DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Mislim, da sam bio dužan na sve ovo upozoriti, kako ne bi neželjeni utjecaj ovoga´zakona i njegovih Uputstava na drugim poljima javnoga života bio knjižen na teret šefova šumskih Uprava, koji su i bez toga uvijek između čekića i nakovnja. Napokon moram da spomenem da svi ljudi, koji plaćaju poreza ispod 120. Dinara, nisu u svakom slučaju i siromašni. Poznat mi je slučaj, da najbogatiji čovjek u selu plaća poreza svega 4.— Dinara. On naime nema nekretnina, ali zato ima 100.OOO Dinara u gotovom, koje ne pokazuje svakomu. Ing. Jos. Ambrinac IZ UDRUŽENJA Ing. STJEPAN ŠURlC (SUŠAK): OPIS I OSNOVA GOSPODARENJA U DRŽAVNOJ ŠUMI »DUNDO« NA OTOKU RABU* Uvod. Šuma »Dundo« sastavni je dio ovećeg kompleksa šuma crnike (Quercus ilex) na jugozapadnom dijelu Raba. Zaslužuje naročitu pažnju ne samo radi svojih estetskih osebina, važnih radi blizine kupališnog mjesta Rab, već i radi posebnih svojstava u pogledu uzgajanja i djelovanja šume na tlo. Struktura sastojina, vrst drveća, bogatstvo flore, djelovanje na tlo, mediteranska klima, sve se to mnogo razlikuje od prilika, koje vladaju u ostalim šumama u unutrašnjosti države, te zavređuje, da se te osebine naročito istaknu i opišu. Površina iznosi 106´5l ha, od čega otpada na šumom obraslu površinu 102-44 ha, poljoprivredno zemljište 3´4l´ ha, neplodno 0-66 ha. Prostire se od uzvisine Dundo (84 m nad morem) udaljeno 5 km. od mjesta Raba, te pada prema zapadu do uvale Sv. Kristofora. Ekspozicija je u glavnom zapadna i jugozapadna. Inklinacija: blago nagnuto, mjestimice ravno, prema morskoj obali strmo. Tlo se nalazi na vapnencima gornje krede. Ti su vapnenci ili potpuno bijeli ili katkad voštano-žute boje. Osim na nekim mjestima i to oko lugarskog stana i na Gabrovici, temeljni kamen svagdje izbija na površinu. Medu kamenjem i u njegovim pukotinama nalazi se zemlja. To su tipična skeletna zemljišta, jedina zemljišta, koja na kršu nose šumu. Ostala zemljišta, koja nisu skeletna, već su pokrita tanjom ili debljom naslagom zemlje, zauzela je posvuda poljoprivreda. Tlo je prema tome plitko, ali medu kamenjem, u pukotinama, drveće može da svoje žilje duboko spusti u tlo. Tlo je tipična crljenica (terra rossa). Crljenica dolazi posvuda po našem primorskom kršu, a i na kršu u ostalim toplijim krajevima, te je uopće tipična za zemlje oko Sredozemnog mora. Razvija se samo na vapnencu i dolomitu, a nikada se ne stvara na drugoj podlozi. Sam proces stvaranja i njegov početak nije dovoljno poznat. Početak stvaranja pada vjerojatno u diluvij ili čak u tercijer. Za stvaranje crljenice odlučni su klimatski faktori: vruće, sušno ljeto i vlažna zima. Zato se i nalazi posvuda oko Sredozemnog mora. Po svom mehaničkom sastavu crljenica je najbliža glini, i ako je neki ubrajaju u ilovaču (Adamović). Kapacitet za vodu je velik, ali poslije izvjesne količine primljene vode postaje za vodu nepropusna. Ovo svojstvo ima i dobrih i rdavih strana. Radi nepropusnosti stvaraju se lokve, često jedina napajališta za blago. S druge strane, oborinska voda ne može duboko prodirati, pa se ne stvara podzemna voda. Veoma je plastična, te sa vapnom daje dobru, za vodu nepropusnu žbuku, koja se upotrebljuje kod zidanja cisterna. Dodatkom vapnenca gubi crljenica svoju plastičnost. * Predavanje održano na 21. VIII. 1932. na ekskurziji Sušak—Rab prigodom 56-te glavne skupštine Jug. Šumarskog udruženja. 