DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Crljenica je ostatak topljenja nečistog vapnenca. Tipičnu crvenu boju dobiva od koloidalnog željeznog oksida. Po svom kemijskom sastavu sastoji se u glavnom od aluminijskog i željeznog seskvioksida, te od Si ... Karakterističan je nedostatak vapna, kao što kod svih zemalja postalih od vapnenca. Crljenica uopće spada medu siromašnije zemlje, naročito su siromašne na kaliju, fosforu i dušiku. Za šumsko drveće ta su hraniva ipak dovoljna. Kemijski sastav nije posvuda jednak, ali u glavnom je karakteriziran ovim brojkama: Seskvioksidi (AbOs + Fe2ft>) 33—40%, SiOa oko 30´%. Ostale soli nalaze se u neznatnoj količini. Daljnja karakteristika je siromaštvo na humusu. Uzrok je visoka temperatura. Nedostatak vapna i humusa dvije su glavne negativne osebine crljenice. koje znatno umanjuju njezinu plodnost. Crljenica ima i tu nezgodnu stranu, što ima slab kapacitet na zrak. Radi toga je i slaba prozraka tla, te se sakupljena ugljična kiselina teško odstranjuje iz tla, da bi se nadomjestila sa kisikom, toliko potrebnim za život biljaka. Važniji od cdafskih faktora jesu klimatski faktori. Od njih i ovise mnoga svojstva tla. kako smo baš vidili kod stvaranja crljenice. I ako je Rab dosta sjeverno položen, klima je mediteranska, ako i ne posve tipična, jer je blizu područja, u kom prevladava atlantski utjecaj. U glavnom ima suho i vruće ljeto, te vlažnu zimu. To su glavne karakteristike mediteranske klime. Prosječna godišnja temperatura iznosi 146 C. Najtopliji je mjesec juli (24-2° C), a najhladniji je januar (5-7" C). Vidimo, da nema velike razlike između najtoplijeg i najhladnijeg mjeseca. Tome je uzrok more, koje sa svojim velikim kapacitetom za toplotu ublažuje razlike u temperaturi. U Gornjem Jadranu površina mora ima prosječno 23—25° C, dok u dubini vlada konstantna temperatura od 10" C. Hladnih dana (sa temperaturom ispod 0") ima prosječno 61, a zimskih dana, gdje se cijeli dan temperatura ne digne nad nulom, prosječno 2´6. Snijeg padne samo iznimno (na pr. 1929. god.). Relativna vlaga bit će da iznosi prosječno oko 65%. Ona je vrlo promjenljiva, već prema vladajućem vjetru. Apsolutna vlaga iznosi oko 1.000 mm. Broj kišnih dana iznosi 87, i to u proljeću 23, ljeti 16, u jeseni 24, u zimi 24. Vidimo, da najviše pada kiše u jeseni i u zimi, a najmanje ljeti. To je tim nepovoljnije, što ljeti radi visoke temperature voda naglo hlapi i što radi kraškog osebujnog tla nema podzemne vode. Sušna perioda od mjesec dana i više nije rijetkost, a redovno bude bar po dvije sedmice bez kiše. Biljke su se akomodirale na tu sušu, te se različito od nje brane. U prvom redu biljka´ prestane sa nekim svojim funkcijama, tako da se asimilacija i rast gotovo potpuno obustavi, a transpiracija se svede na najnužniju mjeru. Zato zimzelene biljke i drveće ne miruju zimi i u jesen, već tada razviju punu djelatnost, osim za vrijeme najhladnijih mjeseci. Osebujnim oblikom lista, koji je skoro igličast (ružmarin, tamariks i t. d.) i prevučen voskom ili odozdo nahukan gustom prevlakom dlačica (crnika, maslina) i raznim drugim napravama, brane se biljke od prevelikog gubitka vode. Eterička ulja također štite od prejake transpiracije, zato su zastupane mnogobrojne biljke sa eteričkim uljima. Za vrijeme ekstremnih suša ne pomažu sva ta sredstva, zeljane biljke i mlado drveće potpuno se osuši, a i starije drveće naglo gubi lišće. Insolacija je intenzivna, zahvaljujući maloj naoblaki i čistom morskom zraku. Naročito u ljetnim mjesecima naoblaka je vrlo rijetka. Kemijska intenzivnost svijetla vrlo je visoka, 2 do 3 puta jača nego u srednjoj i sjevernoj Evropi. Visoka temperatura i velika intenzivnost svijetla dva su faktora, koji čine, da je flora vanredno bujna. Nedostaje oborina, ali vrtovi, koji se umjetno polijevaju, pokazuju tako bujnu vegetaciju, kakva se u untrašnjim krajevima nigdje ne vidi. Od vjetrova glavni su bura (NE) i jugo ili široko (SE). Po svom uticaju vjetrovi su u glavnom elemenat štetan, a donekle koristan nekim biljkama radi širenja sjemena. Vjetar, naročito bura, škodi već mehanički i odnosi plodnu zemlju — ablacija —, te ruši i krši drveće i granje. Stabla izvržena buri razvijaju osebujnu krošnju u obliku zastava (borovi na ulazu u »Dundo«). Veću štetu nanosi bura time, što kao vrlo suh vjetar isušuje zemlju, koja i 260 |