 103 52 16 172 664 378 245 41 10001200 32 103 135 32 103 Svega 17 21 121 33 156 103 160 38 380 1029 508 310 211 sastojine pridolazi većinom u nadmorskoj visini od 600 do 1200 metara, te zaprema 66*48%> površine navedenih smrekovih staništa. I ovih sastojina ima najviše u nadmorskoj visini od 600—800 m. (49´89%), prvenstveno na neeksponiranim, ravnim položajima (24*78%), a od istaknutih ekspozicija zaprema najviše SI, I, JI (40%), dok najmanje pridolazi na J ekspoziciji (385%). Reljef tla je u apsolutnoj većini kotlinast. Smreka rijetko utrešena u bukove sastojine našla se u velikoj većini u nadm. vis. između 600 i 800 met., a zaprema 15*39% navedenih smrekovih staništa. Najmanje na JI (3%) i J (3*41%) ekspoziciji, a najviše na sjevernoj (10%), dok u velikoj većini zaprema neeksponirane površine (48*64%) sa kotlinastim oblicima tla. Također je nešto nađeno i na položajima u visinama iznad 1200 m, ali su to u velikoj većini neeksponirani i kotlinasti tereni, a od ekspozicija zaprema nešto više zapadne, dok na S. 1 i J nije nađena. Smrekove i bukove mješane sastojine vrlo su rijetke (1*29%), te pridolaze u nadm. vis. između 600 i 800 metara, a našlo ih se nešto 247 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 34 <-- 34 --> PDF |
i na visoravnima iznad 1000 metara. Smrekove, jelove i bukove, mješane sastojine dolaze u većini između 800 i 1000 met. nadm. vis. najviše na ravnim (37%), te na .1 (15%) i Z (15%) ekspozicijama, također u većini na kotlinastom tlu. Prije nego što se na osnovu ovih konstatacija stvori konačni zaključak, potrebno će biti, da se svi ovi podaci saberu i razmotri ukupni pridolazak smreke u različitim nadmorskim visinama, ekspozicijamareljefima tla. te prosudi svaki od ta tri faktora posebno. Iz pregleda 5 Pregled 5. N a đ m o r s k a vi s in a 200 400 600 800 1000 1200 đo 400 do 600 do 800 do 1000 do 1200 do 1400 Ukupno h e k t :i r a Cista smrekova sastojina 58 155 35 248 /o 23,60 62,28 14,12 100 Smrekova i jelova sastojina 216 687 287 39 1149 0/ /0 28,75 59,80 18,03 3,42 100 Smreka utrešena u jelovu sastojinu 17 61 554 23(5 97 28 993 % 1,71 6,13 5581 23,76 9,76 2,83 100 Smreka utrošena u jel. i buk. sast. 212 6728 3975 2479 92 13486 0/ /0 1,58 49,89 29,47 18,38 0,68 100 Smreka utrešena u bukovu sastojinu 109 1707 496 263 559 3134 0/ 10 3,48 54,48 15,84 8,37 17,82 100 Smrekova i bukova sastojina 14 160 87 261 % 5.37 61,20 33,43 100 Smrekova, jelova i bukova sastojina 27 203 664 135 1029 0/ i 0 2,66 19,69 64,53 13,12 ´ 100 Ukupno 17 697 10194 5578 3135 679 20300 »/ 0, 08 3,44 50,22 27,48 15,44 3,34 100 /0 vidimo, da smreka — osim pojedinački rijetko utrešena — tek u vrlo malo slučajeva prelazi, tvoreći sastojine, nadmorsku visinu od 1000 metara. Do te visine zapremaju smrekova staništa 8f 22% od ukupne površine (20.300 ha), od 1000—1200 m 15´44%, a iznad 1200 m tek 3´34%. U visinama iznad 1200 m dolazi smreka u skupinama u otvorenim formacijama na pojedinim kamenitim vrhuncima, rijetko rastresena u jelovim i bukovim sastojinama, a zakržljala, kako je već spomenuto, penje se na neke kamenite vrhunce sa bukvom i do 1400 m. Maksimum je njezinog pridolaska između 600 i 800 m (50´22%), u kojoj visini pridolaze ponajviše i one male, ali vrijedne njene čiste sastojine. Prema pregledu 6 pridolazi smreka u svim nadmorskim visinama relativno najviše na ravnim ekspozicijama (28´4%), dok na ostalim izrazitim ekspozicijama pridolazi prosječno ovim redom: SI (.´84%), I (10´54%), Z (1042%), JZ (10´37%), JI (9*42%), S (761%), SZ (6´02%), 248 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 35 <-- 35 --> PDF |