259 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Crljenica je ostatak topljenja nečistog vapnenca. Tipičnu crvenu boju dobiva od koloidalnog željeznog oksida. Po svom kemijskom sastavu sastoji se u glavnom od aluminijskog i željeznog seskvioksida, te od Si ... Karakterističan je nedostatak vapna, kao što kod svih zemalja postalih od vapnenca. Crljenica uopće spada medu siromašnije zemlje, naročito su siromašne na kaliju, fosforu i dušiku. Za šumsko drveće ta su hraniva ipak dovoljna. Kemijski sastav nije posvuda jednak, ali u glavnom je karakteriziran ovim brojkama: Seskvioksidi (AbOs + Fe2ft>) 33—40%, SiOa oko 30´%. Ostale soli nalaze se u neznatnoj količini. Daljnja karakteristika je siromaštvo na humusu. Uzrok je visoka temperatura. Nedostatak vapna i humusa dvije su glavne negativne osebine crljenice. koje znatno umanjuju njezinu plodnost. Crljenica ima i tu nezgodnu stranu, što ima slab kapacitet na zrak. Radi toga je i slaba prozraka tla, te se sakupljena ugljična kiselina teško odstranjuje iz tla, da bi se nadomjestila sa kisikom, toliko potrebnim za život biljaka. Važniji od cdafskih faktora jesu klimatski faktori. Od njih i ovise mnoga svojstva tla. kako smo baš vidili kod stvaranja crljenice. I ako je Rab dosta sjeverno položen, klima je mediteranska, ako i ne posve tipična, jer je blizu područja, u kom prevladava atlantski utjecaj. U glavnom ima suho i vruće ljeto, te vlažnu zimu. To su glavne karakteristike mediteranske klime. Prosječna godišnja temperatura iznosi 146 C. Najtopliji je mjesec juli (24-2° C), a najhladniji je januar (5-7" C). Vidimo, da nema velike razlike između najtoplijeg i najhladnijeg mjeseca. Tome je uzrok more, koje sa svojim velikim kapacitetom za toplotu ublažuje razlike u temperaturi. U Gornjem Jadranu površina mora ima prosječno 23—25° C, dok u dubini vlada konstantna temperatura od 10" C. Hladnih dana (sa temperaturom ispod 0") ima prosječno 61, a zimskih dana, gdje se cijeli dan temperatura ne digne nad nulom, prosječno 2´6. Snijeg padne samo iznimno (na pr. 1929. god.). Relativna vlaga bit će da iznosi prosječno oko 65%. Ona je vrlo promjenljiva, već prema vladajućem vjetru. Apsolutna vlaga iznosi oko 1.000 mm. Broj kišnih dana iznosi 87, i to u proljeću 23, ljeti 16, u jeseni 24, u zimi 24. Vidimo, da najviše pada kiše u jeseni i u zimi, a najmanje ljeti. To je tim nepovoljnije, što ljeti radi visoke temperature voda naglo hlapi i što radi kraškog osebujnog tla nema podzemne vode. Sušna perioda od mjesec dana i više nije rijetkost, a redovno bude bar po dvije sedmice bez kiše. Biljke su se akomodirale na tu sušu, te se različito od nje brane. U prvom redu biljka´ prestane sa nekim svojim funkcijama, tako da se asimilacija i rast gotovo potpuno obustavi, a transpiracija se svede na najnužniju mjeru. Zato zimzelene biljke i drveće ne miruju zimi i u jesen, već tada razviju punu djelatnost, osim za vrijeme najhladnijih mjeseci. Osebujnim oblikom lista, koji je skoro igličast (ružmarin, tamariks i t. d.) i prevučen voskom ili odozdo nahukan gustom prevlakom dlačica (crnika, maslina) i raznim drugim napravama, brane se biljke od prevelikog gubitka vode. Eterička ulja također štite od prejake transpiracije, zato su zastupane mnogobrojne biljke sa eteričkim uljima. Za vrijeme ekstremnih suša ne pomažu sva ta sredstva, zeljane biljke i mlado drveće potpuno se osuši, a i starije drveće naglo gubi lišće. Insolacija je