DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 37 <-- 37 --> PDF |
manjak atmosferskih oborina, nepovoljan odnos pritoka vode prema insolaciji, što naravno osjetljivije djeluje na suhom i slabom tlu, nego na svježem, mineralno bogatom tlu. Na osnovi ovoga dolazimo do zaključka, da je zahtjev smreke na svijetlo direktno ovisan od množine vlage u najgornjim slojevima tla. Pošto je pak vlaga u površinskom sloju tla ovisna o ishlapljivanju, a bura svojim suhim zrakom isušuje brzo izložena joj plitka tla na sjeveroistočnim ekspozicijama, to je i zahtjev smreke na svijetlo na tim ekspozicijama Gorskog Kotara razmjerno velik, te tu podnosi najmanje zasjenu. Ako se još uzme u obzir, da su ove ekspozicije kod punog gornjeg sunčanog svijetla gotovo tri puta slabije osvijetljene od južnih i kod punog prednjeg sunčanog svijetla da je osvjetljenje na južnoj ekspoziciji četiri puta, a na istočnoj i zapadnoj ekspoziciji tri puta veće ´((B u h 1 e r, Waldbau, I, s. 83 i 84), onda su bez sumnje u pogledu potrebe za većom množinom i jakošću svijetla sjeverne ekspozicije za smreku nepovoljne. Zato se može opaziti, da na tim ekspozicijama, u koliko se gdje i nađe smrekovog pomlatka, ovaj pridolazi samo na progaljenim mjestima, te uz puteve i ceste, dok se naprotiv na ostalim ekspozicijama nailazi na smrekov pomladak i u zatvorenijim sastojinama. Da smreka na ovim kraškim tlima ne podnosi zasjene, već da je postala vrsta, koja treba razmjerno vrlo mnogo svijetla, postoji još jedan očiti dokaz. Dr. M i 1 e t i ć je u svojoj disertaciji »Istraživanja o strukturi bukovih sastojina karaktera prašume« (Š. L. 1930. br. 1, 3, 7, 9> i 10) dokazao, da bukove prašumske sastojine visokih regija nikako nisu prebirnog karaktera, već su jednoličnog izgleda, t. j . binomske strukture. Uzrok je tomu taj, što je bukva u tim regijama povećala svoj zahtjev za svijetlom u toliko, da je postala vrst drva, koja zahtijeva mnogo svijetla i koja zbog toga u pogledu broja stabala obrazuje sastojine sa tipičnom binomskom strukturom. Izričito (na str. 333 i 335) kaže: »Zbog nepovoljnih stojbinskih i klimatskih prilika visokih regija ona (bukva) je tu postala vrst drveća, koja zahtjeva više svijetla. Zbog i toga i struktura sastojine treba da odgovara tim novim biološkim osobinama. Zato se obrazuje binomska struktura, koja je to potpunija, što su nepovoljnije stojbinske i klimatske prilike, a povodom toga i veći zahtjevi za svijetlom. Zahtjev za svijetlom je dakle onaj faktor, koji je (izazvan posrednim utjecajem nepovoljnih prilika staništa) najviše doprineo, da se u bukovim sastojinama visokih regija i karaktera prašume formira binomska struktura u pogledu broja stabala.« Dalje je dokazao (s. 333), da i hrast kitnjak, kao vrst drveća, koja zahtijeva mnogo svijetla, u sastojinama karaktera prašume na Kalniku i Banijskim brdima uvijek pokazuje binomsku strukturu, a utvrdio je, da to pravilo prema Schaefferovi m podacima vrijedi i za ariševe sastojine na padinama Mont-Blanca. Na osnovi ovih dokaza Dr. M i 1 e t i ć a vrijedi pravilo, da prirodno uravnotežene sastojine, sastavljene od drveća, koje zahtijeva mnogo svijetla, imaju u pogledu broja stabala binomsku strukturu, odnosno i obratno: nađe li se koja prirodno uravnotežena sastojina sa binomskom strukturom, znači, da je sastavljena od vrste drva, koja s obzirom na danu joj stojbinu traži mnogo svijetla. Iz toga slijedi, da i smrekove prirodno uravnotežene sastojine, ako je toj vrsti drva u tim područjima zaista potrebno mnogo svijetla, imaju u pogledu broja stabala izrazitu binomsku strukturu. 251 |