DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1933 str. 9 <-- 9 --> PDF |
jele i bukve na minimum? Predmnijeva, da proces potiskivanja i uništavanja smreke po jeli i bukvi još nije dovršen, nego polagano dalje napreduje. Za potvrdu ovog uzimlje činjenicu, da je smreka, kako .. . u spomenutom djelu navodi, u post-tercijernoj karpats´koj flori jednom igrala odlučnu ulogu, dok je bukva, koja u sadašnjosti u Karpatima tako jako nastupa, najmlađi useljenik. Drži, da na pridolazak smreke u dolinama može utjecati i to, što su u njima tla za jelu i bukvu premokra. Konačno Mauv e kao glavni razlog rasprostranjena smreke u dolinama i gudurama uzimlje njezinu sposobnost i ujedno biološku prednost pred jelom i bukvom, da se rado pomlađuje na trulim kladama i panjevima (Cadaververjungung). Pošto se pak klade sa obronaka najviše skupljaju u gudurama i dolinama, to se na tim mjestima smreka pomlađuje najviše i ostaje tu očuvana od korova, dok jela i bukva tu tek životare, te se mogu održati samo na naplavljenom tlu. Na takovim mjestima ne mogu jela i bukva da potisnu smreku. Pojavu, da se smreka rado pomlađuje na trulim panjevima i kladama, opazio sam i ja u šumama Gorskog Kotara, te ova biološka osobitost smreke može zaista da joj mnogo pomaže u borbi protiv jele i bukve, ali držim, da nikako ne može imati odlučan utjecaj na obrat vegetacijskih zona, t. j . da je smreka zbog toga svojstva zaposjela doline i gudure. (Truli panjevi i klade u poluraspadnutom stanju vrlo su higroskopni i redovno mnogo vlažniji od okolnog tla, pa jedino zato mlade smrekove biljke na njima dobro uspijevaju). Na ovaj obratni raspored vegetacijskih zona mora da uplivišu jači ekološki faktori, kako u Karpatima tako i u Gorskom Kotaru. Sakupio sam dovoljno podataka, pomoću kojih ću nastojati, uz ostala pitanja, rasvijetliti i ovo. H. Brockmann-Jerosch u svom d;elu »Baumgrenze und Klimakarakter« spominje također slučajeve, gdje granicu vegetacije čini bukva, a smreka se nalazi u dolinama, pa kaže: »U južnim Predalpama manjka smreka; njezina je južna granica baš prekoračena. Granicu drveća čini ariš. jakim spuštanjem granice drveća prema rubu Alpa nastaje daljnja promjena. Jela ide sve do u blizinu granice drveća, a samu granicu čini bukva. Također u Vogezima, dakle u području sjeverno od Alpa, dolazi isti slučaj (s. 210). Bregovi Vogeza pokriveni su bukovim sastojinama, koje ovdje čine granicu drveća. Na elzaškoj pak strani, u dolini, nalaze se smrekove šume (s. 211). U područjima sa oceanskom klimom čini u Alpama granicu drveća listopadno drveće, dok u više kontinentalnoj klimi stupa an njihovo mjesto četimavo drveće (s. 212).« Prema daljnjim piščevim razlaganjima zaključuje se, da je bukva u navedenim područjima zaposjela vrhunce i čini granicu vegetacije stoga, što ta područja imaju oceanski karakter klime. Oceanska pak klima daje pristup najraznoličnijim vrstama, dok ih kontinentalna oštro izlučuje. Oštrina kontinentalne klime ne prija mnogim vrstama sa većim zahtjevima i one. zato ne uspijevaju, dok im oceanska klima bolje prija. Ako se ne uzme u obzir konkurencija, to u oceanskoj klimi mogu da uspijevaju i kontinentalne vrste. Bukva je drvo oceanske klime i u tom je području osobito sposobna da konkuriše drugim vrstama, te nijedna druga vrsta (osim jele!) ne može da se pomlađuje u njezinoj sjeni. Sama je vrlo osjetljiva, te uspijeva vrlo dobro pod drugim vrstama, da ih kasnije svojom snažnom konkurencijom potisne (s. 231). Iz toga slijedi, da smreka, ta izrazita vrst kontinentalne klime, m´! 223 |