DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Voda i vlaga u tlu kao najvažnije fizikalno svojstvo tla od pre


sudnoga je značaja za razvitak pojedine biljke i za njen opstanak. U


bilju ima vrlo mnogo vode. U travama, koje se nalaze na slatinama, ima


vode 75—85%. Kod uzrasta biljke voda služi kao rastopina za hranive


mineralne sastojine, koje biljka prima. Voda služi kao transportno sred


stvo za hranive česti počevši od žilja pa do lišća (zbog asimilacije) i


odavde natrag u pojedine dijelove biljke. Voda služi osobito na slatinama


kao plastično sredstvo za održavanje napetosti staničja ili turgora. Svu


ovu vodu prima ,bilje ;putem žilja iz tla. Život jedne biljke stoji do sta


novite granice u omjeru sa vodom za vrijeme vegetacije. Naprotiv su


višna voda onemogućuje opet cirkulaciju i zračenje u zemlji.


Poznato nam je, da su oborine u Vojvodini, i uopće gdje ima slatina,
vrlo male, tek 500m/m, da su te oborine nejednako podijeljene po
godišnjim dobama, da je temperatura i intenzivnost svijetla velika,
da ima malo rose, magle i naoblake, da je zasićenost zraka vodenim
parama slaba, da je suhoća zraka vrlo velika, te na koncu, da tlo na
slanicama nije u strahu, da primi svu vlagu i spriječi nagli odlazak vode
iz zemlje, jer gpbljenje vlage kod pojedine vrste tla zavisi i od kapaciteta
upijanja vlage. To je sve razlogom, da slatinasto zemjište i ono
malo dobivene vode vrlo lako gubi. Gubljenje vlage u ljetu na slanicama
iznosi oko 3m/m dnevno, više na travnastom nego na obrađenom tlu.
Ovo je razlogom, da biljke radi pomanjkanja vlage i drugih loših uticaja
na slanicama degenerišu, jer se moraju na sušu aklimatizirati. Da bismo
mogli otkloniti sve pomenute neprilike (osobito veliko gubljenje vlage)
i uzgajati što bolji podmladak, potrebno je, da se u «mladim kulturama
sve do njihova sklopa provode radnje, pomoću kojih <će se vlaga što
bolje moći očuvati i konzervisati u tlu. Ne može biti govora o uspješnom
i racionalnom gospodarstvu sve dotle, dok se vlaga tla ne može povećati,
nadomjestiti i izdavanje vlage spriječiti. To je osnovno načelo slanica,
kamo treba da smjera sve naše nastojanje.


Moramo spomenuti, da bi vlaga, koja se godišnje dobije od oborina,
bila za uzgoj šume još dostatna, kad ´bi se po godišnjim dobima
mogla podijeliti kako treba i kad bi se naročito mogla očuvati za ljeto


t. j . za vrijeme vegetacije.
Ispitivana vlaga u tlu slanica kod eleagnusa pokazala je po M a-
g a r u . â 1 u u raznim dubinama ove procente :


Dubina 0—10 cm, 10 - 20, 20—30, 30—40, 40—50, 50—60, 70-80, 90—100, 110—120, 130—140, 150—160, 200—210 cm
I bon. raz. 22 6% 17´0, 17-0, 169, 16 8, 16´4, 154, 146, 140, 15´0, 15´9, 15´2»/o


. ,, ,, 16 7»/o 15», 21-3, 20-9, 21-4, 20´8, 2.6, 23-2, 23´0, 23-5, 16% 26´9"/„


Vidimo, da je procenat vlage u lošijem tlu veći nego u boljem tlu, a
biljke ipak ne mogu na njemu uspijevati, jer žilje eleagnusa na III. bonitetnom
razredu mora da svlada kod dubine od 40—50 cm tlak od 28
atmosfera, a kod dubine od 50 cm tlak od 36.2 atmosfere. To tako ide
sve do 57 atmosfera. Na I. bomtetnom razredu tlak je kod dubine od
90—100 cm 32.1 atmosfere. Minimum vlage tla pada zajedno sa maksimumom
tlaka i sa maksimumom sviii soli (ne same sode). Koloidi u
lošijem tlu vežu i više vode. Što je tlo slanica rđavije, to je potrebna i
veća sila, da žilje biljke u potražnji za vlagom svlada otpor proti prodiranju
u takovo tlo.


Relativni sadržaj vode drveća, koje se može uzgajati na slanicama
po bonitetu je ovaj: Sophora japonica I. b. r. 72.6%, Tamarix tetrandra


III. b. r. 70.1%, Sophora japonica II. b. r. 69.4%, Eleagnus angustifolia
440