DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 15     <-- 15 -->        PDF

u drugcm od njih; jedini lišćar tu je Melia azedorach. To se da vrlo
lako praktički objasniti, kad se ima na umu, da je duh čovečji željan
stalno nečeg novog, moglo bi se reći i zagonetnog, U florističkom pogledu
za Beograd takvi su bili četinari više svega drugog. U prirodnom
stanju zastupljeni na udaljenim i teško pristupačnim planinama predratne
Srbije, ovi stanovnici visina imponovali su Beograđanima svojim
stasom, svojom uvek besprekornom odećom. Otuda taj veliki interes
za njih, mnogi uspeli i neuspeli pokušaji njihovog fiksiranja u Beogradu.
Na ovom plemenitom staranju praktično šumarstvo mora biti zahvalno
privatnoj inicijativi, koja je time stvorila mnogo iskustvo, što će šumaru
dobro doći i koje će on umeti da iskoristi u svome radu.


Svrha ovoga rada ne dopušta nam, da se na svakoj vrsti iz pregleda
pod tač. 2 i 3 zasebno zadržimo, ali ćemo se na jednu osvrnuti,
iz posebnih razloga. To je pitomi kesten.


Pitanjem njegove pojave u našoj zemlji već se iscrpno bavio g.
Dr. N. Košanin. Kako je uvaženi profesor ispustio iz vida jedno stanište
ovog plemenitog lišćara, i to baš Beograd, neka nam bude dopušteno,
da to dopunimo sa nekoliko sledećih redaka.


»U Srbiji starih granica poznata su samo četiri mesta sa pitomim
kestenom: Kostajnik pod Boranjem blizu Krupnja, Ježevica pod planinom
Jelicom blizu Čačka, selo Cukovac u dolini reke Toplice i okolina Vranje
(na podnožju Krstilovice). U starom parku kod Valjeva ima jedno staro
stablo pitomog kestena, koje je tu nesumnjivo posađeno, dok se za ostala
četiri staništa to ne može tvrditi sa istom izvesnošću«.


U Beogradu pitomog kestena ima na dva mesta: Na topčiderskom
brdu, u kasarskom krugu konjice Kraljeve garde (ulica generala Kovačevića)
i na zapadnom Vračaru, u Ohridskoj ulici.


Srpsko Pčelarsko društvo na svome imanju na Topčiderskom brdu
posadilo je pre 30 godina pitomi kesten, čije je setne nabavljeno iz okoline
Vranje. Podigla su se i neobično lepo uspela četiri struka. Međutim
1930 godine moralo je društvo da ustupi Kraljevoj gardi više metara
u dubinu od svoga zemljišta, pa su tako i kesteni dospeli u kasarski
krug. Tom prilikom su tri lepša primerka posečena, a ostao je samo
najmanji. Pa i ovaj sjajno izgleda: Kruna mu je neobično lepo razvijena,
stablo savršeno pravo i oblo. Plod, koji bi donosili svake ili svake
druge godine, obično je sitniji nego onaj što se donosi u trgovinu, naročito
kad bi rodili dve godine uzastopce.


Društvo je pokušalo da razmnoži kesten, sejući seme od ovih primeraka.
Godine 1929 od 3 kg semena isklijalo je svega 30—35 komada,
Dva primerka ostala su pod semenjacima, neki su propali usled nedovoljne
nege, a neke su ljubitelji »odneli«, tako da se njihov uspeh sada
ne može pratiti.


Što se tiče onoga primerka na Vračaru, a njemu nismo mogli dobiti
toliko podataka. Vlasnik zgrade br. 16 u Ohridskoj ulici uraeo nam
je reći samo toliko, da je primerak sigurno stariji od 15 godina i da je
tu nikao iz posađenog semena. kupljenog u bakalnici za jelo. Primerak
je inače vrlo lepo razvijen, kako se vidi i iz priložene fotografije.


Interesovanje za pitomi kesten postoji u Beogradu, naročito kod
sveta po predgrađima, gde je više prostora. Samo se nikome ne čeka
da nikne i poraste, svako bi hteo bar gotovu sadnicu. Stoga treba po


433