DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Pregled 7. Reljef tla Ukupno Kotlinasto,´ Strmo i Ravno raznoliko pećinasto hektara Cista smrekova sastojina 36 39 173 248 Smrekova i jelova sastojina 493 355 301 1149 Smreka utrešena u jelovu sastojinu 595 229 169 993 Smreka utrešena u jelovu i bukovu sastojinu 10984 2210 292 13486 Smreka utrešena u bukovu sastojinu 2642 447 45 3134 Smrekova i bukova sastojina 147 114 261 Smrekova. jelova i bukova sastojina .08 310 211 1029 Ukupno 15405 3704 1191 20300 °/ //o 75:88 18.25 5,87 100 pridolazak opada. Južne ekspozicije uopće izbjegava u svim nadmorskim visinama, a pogotovo one iznad 1000 m. Na takovim se istaknutim ekspozicijama ljeti zbog jake insolacije tlo previše isuši, što smreku uz ostale nepovoljne ekološke faktore (južni vjetrovi!) ograničava u rasprostranjenju. Isto tako nepovoljne su joj u višim položajima sve istaknute SI ekspozicije, jer su i na njima zbog suhe bure površinski slojevi tla često izvrgnuti isušenju, a uz to bura za vrijeme vegetativnog mirovanja uzrokuje preveliku transpiraciju smrekinih iglica, što sve na tim mjestima ograničava njezin rast i prirodno rasprostranjenje. Uzrok je njezinom brojnijem nastupu na kamenitim oštrim vrhovima i grebenima, medu kršem i kamenjem, te na stijenama i pećinama vrtača i sniježnica taj, što je na tim mjestima klima oštrija, ekstremi u temperaturi veći, a i konkurencija je od bukve i jele na tim tlima manja. Dok naime ove dvije trebaju dublje tlo, smreka se zadovoljava i sa plitkim kamenitim tlom. Osim toga se u okolici vrtača i sniježnica sabire kroz čitavo ljeto hladan i vlažan zrak, a i tlo je vlažnije, što pogoduje rastu smreke u ovom kraju. Svijetlo. Što se tiče zahtjeva na svijetlo, smreka je vrlo varijabilna vrsta, kako to potvrđuje i G a y e r, kad kaže: (Waldbau I. 1878. str. 75) »smreka je drvo, koje dobro podnosi zasjenu, ali je u raznim prilikama njezina potreba na svijetlu razna.« Međutim ovo se pitanje ne može razjasniti, ako se ujedno ne uzme u obzir i stanje vlage u tlu. Tako G a y e r dalje veli, da je smreki na manje svježem tlu, na sredogorju i brežuljcima, u predjelima gdje nema konstantne zračne vlage, izvan njenog naravnograsprostranjenja često potrebno toliko svijetla, da izgleda, da i ne spada među drveće, koje podnosi zasjenu, dok u položajima sa vlažnim tlom i velikom zračnom vlagom podnosi i najveću zasjenu. Ch. Wagne r (Raumliche Ordnung im Walde, s. 101) veli pak, da se u zbilji tu ne radi o većem ili manjem podnošenju zasjene, nego da je smreka prema površinskom isušenju tla najosjetljivija vrst drveta. Nije dakle zasjena, koju smreka na suhom tlu teško podnosi, već je to 250 |