intenzivna, zahvaljujući maloj naoblaki i čistom morskom zraku. Naročito u ljetnim mjesecima naoblaka je vrlo rijetka. Kemijska intenzivnost svijetla vrlo je visoka, 2 do 3 puta jača nego u srednjoj i sjevernoj Evropi. Visoka temperatura i velika intenzivnost svijetla dva su faktora, koji čine, da je flora vanredno bujna. Nedostaje oborina, ali vrtovi, koji se umjetno polijevaju, pokazuju tako bujnu vegetaciju, kakva se u untrašnjim krajevima nigdje ne vidi. Od vjetrova glavni su bura (NE) i jugo ili široko (SE). Po svom uticaju vjetrovi su u glavnom elemenat štetan, a donekle koristan nekim biljkama radi širenja sjemena. Vjetar, naročito bura, škodi već mehanički i odnosi plodnu zemlju — ablacija —, te ruši i krši drveće i granje. Stabla izvržena buri razvijaju osebujnu krošnju u obliku zastava (borovi na ulazu u »Dundo«). Veću štetu nanosi bura time, što kao vrlo suh vjetar isušuje zemlju, koja i 260 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 47 <-- 47 --> PDF |
onako treba mnogo vlage. Bura redovno donosi vedro i hladno vrijeme, dok jugo donosi toplo i vlažno vrijeme. No jugo zna katkada biti tako topao, da je suh; tada je vrlo štetan, isušuje lišće i cvijetove, te je osobito štetan za masline i vinograde. Bura puše preko cijele godine, no najčešće zimi. Jugo najčešće u proljeću, ali može i u druge godišnje dobe. Jesen je relativno mirna. Na Rabu bura škodi još time, što sobom nosi čestice soli. Katkada čitava šuma izgleda kao injem posuta. Posljedica je sušenje stabala. I u šumi »Dundo« bura često posoli stabla, ali bez veće štete. Znatnije su štete u samom mjestu i najbližoj okolici Raba. Da se bolje mogu razumjeti uvjeti gospodarstva u šumi »Dundo«, u kratko ćemo napomenuti ekonomske prilike. Ne ćemo se baviti sa samim mjestom Rabom, gdje su posebne prilike, već sa okolicom. Posjedovni odnosi nisu idealni. Prije rata gotovo sva plodna zemlja bila je u rukama vlastele, a seljaci su bili njihovi kmetovi ili u najboljem slučaju zakupnici. Stoga je poljoprivreda na niskom stupnju, i ako ima iako dobre uvjete za razvoj (plodna polja, kroz koja protječe voda), a i dobru prođu poljoprivrednih, naročito vrtnih produkata (povrća i voća) u svim kupališnim mjestima. No baš radi nezgodnih posjedovnih odnosa ne daje se ništa na melioraciju polja, dapače tekuća se voda ne rskorišćuje za zaljevanje, već otiče dubokim kanalima. Žalosno je pogledati, kako polja stradavaju od suše, dok voda beskorisno mimo otiče. Otok Rab je jedan od najpošumljenijih otoka na Jadranu. Najveći je kompleks crnikovih šuma. Drvo se upotrebljuje najviše za ogrjev, u maloj mjeri za građu (barke), zatim za trklje za vinograd. Drvo za ogrjev ima vrlo dobru cijenu. Otoci i susjedna Italija siromašni su na ogrijevnom drvu, a osim toga najvole kao ogrjev sitno, ali tvrdo drvo, kao što je crnikovo. Izvoz iz šume do obala svuda je vrlo lagan, a dalje lađom vrlo jeftin. U prošlim godinama postiglo se za crnikovo drvo postavno pod brod i preko 200 dinara po 1 prm. U samom Rabu prosječno stoji 100 kg. drveta 26—30 Din (ca 150 Din po 1 prm). U šumi na panju postizavala se taksa od 40—80 Din za 1 m3 ogrjeva, a za trklje za vinograd 1 Din po komadu. Vrlo se mnogo pair vapna. Za paljenje upotrebljuje se najsitnije pruće i kiće, te razni grmovi: komorika, erika, planika i slično. Kolikogod je korisno, da se iz šume može iskoristiti i najsitniji materijal, vidjećemo kasnije, da je vrlo štetno oduzimati šumi njezino glavno prirodno gnojivo, koje ima da popravlja loša fizikalna svojstva tla. Dosadanje gospodarenje. Za šumu »Dundo« postoji stara osnova iz godine 1906., koja propisuje srednješumsko gospodarenje. Ophodnja za podstojno drveće propisana je sa 15 god., a za nadstojno sa 120 god. Godine 1906. dobni razredi bili su zastupani ovako: Za podstojno drveće: 1— 5 god. . . . 