DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1933 str. 42 <-- 42 --> PDF |
sijeku i tanka nevrijedna stabla, a troškovi sječe ovih nevrijednih sta bala odbiju od šumske takse. U šumama, koje su bliže prometnim sredstvima i gdje je tanji i manje vrijedni materijal unovčiv, nema zapreke provođenju prebirnih proreda. Unutar 15—20 godišnje ophodnjice provele bi se 2—3 prorede. Intenzitet redovite prebirne sječe bio bi u tom slučaju manji nego kod sastojina, u kojima se ne vrše prebirne prorede — i to zato, jer bi se sav nevaljali i manje vrijedni materijal izvadio prigodom proreda, dok bi za redovitu sjieču ostale kvantitativno manje, ali1 zato kvalitativno tim vrjednije drvne mase. Umjetni način unošenja smreke u sastojine ovog područja imao bi se, kako sam već spomenuo, ograničiti tek na izuzetne slučajeve i to: 1. kada se na staništima, koja su joj osobito povoljna, ne bi našao za prirodno pomlađenje dovoljan broj starih smrekovih stabala ili bi ona uopće u sastojini manjkala, tako da bi bilo onemogućeno svako prirodno pomlađenje; 2. kada se pošumljuju šumske čistine. Pri tom bi se mogla primijeniti oba načina umjetnog pošumljcnja (t. j . sjetva i sadnja), ali svaki u posebnom slučaju. Na dobrom, vlažnom,´ ilovasto-pjeskovitom tlu najbolje bi odgovarala sadnja 3—4 godišnjih biljaka u razmaku od 1´5 do 2 m, dok bi na kamenitom i pećinastom tlu podesnija bila sjetva sjemena u vlažnu humusnu zemlju nakupljenu među kamenjem, te u trulež, koji je nastao od izvaljenih stabala. Zbog opasnosti od crvene truleži (vidi D e n g 1 e r, Waldbau 1930.. str. 351) tek bi se izuzetno smreka smjela umjetno nositi u čiste bukove sastojine, u kojima ona danas uopće ne pridolazi; potreban je u tom slučaju oprez, pa makar to bili za nju i osobito povoljni položaji. Tu bi mogla da dođu u obzir jedino ona prikladna joj staništa, na kojima je sa bukvom još do nedavna rasla, ali ju je čovjek iskrčio. Kod umjetnog osnivanja smrekovih kultura potreban je osobit oprez ; na zemlištu, koje je travom obraslo, a uz to je za vodu propusno i od suhih vjetrova i ljetne žege nezaštićeno, ne može se očekivati uspjeh. Zato je u dvojbenim slučajevima najbolje, da odustanemo od smreke, te da odaberemo koju drugu, prikladniju vrstu. Ponavljajuć ukratko držim, da će se učešće smreke u sastojinama Gorskog Kotara uzdržati i povećati, ako kod budućeg uzgajanja tih sastojina prihvatimo ove šumsko-uzgojne mjere: 1. Redovita prebirna sječa ima se u mješovitim sastojinama voditi sa naročitim obzirom na zaštitu smreke. 2. Kod provođenja prebirne prorede, koja bi se imala zavesti, gdjegod to prilike dopuštaju, u vremenskim razmacima od 5—7 godina, morala bi se smreka i njezin pomladak stalno oslobađati od zasjenjivanjaugušivanja po jeli i bukvi. Dovađanjem dovoljne količine svijetla u sastojim! moralo bi se omogućiti njezino prirodno pomlađenje i razvoj njenog pomlatka. 3. U iznimnim slučajevima, na osobito povoljnim staništima, unašala bi se smreka u sastojine i pošumljavale bi se šumske čistine umjetnim načinom: na vlažnom pjeskovito-ilovastom tlu sadnjom biljaka, a na kamenitom i pećinastom tlu sjetvom sjemena. 328 |