DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Aufl., str. 409). Smreka se u označenom području Gorskog Kotara nalazi u toplijem području svog prirodnog rasprostranjenja. I zato su za rasprostranjenje smreke u Gorskom Kotaru, pored općih klimatskih utjecaja, od osobite važnosti posebni lokalni utjecaji - osobito utjecaji edafskih faktora, pa je za određivanje prirodnih staništa smreke u tom području potrebno, da se ti faktori pobliže opišu i ustanovi njihov odnos prema biološkim zahtjevima tog drveta. Edafski faktori, koji u ovom slučaju dolaze u obzir, jesu: kvalitet, kvantitet, vlaga, položaj i ekspozicija tla. Gorski Kotar spada geografski u sklop Dinarskih planina, koje su nastale nabiranjem zemaljske površine u tercijaru. Geološki sastav tla karakterišu vapnenci i dolomiti trijasa i jure (prema najnovijim geološkim kartama dobivenim od geološkog zavoda u Zagrebu). Najviše je rasprostranjeno kamenje jurske formacije. Crni bituminozni dolomiti srednje jure, koji se naslanjaju na crne vapnence liasa, lako se raspadaju u pijesak, čitavo je područje izraziti krš, karakterisan mnogobrojnim škrapama, vrtačama, uvalama, dočićima, dolinama, dragama, poljima, dulibama, ponikvama, gredama, te golim ili šumom pokrivenim grebenima i vrhuncima, koji se uzdižu do preko 1500 metara nad morskom površinom. Po kvaliteti svojoj spadaju ova tla medu vapnena i dolomitna tla. To su geološki mlada tla, a nastala su površinskim trošenjem vapnenih i dolomitnih naslaga. Obronke pokrivaju ilovasti nanosi, koje je voda sa viših položaja tamo nanijela. Uvale i kotline pokrivene su rastrošenim materijalom crnih vapnenaca (bituminozni vapnenci i lias) i dolomita, a polja pokrivaju koturinje, pijesci, valutice. ilovine, te recentne naslage, a mjestimice (Mrkopalj) pridolaze i Raiblerski šareni i crveni lapori (Karničke naslage). Ova rastrošena tla obiluju vapnenim kamenjem i ilovačom, pa bi prema R a m a n n u spadala u mineralno jaka tla, dok Haza r takova tla nazivlje bukovim tlima zato, što na njima dobro uspijeva bukva. (B u h 1 e r, Waldbau I., sti. 282 i 283). Sve vrste drveća vole mineralno bogata tla, a pogotovo im prijaju vapnenasto-ilovasta. Analize pepela od Schrôdera. E b e r m a y e r a, Webera i R. am a n n a dokazuju, da se smreka zadovoljava i sa mineralno slabijim vrstama tla, ali se iz tih analiza vidi i to, da smreka treba mnogo vapna; ona po toj potrošnji vapna dolazi odmah iza bukve (B ii h 1 e r, Waldbau I., str. 271). Pošto su pak u Gorskom Kotaru jela i bukva, koje trebaju bolje tlo od smreke, vrlo raširene, te na tom tlu odlično uspijevaju, to ima i za smreku u tim tlima dovoljno mineralnih hraniva Kvantiteta tla, t. j . debljina gornjeg rastrošenog sloja, minimalna je. Tek u poljima, na visoravnima, u kotlinama, uvalama i vrtačama nailazimo na deblji sloj zemlje. Ostale velike površine pokrivene su plitkim, slabo rastresenim, tipično kraškim tlom, iz kojega na strmim mjestima, na grebenima i vrhuncima bregova izbija goli kamen vapnenac ili se pružaju vapnene grede. Strane takovih vrhova i grebena, pogotovo u višim položajima, pune su većeg i manjeg razbacanog kamenja. U pukotinama toga kamenja, kao i među njime sakuplja se humus, koji u tom zaštićenom položaju zadržava konstantnu vlagu. Smreka je vrst drveća, koje razvija, tipično plitko korijenje, pa je sposobna da iskoristi plitke gornje slojeve kraškog tla. Na boljem se tlu smreka plitko zakorjenjuje, te njezino korijenje zauzimlje u horizontalnom i vertikalnom smjeru razmjerno malen prostor. Na lošijem pećinastom tlu širi smreka svoje korijenje na sve strane, te zalazi duboko u pukotine kamenja, tako 244 |