DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Život i rasprostranjenje šumskog drveća uvjetovano je ekološki djelovanjem pojedinih klimatskih, edafskih, a i biotskih faktora u razmjerno uskim granicama. Teško je ustanoviti optimalnu vrijednost pojedinih faktora za pojedinu vrstu drveća napose, jer svi ti faktori djeluju zajednički. Tek rezultanta njihovog zajedničkog djelovanja stvara povoljne, odnosno nepovoljne uslove za rast i rasprostranjenje pojedine vrste. Odlučni klimatski faktori, kao množina godišnjih oborina i raspodjela njihova na pojedina godišnja doba, toplina i raspodjela njena na godišnja doba, ekstremi u temperaturama, razlike u temperaturama ljeta i zime, vjetrovi i njihova jakost, trajanje, pa raspodjela, te konačno množina i intenzitet sunčanog svjetla u zajedničkom djelovanju sa edafskim faktorima unutar stanovitih granica, neophodno su potrebni za rast i rasprostranjenje pojedine biljne vrste. Pređe li ma koji faktor u svom djelovanju minimum ili maksimum određen za dotičnu vrstu, nastaje naiprije zastoj u rastu i ugibanje pojedinih individua. Postane li to nepovoljno djelovanje konstantno, tad za izvjesno vrijeme potpuno nestane dotične vrste- iz tog predjela. Prema tome je i prirodno rasprostranjenje pojedine vrste drveća u nekom predjelu zemlje ovisno o klimatskim, edafskim i biotskim faktorima, koji ondje vladaju. Predmetom je ove studije prirodni pridolazak smreke (smrče) u sastojinama Gorskog Kotara, a svrha joj je, da se na osnovi sadanjeg prirodnog rasprostranjenja i ondješnjih ekoloških faktora ispita, koja su staništa za uzgoj smreke u tom području najpovoljnija. Podloga je studiji nacionalno-ekonomska. Zadaća je racionalnog šumskog gospodarstva u cilju podizanja nacionalne ekonomije, da se na danom staništu uzgoje (prirodnim ili umjetnim načinom) onakove sastojine, koje će s obzirom na bonitet staništa davati maksimalne prihode. To znači, da se u svakom pojedinom kraju moraju ispitati prilike staništa i prirodno rasprostranjenje pojedine vrste drva. U Gorskom Kotaru sačinjavaju glavne sastojine jela (Abies alba), bukva (Fagus silvatica) i smreka (Picea excelsa). Prve su dvije vrste najrasprostranjenije, dok im je smreka više ili manje primiješana. Tek na izvjesnim malobrojnim staništima nailazimo i na čiste smrekove sastojine. Smreka (najrentabilnija vrsta drva) zaprema razmjerno male površine, dok bukva (manje rentabilna vrsta) čini na velikim površinama čiste sastojine. Ove čiste bukove sastojine, kao i one mješovite, u kojima je bukva procentualno jače zastupana, a u koliko one pridolaze na staništima smreke i jele, nesumnjivo znače sa nacionalno-ekonomskog gledišta kao i sa gledišta racionalnog šumskog gospodarstva jedan osjetljivi minus. Poznavajući pak biološke zahtjeve smreke i njezin odnos prema klimatskim, edafskim i biotskim faktorima, koji vladaju u Gorskom Kotaru, moći će se točno da odrede njezina prirodna staništa, na kojima će se u buduće opravdano forsirati njezino bilo prirodno bilo umjetno rasprostranjenje. Područje, na koje se odnose moja istraživanja, omeđeno je s jedne strane rijekom Kupom i Čabrankom, te kranjskim i istarskim planinama, a s druge strane Jadranskim morem i Senjskim bilom. Ono spada u sjeverni dio dinarske oblasti, koja se proteže od Skadra do Ljubljane. Kako čitava ta oblast tako se i ovaj njezin dio odlikuje najraznoličnijim kraškim pojavama (Cvijić : Balkansko poluostrvo, s. 92). Reljef ovog terena, 218 |