32-18 ha 6—10 god. . . . 4-43 ha 11 god. i više . . . 65-83 ha Za nadstojno drveće: 1—20 god. . . . 13-79 ha 41—60 god. . . . 64-45 ha 61—80 god. . . . 11-39 ha Drvna zaliha podstojnog drveća iznosila je 1595 m3, a nadstojnog 3540 m3 ili svega 5135 m3. Prosječno po 1 ha bilo je 50 m*. Godine 1896. iznosila je ukupna drvna zaliha 3333 m3. Za decenije 1896.—1905. bio je propisan etat od 179 m3 godišnje, a faktično se sjeklo 175 m3, odnosno za 10 god. 1750 m3. Prirast za 10 god. iznosi} bi (5435 + 1750) — 3333 = 3352 m3, odnosno godišnje 335, što po 1 ha čini 3-27 m3. Ovom računu ne možemo pokloniti punu vjeru, jer ne znamo, kakovom je metodom ustanovljena drvna zaliha u god. 1896., a kako u 1906. god. Za decenij 1906.—1915. bio je propisan etat od 154 m3 nadstojnog drveća i 207 m3 podstojnog drveća svega 361 m3. Po odbitku otpada kod izrade, faktični etat trebao je iznositi 345 m3. Faktično 261 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 48 <-- 48 --> PDF |
le sječeno manje. Kroz 10 godina posječeno je svega 2340 m3 (110 m3 za tehničku porabu i 2230 m3 ogrjeva) ili prosječno godišnje 234 m8. Od 1915. do danas nisu vršene sječe, osim slučajnih užitaka. Jedino je 1925. god. na površini od 87 ha izvršena čista sječa. Posječeno je 7O0 m3 i polučena je taksa od 61.000 Din. I ako je u tom drvetu bilo i tehničkog drva, sve je iscjepano za ogrjev. U uzgojnom pogledu dosta se radilo. Nisu poznati podaci do god. 1905., ali da je bilo i ranije sadnje, svjedoče razni borovi» cedri i si., koji nisu autohtoni. Od godine 1905.—1915. god. posađeno je sjemena od: Qu. ilex 680 kg, Ou. suber 20 kg, oraha 42 kg, lovora 32´5 kg, P. pinaster 10 kg, P. pinea 6 kg, P. halepensis 1 kg. Sadnica je posađeno od: Q. suber 1.700 kom., lovora 550 kom., Thuja 100 kom., P. halepensis 585:) km., cedra 110 kom., Cupressus 800 kom., Prunus serotina 1000 kom., mendula 30 kom. Ukupni izdaci za sadnju i sjetvu iznosili su 759´84 K, za šumski vrt 25674 K, a za ine radnje (ograde) 7679 K; svega 1093-37 K. Uspjeh tih sadnja nije osobit. Qu. suber-a nađe se tek po koji komad, oraha nigdje, isto tako ni lovora ni prunus serotina. Ostale vrste bolje su se primile. U novije doba (1931. i 1932.) sve radnje odnose se na pošumljenje makije na rtu Sv. Kristofora. Sadi se žir crnike, čempres i cedar. Dosadanje gospodarenje — prema ondašnjem shvatanju, koje je napose prevladavalo u svim zemljama oko Sredozemnog mora, da se naime goji srednja šuma — možemo označiti kao dobro. Ono je relativno vrlo dobro, ako ga usporedimo sa gospodarenjem u velikom kompleksu susjednih općinskih šuma, gdje je vođen niski uzgoj, pa se još i danas vodi. Prije rata nije Rab bio kupalište, pa nije bilo estetskih obzira, već se gledalo polučiti što veći prihod. Da li je to moguće postići u srednjoj šumi, to je i danas još pitanje. Sadanje stanje šume. Radi obilja svjetla, radi jakog fotokemičkog djelovanja sunca i visoke temperature šuma na primorskom kršu pokazuje drugu sliku, nego u pozadini. Ona nije tako tiha, mistična i tako