Pregled 6. . Čista smrekova sastojina Smrekova i jelova sastojina Smreka utrešena u jelovu sastojinu Smreka utrešena u jelovu i bukovu sast. Smreka utrešena u bukovu sastojinu Smrekova i bukova sastojina Smrekova, jelova i bukova sastojina Ukupno E k s p o z i čij a UkuS SI I JI J JZ Z SZ ravno pno h e k t a r a 36 10 1 19 182 248 172 178 75 6 52 69 345 124 128 1149 146 66 75 29 208 143 136 40 150 993 864 1939 1646 1703 519 1610 1214 649 3342 13486 311 170 221 96 107 169 262 270 1528 3134 31 1 34 45 10 80 60 261 17 20 121 33 156 103 160 38 381 1029 | 1546 2404 | 2139 1911 1087 2105 | 2117 | 1220 | 5771 20300 te J (5*35%). Razmotri li se ovaj pridolazak na ekspozicijama posebno za položaje ispod 1000 m i posebno za one iznad 1000 m nadmorske visine, izostavivši ravne neeksponirane položaje, gdje je u oba slučaja ima relativno najviše, to se na nekim ekspozicijama opaža znatna razlika. Iz pregleda 2 vidi se, da smreka pridolazi na ekspozicijama do 1000 m najviše na SI (13*94%), zatim na. JZ (1079%), JI (1065%), Z (10*25%), i (6*95%), S (.´83%), J (.´03%) i konačno na SZ (571%). U nadmorskim visinama iznad 1000 m dolazi najviše na I (14*40%), Z (ll´21%) i S (10´97%) ekspozicijama, dok je na ostalim, osobito na SI (380%) i J (2*39%), vrlo slabo zastupana. Naročito je napadno, kako je u visini iznad 1000 m pridolazak smreke na SI eksp. razmjerno jako pao. Dok na toj ekspoziciji u visinama do 1000 m zaprema 13´92%; to u visinama iznad 1000 m zaprema samo 3´80% površine. Na južnim pak ekspozicijama, gdje do 1000 m zaprema 6´03% površine, u visinama iznad 1000 m zaprema tek 2*39%. Iz toga se zaključuje, da smreka u višim položajima izbjegava izrazito eksponirana tla, pogotovo na J i SI ekspoz., a prijaju joj i tu zaštićeni i kotlinasti, pa i pećinasti položaji, jer je u njima najbolje očuvana od isušivanja suhih SI vjetrova, od mlačnog južnjaka, kao i od ljetne žege južnog sunca. Od vanjskih oblika tla (pregled 7) smreka je na 75*88% površine zauzela kotlinaste i raznolike položaje. Da joj pak osobito prijaju ravni položaji, dokaz je ne samo to, što je — kako smo vidjeli — zaposjela relativno najviše ravnih ekspozicija, već i to, što i ono malo čistih sastojina tvori većinom na ravnom tlu. Saberemo li sve naprijed rečeno, dolazimo do zaključka, da je maksimalni, a ujedno i optimalni pridolazak smreke u području Gorskog Kotara u nadmorskim visinama između 600 i 800 m, prvenstveno na ravnim, a onda na istočnim (SI, I i JI) i zapadnim (JZ i Z) ekspozicijama, te na kotlinastim zaštićenim tlima. Sa većim nadmorskim visinama njen 249 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Pregled 7. Reljef tla Ukupno Kotlinasto,´ Strmo i Ravno raznoliko pećinasto hektara Cista smrekova sastojina 36 39 173 248 Smrekova i jelova sastojina 493 355 301 1149 Smreka utrešena u jelovu sastojinu 595 229 169 993 Smreka utrešena u jelovu i bukovu sastojinu 10984 2210 292 13486 Smreka utrešena u bukovu sastojinu 2642 447 45 3134 Smrekova i bukova sastojina 147 114 261 Smrekova. jelova i bukova sastojina .08 310 211 1029 Ukupno 15405 3704 1191 20300 °/ //o 75:88 18.25 5,87 100 pridolazak opada. Južne