DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 49     <-- 49 -->        PDF

leiitiscus (tršlja), Pistacia terebinthus (smrdljika), Phillyrea média (zelenika), Paliurus
aculeatus (drača), Rhamnus alaternus, Spartium junceum (žukva), Juiiiperus oxycedrus
(šmrika), Jun. macrocarpa (pukinja), Jun. phoenicea (lomina), koje je sve zimzeleno
(osim Pistac. terebinthus), te čini glavni clemenat makije. Tipičnu makiju nalazimo na
rtu Sv. Kristofora. Makija (talj. Macchie, franc. Maquis) su zimzelene šikare nastale
ondje, gdje je šuma uništena. Karakteristične su za zemlje oko Sredozemnog mora.
U makiji nalazimo elemente šuma i to poglavito crniku, rogač i druge, ali su glavni
sastavni elementi gore navedeno grmlje. Pored ovih grmova, koji dolaze na Rabu.
karakterizuju makije još ovi: Erica verticillata, multiflora, mediterranea, scoparia,
Calycotame infesta, Cistus monspeliensus, salvifolius, Olea europeae, oleaster Nerium
oleander, razne ruže, kupine, povijuše i zeljano bilje.


Plan za buduće gospodarenje.


Šuma »Dundo« ima se u buduće uzgajati tako, da bude estetski što vrednija.
To ima da bude jedan od ukrasa otoka Raba, a svaki čisto ekonomski momenat treba
da se zabaci. Estetsku vrijednost čine vrsti drveća i njihov uzgoj i rast. S obzirom
na vrst drveća ne može i ne trebamo više mnogo želiti. U glavnom treba dodavati
što više lovora, tako da šuma daje ovakav dojam: gornji etaž sastojine neka čini
crnika, a donji lovor. Tu i tamo po koja grupa borova, cedrova i čempresa. Ove potonje
naročito uz putcve. Makija na rtu Sv. Kristofora pošumljuje se sadnjom žira
crnike, te sadnica čempresa i cedra. Karakteristične grmove, koji daju poseban karakter
i ukras šume, treba čuvati. Naročito Arbutus unedo, Viburnum tynus, Myrta italica i
Erica arborea.


Važnije je, da se unaprijedi rast i oblik drveća. Vidjeli smo, da je crnika gotovo
sva iz panja i da je niskog rasta. Obično se misli, da će se neka šuma najbolje oporaviti
i popraviti, ako se u nju uopće ne dira, već se prepusti jedino djelovanju prirode.
Nije ni to loše, ali se tako prepolagano šuma oporavlja, čovjek u svojim mjerama
ima toliko sredstava, da popravi tlo i sastojinu. Kod tla vidjeli smo ove nedostatke:
plitko tlo, tvrdo, sa malim kapacitetom za uzduh i vodu. Ima malo mineralnih
hraniva, a pogotovo premalo humusa. Na dubljinu tla ne možemo utjecati, niti ne
trebamo dodavati mineralnih hraniva. Ali fizikalna svojstva tla možemo popraviti, pribaviti
više humusa, pa dosljedno tome pribavitt´i i više hraniva, odnosno tlo osposobiti,
da hranive materije lakše prima, bolje ih čuva i lakše predaje drveću. U prvom redu
ne smije se dozvoliti, da sunce tlo direktno obasjava. Time se prebrzo rastvaraju organski
otpaci, pa se ne može stvarati humus, ujedno se uništuje mikroflora i mikrofauna,
koja je za tlo toliko korisna. Radi toga nikako ne smijemo više postupati sa
ovom šumom kao sa srednjom šumom, te čistom sječom sjeći podstojnu sastojinu. Kod
sječe bilo kakove vrste i kod provađanja proreda ne smijemo iz šume i´znijeti i najsitnije
grančice. One moraju ostati na tlu podjenako razbacane. To je najbolje fizikalno
gnojivo i tvrdo se tlo time osjetljivo popravlja. Jedan od znatnijih uzroka loših
fizikalnih svojstava tla u toj šumi (pored čiste sječe) je taj, što se uvijek iznose i
najsitnije grančice (za paljenje vapna). Pobornici postojane šume (Dauerwald), a
naročito Môller mnogo polažu na stalni pokrov tla sa steljom i sitnim g´ranama. Ovakav
pokrov drži tlo u svježijem stanju, štiti ga od prejakog žara i hladnoće. Dobro uzdržani
mrtvi pokrov tla čini, da glavni organ u šumskoj proizvodnji — površina tla — ostane
uvijek u dobrom stanju, da ga možemo smatrati kao fabriku dušičnih gnojiva, koja
pomoću mikroorganizama preobraćaju organske otpatke u nitrate, i to u formi, u kojoj
ih biljka najlakše prima. Po mnijenju Mollera i Wiebecke-a može se na taj način za
koji decenij tlo popraviti za jedan do dva bonitetna razreda.


Da se podigne kvalitet sastojine, treba u prvom redu stvoriti mogućnost, da se
razviju što ljepša i viša stabla, te da bude što više crnike iz sjemena. Donji etaž je


263