tajanstveno uzvišena. U njoj je svjetlo i život, vječit nemir i stvaranje. Svuda prodire svjetlo i nema kutića, gdje se njegova moć ne osjeća i gdje ono ne donosi bujan život. Evo kako Adamović u svojoj knjizi: »Die Pflanzenwelt dur Adrialânder opisuje primorsku šumu: »Stabla se nalaze u izvjesnoj međusobnoj udaljenosti, pa se stoga bujno razvija podstojno drveće i bilje. Natrula stelja nigdje ne smeta, da ubavo cvijeće podiže svoju mirisnu glavicu, i na ovom prostoru svjetla i stvaranja nigdje se ne pojavljuje vlažni i turobni prostirač od mahovine. Miriade velikih i malih, crvenih, smeđih i crnih mravi marno obilaze i najmanji prostor, zlatne bube, kićeni skakavci, šareni leptiri živih boja, majušne osice, bezbrojne mušice zuje, cvrče i piste, tiho razgovaraju i šapuću, mile ptičice skakuću i lete, pjevaju i cvrkuću, modrozelene gušterice, crnožute kornjače, a pače i šarene zmije gmižu i pužu od grma do grma, čuje se tihi žumor u zraku, šapat u granju i ne rijetko glasni govor i vesela pjesma djece i žena, koje sakupljaju drvo — to je slika, koju pruža jadranska šuma.« Sastojina ima u glavnom oblik srednje, mjestimice i. niske šume. Nadstojna su stabla: Qu. ilex, Qu. lanuginosa, Pinus halepensis, pinaster, pinea, te pojedini cedar i čempres. Podstojnu sastojinu čini Qu. ilex, lovor i razno grmlje: Arbutus unedo, Phillyrea média, Erica arborea, Pistacia lentiscus, Myrtus italica, Junipcrus oxyc^drus i druge. Nadstojna crnika (Ou. ilex) većinom nije iz sjemena, već iz panja. Niskog je rasta, srednja visina iznosi 8 m. Rijetke su visine iznad 12 m. Ona čini ujedno glavni dio sastojine. Borovi su isto niski, prosječno 12 m. Umjetno su posađeni u pojedinim grupama. Podstojna sastojina, opet u glavnom od crnika, čini gustu, jedva prohodnu sastojinu. Nadstojna stabla dosta su rijetka, obrast im je prosječno 0´2—0.3, te ne čine nikakovu zapreku razvitku podstojne sastojine. Karakteristično je za ovdješnje šume grmlje Erica arborea (veliki vrijes), Arbutus unedo (planika), Viburnum tinus (lemprika), Myrtus italica (mrča), Pistacia 262 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 49 <-- 49 --> PDF |
leiitiscus (tršlja), Pistacia terebinthus (smrdljika), Phillyrea média (zelenika), Paliurus aculeatus (drača), Rhamnus alaternus, Spartium junceum (žukva), Juiiiperus oxycedrus (šmrika), Jun. macrocarpa (pukinja), Jun. phoenicea (lomina), koje je sve zimzeleno (osim Pistac. terebinthus), te čini glavni clemenat makije. Tipičnu makiju nalazimo na rtu Sv. Kristofora. Makija (talj. Macchie, franc. Maquis) su zimzelene šikare nastale ondje, gdje je šuma uništena. Karakteristične su za zemlje oko Sredozemnog mora. U makiji nalazimo elemente šuma i to poglavito crniku, rogač i druge, ali su glavni sastavni elementi gore navedeno grmlje. Pored ovih grmova, koji dolaze na Rabu. karakterizuju makije još ovi: Erica verticillata, multiflora, mediterranea, scoparia, Calycotame infesta, Cistus monspeliensus, salvifolius, Olea europeae, oleaster Nerium oleander, razne ruže, kupine, povijuše i zeljano bilje. Plan za buduće gospodarenje. Šuma »Dundo« ima se u buduće uzgajati tako, da bude estetski što vrednija. To ima da bude jedan od ukrasa otoka Raba, a svaki čisto ekonomski momenat treba da se zabaci. Estetsku vrijednost čine vrsti drveća i njihov uzgoj i rast. S obzirom na vrst drveća ne može i ne trebamo više mnogo želiti. U glavnom treba dodavati što više lovora, tako da