ekspozicije uopće izbjegava u svim nadmorskim visinama, a pogotovo one iznad 1000 m. Na takovim se istaknutim ekspozicijama ljeti zbog jake insolacije tlo previše isuši, što smreku uz ostale nepovoljne ekološke faktore (južni vjetrovi!) ograničava u rasprostranjenju. Isto tako nepovoljne su joj u višim položajima sve istaknute SI ekspozicije, jer su i na njima zbog suhe bure površinski slojevi tla često izvrgnuti isušenju, a uz to bura za vrijeme vegetativnog mirovanja uzrokuje preveliku transpiraciju smrekinih iglica, što sve na tim mjestima ograničava njezin rast i prirodno rasprostranjenje. Uzrok je njezinom brojnijem nastupu na kamenitim oštrim vrhovima i grebenima, medu kršem i kamenjem, te na stijenama i pećinama vrtača i sniježnica taj, što je na tim mjestima klima oštrija, ekstremi u temperaturi veći, a i konkurencija je od bukve i jele na tim tlima manja. Dok naime ove dvije trebaju dublje tlo, smreka se zadovoljava i sa plitkim kamenitim tlom. Osim toga se u okolici vrtača i sniježnica sabire kroz čitavo ljeto hladan i vlažan zrak, a i tlo je vlažnije, što pogoduje rastu smreke u ovom kraju. Svijetlo. Što se tiče zahtjeva na svijetlo, smreka je vrlo varijabilna vrsta, kako to potvrđuje i G a y e r, kad kaže: (Waldbau I. 1878. str. 75) »smreka je drvo, koje dobro podnosi zasjenu, ali je u raznim prilikama njezina potreba na svijetlu razna.« Međutim ovo se pitanje ne može razjasniti, ako se ujedno ne uzme u obzir i stanje vlage u tlu. Tako G a y e r dalje veli, da je smreki na manje svježem tlu, na sredogorju i brežuljcima, u predjelima gdje nema konstantne zračne vlage, izvan njenog naravnograsprostranjenja često potrebno toliko svijetla, da izgleda, da i ne spada među drveće, koje podnosi zasjenu, dok u položajima sa vlažnim tlom i velikom zračnom vlagom podnosi i najveću zasjenu. Ch. Wagne r (Raumliche Ordnung im Walde, s. 101) veli pak, da se u zbilji tu ne radi o većem ili manjem podnošenju zasjene, nego da je smreka prema površinskom isušenju tla najosjetljivija vrst drveta. Nije dakle zasjena, koju smreka na suhom tlu teško podnosi, već je to 250 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 37 <-- 37 --> PDF |
manjak atmosferskih oborina, nepovoljan odnos pritoka vode prema insolaciji, što naravno osjetljivije djeluje na suhom i slabom tlu, nego na svježem, mineralno bogatom tlu. Na osnovi ovoga dolazimo do zaključka, da je zahtjev smreke na svijetlo direktno ovisan od množine vlage u najgornjim slojevima tla. Pošto je pak vlaga u površinskom sloju tla ovisna o ishlapljivanju, a bura svojim suhim zrakom isušuje brzo izložena joj plitka tla na sjeveroistočnim ekspozicijama, to je i zahtjev smreke na svijetlo na tim ekspozicijama Gorskog Kotara razmjerno velik, te tu podnosi najmanje zasjenu. Ako se još uzme u obzir, da su ove ekspozicije kod punog gornjeg sunčanog svijetla gotovo tri puta slabije osvijetljene od južnih i kod punog prednjeg sunčanog svijetla da je osvjetljenje na južnoj ekspoziciji četiri puta, a na istočnoj i zapadnoj ekspoziciji tri puta veće ´((B u h 1 e r, Waldbau, I, s. 83 i 84), onda su bez sumnje u pogledu potrebe za većom množinom i jakošću svijetla sjeverne ekspozicije za smreku nepovoljne. Zato se može opaziti, da na tim ekspozicijama, u koliko se gdje i nađe smrekovog pomlatka, ovaj pridolazi samo na progaljenim mjestima, te uz puteve i ceste, dok se