DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 8 <-- 8 --> PDF |
čajeva zaposjela bukva, ali u tim položajima nailazimo i na smreku, koja je idući prema dolje sve boljeg rasta, dok konačno na nekim visoravnima i u kotlinama ne prelazi u gotovo čiste smrekove sastojine. Tu dakle ne vidimo kao u Alpama pravilni niži pojas bukove šume (fagetum), nad kojim bi se, sve do granica vegetacije, prostirao pojas smrekove šume (picetum). Ove činjenice dokazuju, da u ovim područjima postoji u vertikalnom slijedu klimatskih zona izvjesno poremcčenje, koje bitno utječe na rasprostranjenje biljnih vrsta i njihovih asocijacija. To opaža jasno i Dr. I. H o rvat , kad je istražujući planinske livade u tom području u svojoj knjizi »Vegetacijske studije o Hrvatskim planinama« (str. 7) istaknuo, da se zbog lokalno-tektonskih i klimatskih prilika, u prvom redu zbog udara vjetra, nailazi na obrat vegetacijskih zona, koji se po Bečk u (1901) i Degen u (1914) i drugima tako često javlja u ilirskim krajevima. Tako se na planinske livade nailazi već u zoni klekovine, a često i ispod dosta visoke bukove šume. Dakle slučaj analogan kao sa smrekovim sastojinama. Planinske livade, koje obično u Alpama i ostalim visokim planinama dolaze iza klekovine nad zonom šume, ovdje se u Gorskom Kotaru nailaze često i u pojasu ispod dosta visoke bukove šume. Ovaj pojav nije osamljen, već je zapažen u više slučajeva, te ga u šumarskoj i biljno-geografskoj literaturi bilježe mnogi pisci, kako to navodi K. M a u v e u svojoj disertaciji (Ueber Bestandesaufbau, Zuwachsverhâltnisse und Verjiingung im galizischen Karpaten-Urwald, Hannover 1931). On kaže (str. 6), da u području njegovog istraživanja, zvanom Majdan (Karpati, Poljska), bukva pridolazi općenito više u većim visinama, te na glavicama brda tvori gotovo čiste sastojine, dok smreka više pridolazi u dolinama i gudurama. Konstatuje, da je vertikalni slijed vrsta drveća, koji je inače običajan, u dotičnom predjelu direiktno obratan. Spominje dalje Kopecko g (Ueber Bestandesmassenaufnahmen im Urwald, Zentralblatt f. d. g. F. 1895), koji navodi, da bukva pridolazi u karpatskim šumama u grupama i u smjesi, ali na eksponiranim sljemenima i u čistim sastojinama. .. . pak u svojoj radnji »Grundziige der Pflanzenverbreitung in den Karpaten, Leipzig 1898« veli: »U zapadnim Karpatima općenito čini granicu šume smreka, a isto tako i u višim okrajnim brdima Sedmogradske. U šumovitim Karpatima pokazuje se ali na mjestu smreke ... na granici drveća bukva.« Mauv e dalje nastoji (s. 7 i 8), da ovakav pridolazak smreke i bukve razjasni. Ispravno tvrdi, da čovjek umjetnim načinom nije mogao ovu promjenu izvesti, jer je u prvom redu namirivao svoju potrebu na četinjavom drvu iz četinjavih šuma, kojih ima u nizinama blizu naselja, a nije išao po to drvo na strme i nepristupne vrhunce, sljemena i brdske glavice, da odanle isječe smreku i tako potpomogne širenju čiste bukove sastojine. Geološke razlike u tlu ne mogu imati na taj pojav upliva, jer je našao, da je podloga tla u glavnom svuda jednaika. Isto tako da nije tu odlučna ni dubina tla ni vjetar. Najvjerojatniji uzrok da je klima, jer je ona za bukvu, koja je u tom području blizu istočne granice svoga rasprostranjenja, već prilično hladna. Ona traži toplije položaje, koji su — protivno od dolina i gudura — na sljemenima i glavicama, gdje je insolacija mnogo jača, a vegetacija počinje ranije. Dok smreka u hladnim i sjenovitim gudurama uspijeva, to bukva ondje izostaje. Konstatuje, da jela i bukva potiskuju smreku zbog većeg podnošenja zasjene, ali se pita, zašto smreka nije i u dolinama potisnuta od 222 |