šuma daje ovakav dojam: gornji etaž sastojine neka čini crnika, a donji lovor. Tu i tamo po koja grupa borova, cedrova i čempresa. Ove potonje naročito uz putcve. Makija na rtu Sv. Kristofora pošumljuje se sadnjom žira crnike, te sadnica čempresa i cedra. Karakteristične grmove, koji daju poseban karakter i ukras šume, treba čuvati. Naročito Arbutus unedo, Viburnum tynus, Myrta italica i Erica arborea. Važnije je, da se unaprijedi rast i oblik drveća. Vidjeli smo, da je crnika gotovo sva iz panja i da je niskog rasta. Obično se misli, da će se neka šuma najbolje oporaviti i popraviti, ako se u nju uopće ne dira, već se prepusti jedino djelovanju prirode. Nije ni to loše, ali se tako prepolagano šuma oporavlja, čovjek u svojim mjerama ima toliko sredstava, da popravi tlo i sastojinu. Kod tla vidjeli smo ove nedostatke: plitko tlo, tvrdo, sa malim kapacitetom za uzduh i vodu. Ima malo mineralnih hraniva, a pogotovo premalo humusa. Na dubljinu tla ne možemo utjecati, niti ne trebamo dodavati mineralnih hraniva. Ali fizikalna svojstva tla možemo popraviti, pribaviti više humusa, pa dosljedno tome pribavitt´i i više hraniva, odnosno tlo osposobiti, da hranive materije lakše prima, bolje ih čuva i lakše predaje drveću. U prvom redu ne smije se dozvoliti, da sunce tlo direktno obasjava. Time se prebrzo rastvaraju organski otpaci, pa se ne može stvarati humus, ujedno se uništuje mikroflora i mikrofauna, koja je za tlo toliko korisna. Radi toga nikako ne smijemo više postupati sa ovom šumom kao sa srednjom šumom, te čistom sječom sjeći podstojnu sastojinu. Kod sječe bilo kakove vrste i kod provađanja proreda ne smijemo iz šume i´znijeti i najsitnije grančice. One moraju ostati na tlu podjenako razbacane. To je najbolje fizikalno gnojivo i tvrdo se tlo time osjetljivo popravlja. Jedan od znatnijih uzroka loših fizikalnih svojstava tla u toj šumi (pored čiste sječe) je taj, što se uvijek iznose i najsitnije grančice (za paljenje vapna). Pobornici postojane šume (Dauerwald), a naročito Môller mnogo polažu na stalni pokrov tla sa steljom i sitnim g´ranama. Ovakav pokrov drži tlo u svježijem stanju, štiti ga od prejakog žara i hladnoće. Dobro uzdržani mrtvi pokrov tla čini, da glavni organ u šumskoj proizvodnji — površina tla — ostane uvijek u dobrom stanju, da ga možemo smatrati kao fabriku dušičnih gnojiva, koja pomoću mikroorganizama preobraćaju organske otpatke u nitrate, i to u formi, u kojoj ih biljka najlakše prima. Po mnijenju Mollera i Wiebecke-a može se na taj način za koji decenij tlo popraviti za jedan do dva bonitetna razreda. Da se podigne kvalitet sastojine, treba u prvom redu stvoriti mogućnost, da se razviju što ljepša i viša stabla, te da bude što više crnike iz sjemena. Donji etaž je 263 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 50 <-- 50 --> PDF |
tako gust, da zaguši svaku biljku, niklu iz sjemena. Kadi toga treba voditi proredu u donjem etažu, kojom će se odstranjivati sva loše uzrasla stabla. Proredom postizavamo ovo: 1. U šumi ostaju samo najljepše razvijena stabalca, kojima više ništa ne smeta, da se dalje još ljepše razvijaju; 2. biljkama, niklim iz sjemena dana je mogućnost razvoja; 3. sav sitni materijal iza prorede ostaje na tlu; to je dobro fizikalno i kemijsko gnojivo, te će ujedno štititi tlo od insolacije, dok se sastojina iza prorede potpuno ne sklopi; 4. poslije prorede moguće je prolaziti kroz sastojine. što do sada