naprotiv na ostalim ekspozicijama nailazi na smrekov pomladak i u zatvorenijim sastojinama. Da smreka na ovim kraškim tlima ne podnosi zasjene, već da je postala vrsta, koja treba razmjerno vrlo mnogo svijetla, postoji još jedan očiti dokaz. Dr. M i 1 e t i ć je u svojoj disertaciji »Istraživanja o strukturi bukovih sastojina karaktera prašume« (Š. L. 1930. br. 1, 3, 7, 9> i 10) dokazao, da bukove prašumske sastojine visokih regija nikako nisu prebirnog karaktera, već su jednoličnog izgleda, t. j . binomske strukture. Uzrok je tomu taj, što je bukva u tim regijama povećala svoj zahtjev za svijetlom u toliko, da je postala vrst drva, koja zahtijeva mnogo svijetla i koja zbog toga u pogledu broja stabala obrazuje sastojine sa tipičnom binomskom strukturom. Izričito (na str. 333 i 335) kaže: »Zbog nepovoljnih stojbinskih i klimatskih prilika visokih regija ona (bukva) je tu postala vrst drveća, koja zahtjeva više svijetla. Zbog i toga i struktura sastojine treba da odgovara tim novim biološkim osobinama. Zato se obrazuje binomska struktura, koja je to potpunija, što su nepovoljnije stojbinske i klimatske prilike, a povodom toga i veći zahtjevi za svijetlom. Zahtjev za svijetlom je dakle onaj faktor, koji je (izazvan posrednim utjecajem nepovoljnih prilika staništa) najviše doprineo, da se u bukovim sastojinama visokih regija i karaktera prašume formira binomska struktura u pogledu broja stabala.« Dalje je dokazao (s. 333), da i hrast kitnjak, kao vrst drveća, koja zahtijeva mnogo svijetla, u sastojinama karaktera prašume na Kalniku i Banijskim brdima uvijek pokazuje binomsku strukturu, a utvrdio je, da to pravilo prema Schaefferovi m podacima vrijedi i za ariševe sastojine na padinama Mont-Blanca. Na osnovi ovih dokaza Dr. M i 1 e t i ć a vrijedi pravilo, da prirodno uravnotežene sastojine, sastavljene od drveća, koje zahtijeva mnogo svijetla, imaju u pogledu broja stabala binomsku strukturu, odnosno i obratno: nađe li se koja prirodno uravnotežena sastojina sa binomskom strukturom, znači, da je sastavljena od vrste drva, koja s obzirom na danu joj stojbinu traži mnogo svijetla. Iz toga slijedi, da i smrekove prirodno uravnotežene sastojine, ako je toj vrsti drva u tim područjima zaista potrebno mnogo svijetla, imaju u pogledu broja stabala izrazitu binomsku strukturu. 251 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Lako bi bilo dokazati ovu. tvrdnju, da u ovim predjelima ima dovoljno čistih smrekovih sastojina karaktera prašume, t. j . prirodno potpuno uravnoteženih. Smreka ali dolazi većinom u smjesi sa jelom i bukvom, a u koliko se i nalazi čistih smrekovih sastojina, to je u njima Pregled 8. Promjer Broj Promjer Broj Promjer Broj m štab. m štab. m štab. 0,12 10 0,32 48 0,52 4 0,14 14 0,34 ! ! 52 0,54 6 0,16 10 0,36 54 0,56 6 0,18 14 0,38 32 0,58 2 0,20 16 0,40 30 0,60 2 0,22 12 0,42 36 0,62 4 0.24 6 0,44 14 0,64 4 0,26 16 0,46 lfi 0,66 4 0,58 12 0,48 8 0,68 — 0,30 26 0,50 10 0,70 10 sječeno pred dogledno vrijeme tako, da su u strukturi svojoj izgubile prirodnu ravnotežu sastojina prašumskog karaktera. Ipak sam u blizini Begovog razdolja na Matić poljani u šumskom predjelu Maševo našao malu površinu čiste smrekove sastojine, koja je od sječa ostala pošte i>roj stabala 9ta fi ko a broja stabala ic 611 ciste s tare kove sastojiae u suiaskoia predjela luaseuo ko SS iO 25 SS CsO tf* % fl 16 .. 252 |