DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 7 <-- 7 --> PDF |
žiti pravu sliku o horizontalnom i vertikalnom rasprostranjenju smreke u pojedinim dijelovima Balkana. Uzrok je tome bez sumnje taj, što se uzelo rasprostranjenje jele i smreke gotovo zajednički i što nije uzeta veća pažnja na klimatske i edafske osobitosti pojedinoga kraja, koje uzrokuju i promjenu u rasprostranjenju pojedinih vrsta. Tako pisac općenito veli (str. 310): »Jasno se vidi, da na brdima udaljenijim od obale sve četinjače, koj,e trebaju vlažniju klimu, izbjegavaju moru nagnute obronke, te u čistim ili sa bukvom miješanim sastojinama dolaze na većim površinama tek na onim stranama bregova, koje su od mora otkrenute. Smreke i jele nema na obroncima okrenutim prema jadranskoj obali zato, što je za njihovo uspijevanje potrebno trajno i prilično vlažno tlo i relativno velika zračna vlaga, te stavljaju velike zahtjeve na hranivost tla.« Ovo su općenite tvrdnje i ne mogu se posve primijeniti na rasprostranjenje smreke u području Gorskog Kotara, ikako će se to kasnije vidjeti iz detaljnog opisa velike množine sastojina, a već ovdje uzgred spominjem, da je sva bolja tla zaposjela bukva i donekle jela, dok je smreka u smjesi sa jelom i bukvom zaposjela većinom najkamenitija, pećinasta i siromašna tla. Za ovo se područje ne može reći ni to, da je gornja granica smrekove i jelove šume viša od gornje granice bukove šume. Drag . H i r z, opisujući iglasto drveće i grmlje hrvatske flore (Š. L., 1898. str. 274), opaža sasvim obratno, kad kaže: »Kod Mrzle vodice, u koritastoj dolini, koju zovu Suha rječina, porasla je ugledna breza, prema selu zahvatila je crnogorica, dočim se je nad ovu uzdigla bukova šuma.« To je općenit pojav u tim područjima, te se može reći, da je uz male izuzetke sve predjele iznad 1200 m. nadmorske visine zaposjela bukva. Tako se na pr. počam od jasenačkog polja (630 m.) pa na vrh Bjelolasice (1535 m.) nižu zone ovim redom: u jasenačkom polju (nadm. vis. 630—700 m) nailazimo na čiste smrekove i miješane jelove i smrekove sastojine; od 700 do 800 m. dolazi miješana smrekova, bukova i jelova šuma; od 800 do 1300 m. miješana bukova i jelova šuma, dok se dalje sve do blizu vrha prostire čista bukova šuma. Istina, i smreka se uspinje i na vrhunce preko 1300 m., ali tek iznimno i to rijetko utrešena u čiste bukove ili mješovite jelove i bukove sastojine; kao sastavni dio sastojina uopće ne dolazi u tim položajima u obzir. U Alpama smrekove sastojine počinju tek u visini od 900 do 1200 m. i u tim položajima postizavaju svoj optimum producirajući prema F 1 u r y - u (Dengler, Waldbau, str. 58—66) u 100. godini na najboljem bonitetu 1800 m3 totalne drvne mase po ha i visine od preko 50 metara. U području Gorskog Kotara nailazimo u tim položajima tek na rijetka smrekova stabla utrešena u bukove i jelove sastojine. Iznimno, na rijetkim visoravnima (Matić poljana 1000—1050 m.\ nailazimo na manje predjele gotovo čistih smrekovih sastojina sa prosječnim sastojinskim visinama od 23 metra (rijetka su stabla od preko 30 m. visine) i drvnom masom od 600—700 m3 po ha. Naprotiv u nižim položajima, kao na pr. u jasenačkom polju i kod Delnica sa nadm. vis. od 600—700 m., smrekove su sastojine bolje. Srednje visine stabala u 100. godini iznose 30—35 m., a pojedina su stabla i preko 40 m. visoka, dok totalna drvna masa ovih sastojina uz potpun obrast iznosi u 100. godini i preko 1000 m:! po ha. Na višim brdima čini granicu vegetacije bukva i klekovina, dok smreka gotovo sasvim izostaje. I niže je vrhunce također u većini slu 221 |