nije moguće radi prevelike gustoće. Time je omogućen bolji nadzor nad šumom i olakšano mjerenje krupnih stabala, što je sada skopčano sa velikim teškoćama. Gornji etaž, nadstojna stabla, uopće ne treba dirati. Ona su najljepši ukras šume i nema ih mnogo. Mogu se vaditi tek ona, koja se počinju su&´t´i ili su toliko ozlijeđena, da postoji opasnost vjetroloma. Ovim jednostavnim mjerama,, čuvanjem gornjeg etaža i proredom u donjem etažu, nadamo se, da ćemo podignuti kvalitet sastojine i pojačati proizvodnu snagu tla. Radi studiranja prorede postavljeno je na raznim mjestima 14 primjernih ploha veličine 500—1000 m2. Ukupna njihova površina iznosi 1 ha. Na toj površini izvršila se proreda. Stabalca rastu po više njih, i preko desetak, iz jednog panja. Proreda se vršila tako, da se na svakom panju ostavilo 2—3, a kadšto i više najbolje uzraslih stabalaca. Pri tom se pazilo, da se sklop previše ne prekine. Svakako poslije prorede dođe nešto sunca na zemlju, ali će ona kroz 2—3 godine biti zaštićena mrtvim pokrovom razasutih grančica i lišća, a dok ovo sve listrune, sklop će se popuniti. Proredu treba vršiti ljeti, da se oslabi izbojna snaga, kako ne bi nove mladice štetno uplivale na rast preostalih stabala. Na 1 ha primjernih ploha dobilo se 48´5 prm. drva, te 2.000 komada trkalja za vinograd. Drvo je slagano do 3 cm. debljine, a prema tamošnjem, običaju u duljini od 0-60 m. Pretvoreno u kubičnu mjeru, na 1 ha je izrađeno 15 m3 drveta. Takova proreda moći će se izvesti na kojih 40 ha, tako da će se dobiti oko 600 m3 drveta. Za proređivanje 1 ha, te za izradu i slaganje drva utrošeno je 274 radnih sati, odnosno 30 nadnica. To je veoma mnogo i to s razloga, što se radilo na vrlo malim površinama i sa velikom pažnjom. Kod normalnog rada dovoljno je 15 do 20 nadnica po 1 ha. Predviđa se, da se na cijeloj površini izvrši proreda u 5 godina. Da li će poslije 5 godina biti proreda opet potrebna, ne možemo za sada reći, jer još nemamo nikakvoga iskustva sa proredivanjem u takovim šumama. Vjerojatno se će onda morati već voditi račun o svakom stablu, te svake godine obilaziti sjekirom cijelu šumu i oslobađati stabla iz sjemena, a nepravilna, ozlijeđena i rdavo izraštena stabla odstranjivati. Gospodarska osnova razlikovaće se od uobičajene forme, te ne će propisivati nikakovih etata niti gospodarskih mjera vezanih na prostor i vrijeme. Njezina je zadaća, da dade tačan ,i detaljan opis i inventar šuma, te pouzdanu podlogu, da se može pratiti razvitak šume. U tu svrhu potrebno je izbrojiti sva nadstojna stabla, a radi jednostavnosti uzeta su sva stabla iznad 16 cm prsnog promjera. Trebaće voditi tačno evidenciju o svem posječenom materijalu, tako da se poslije izvjesnog broja godina kod ponovne inventarizacije bude moglo pouzdano ustanoviti, koliko je šuma napredovala u masi, debljini i visini. Šuma je prirodnim međama — putevima, uvalama i grebenima — razdijeljena u 5 okružja. To su stalno ograničene jedinice, kojih se granice nemaju mijenjati. Pojedina okružja dijele se u čestice, koje nemaju stalan karakter. U osnovi za svako okružje osniva se po jedan arak. Na prvoj strani arka, u gornjem lijevom kutu, nalazi se nacrt okružja, u kom su ucrtane sve čestice. Na desnoj strani upisana je površina i to: cijelog okružja, šumom obraslog tla, površine čistina i neplodnog tla. Zatim se navodi ekspozicija i visina nad morem. U donjoj polovici dolazi opis tla i sastojina. 264 |