DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 15 <-- 15 --> PDF |
u drugcm od njih; jedini lišćar tu je Melia azedorach. To se da vrlo lako praktički objasniti, kad se ima na umu, da je duh čovečji željan stalno nečeg novog, moglo bi se reći i zagonetnog, U florističkom pogledu za Beograd takvi su bili četinari više svega drugog. U prirodnom stanju zastupljeni na udaljenim i teško pristupačnim planinama predratne Srbije, ovi stanovnici visina imponovali su Beograđanima svojim stasom, svojom uvek besprekornom odećom. Otuda taj veliki interes za njih, mnogi uspeli i neuspeli pokušaji njihovog fiksiranja u Beogradu. Na ovom plemenitom staranju praktično šumarstvo mora biti zahvalno privatnoj inicijativi, koja je time stvorila mnogo iskustvo, što će šumaru dobro doći i koje će on umeti da iskoristi u svome radu. Svrha ovoga rada ne dopušta nam, da se na svakoj vrsti iz pregleda pod tač. 2 i 3 zasebno zadržimo, ali ćemo se na jednu osvrnuti, iz posebnih razloga. To je pitomi kesten. Pitanjem njegove pojave u našoj zemlji već se iscrpno bavio g. Dr. N. Košanin. Kako je uvaženi profesor ispustio iz vida jedno stanište ovog plemenitog lišćara, i to baš Beograd, neka nam bude dopušteno, da to dopunimo sa nekoliko sledećih redaka. »U Srbiji starih granica poznata su samo četiri mesta sa pitomim kestenom: Kostajnik pod Boranjem blizu Krupnja, Ježevica pod planinom Jelicom blizu Čačka, selo Cukovac u dolini reke Toplice i okolina Vranje (na podnožju Krstilovice). U starom parku kod Valjeva ima jedno staro stablo pitomog kestena, koje je tu nesumnjivo posađeno, dok se za ostala četiri staništa to ne može tvrditi sa istom izvesnošću«. U Beogradu pitomog kestena ima na dva mesta: Na topčiderskom brdu, u kasarskom krugu konjice Kraljeve garde (ulica generala Kovačevića) i na zapadnom Vračaru, u Ohridskoj ulici. Srpsko Pčelarsko društvo na svome imanju na Topčiderskom brdu posadilo je pre 30 godina pitomi kesten, čije je setne nabavljeno iz okoline Vranje. Podigla su se i neobično lepo uspela četiri struka. Međutim 1930 godine moralo je društvo da ustupi Kraljevoj gardi više metara u dubinu od svoga zemljišta, pa su tako i kesteni dospeli u kasarski krug. Tom prilikom su tri lepša primerka posečena, a ostao je samo najmanji. Pa i ovaj sjajno izgleda: Kruna mu je neobično lepo razvijena, stablo savršeno pravo i oblo. Plod, koji bi donosili svake ili svake druge godine, obično je sitniji nego onaj što se donosi u trgovinu, naročito kad bi rodili dve godine uzastopce. Društvo je pokušalo da razmnoži kesten, sejući seme od ovih primeraka. Godine 1929 od 3 kg semena isklijalo je svega 30—35 komada, Dva primerka ostala su pod semenjacima, neki su propali usled nedovoljne nege, a neke su ljubitelji »odneli«, tako da se njihov uspeh sada ne može pratiti. Što se tiče onoga primerka na Vračaru, a njemu nismo mogli dobiti toliko podataka. Vlasnik zgrade br. 16 u Ohridskoj ulici uraeo nam je reći samo toliko, da je primerak sigurno stariji od 15 godina i da je tu nikao iz posađenog semena. kupljenog u bakalnici za jelo. Primerak je inače vrlo lepo razvijen, kako se vidi i iz priložene fotografije. Interesovanje za pitomi kesten postoji u Beogradu, naročito kod sveta po predgrađima, gde je više prostora. Samo se nikome ne čeka da nikne i poraste, svako bi hteo bar gotovu sadnicu. Stoga treba po 433 |