DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 23 <-- 23 --> PDF |
III. b. r. 69%, Tamarix tetrandra I. b. r. 68%, Robinia pseudoacacia I. b. r. 65.9%, Populus canadensis I. b. r. 65.4%´, Eleagnus angustifolia I. b. r. 65%, Populus alba I. b. r. 64.4%´ Fraxinus excelsio-r I. b. r. 63.7%, Pirus piraster I. b. r. 58.4%, Pirus piraster III. b. r. 52.1%, Statice Gmelini 76.8%, Artemisia monogyna 67.2%. Biljke na slanicama, pošto imaju premalo vode, koja bi im za normalni razvoj bila potrebna, trpe od toga nedostatka. Pomanjkanje vode dade se prema Stockeru izraziti procentualnim omjerom, u kome razlika između količine vode, koju biFka može primiti, i između količine, koja se momentano nalazi u njoj, stoji spram količine vode, koju biljka može primiti. Najmanju oskudicu na vodi pokazuje Populus alba i Populus canadensis, nešto veću, ali približno jednaku, pokazuje Pirus piraster, Sophora japonica i Robinia pseudoacacia, dok veliku oskudicu pokazuje Eleagnus angustifolia. Ista biljka na lošijem tlu trpi veću oskudicu u vodi: Tako Eleagnus angustifolia na I. b. r. 8.7—19.7%, na III. b. r. 10.8—31.6%. Toplina i manja relativna vlaga zraka intenzivnije djeljuju na transpiraciju i na gubitak vode, nego direktno´ svijetlo, ako je inače hladan zrak. Na svijetlu je veća oskudica u vodi nego u sjeni. Pod istim prilikama drvo sa mlađim lišćem više oskudijeva na vodi nego drvo sa starim lišćem. Na istom zemljištu uspijeva dobro i Artemisia monogyna i Statice Gmelini. Prva je kserofitna biljka sa plitkim žiljem. Oskudica u vodi ide do 45´5%«. Druga ide sa žiljem kroz tvrdu ploču i dobiva vlagu od sloja vode iz zemlje. Oskudica u vodi ide samo do 13´5%. Vidimo, da su to sasvim razni tipovi biljaka, pa ipak na istom tlu uspijevaju jednako. Isto tako kao Statice Gmelini ponaša se i Tamarix tetrandra, koji ne nokazuje veliku oskudicu vode. Pomenute halofitne biljke istiskuju na lišće štetne soli, koje su sa žiljem primile u obliku rastopine. Veća grupa bilja i drveća to ne može, jer to priječi stanovito regulisanje permeabiliteta žilja, kao što je to slučaj kod vrsta Artemisia monogyna i Eleagnus angustifolia. Ove već pokazuju veliku oskudicu na vodi. Iz ovoga vidimo, da pomanjkanje vode ne odvisi od relativnoga sadržaja vode u dotičnoj biljci, pogotovo ne kod mezofilnoga drveća. Na suvljem tlu i kod suhe klime biljke u raspolaganju i gospodarenju sa vodom ograničuju isparivanje sa skoro uvijek zatvorenim stomatama. Što je tlo slabije i suvlje, to se otvori na lišću biljaka otvaraju manje, što se može vidjeti i kod samih kserofita. Ovo za sobom povlači zaostajanje u razvitku biljke. Kod istoga tla vrste drveća, koje trebaju više vlage, drže stomata skoro zatvorena, kao što je Acer, Alnus, Fraxinus. Kod kserofita i pseudokserofita, sve i pored suše i visoke temperature, stomata ostaju otvorena kao kod Pirus piraster, Syringa vulgaris, Quercus cerris, Quercus robur, Sophora japonica i Populus alba. Inače ima ova posljednja na donjem dijelu lišća guste pahuljice, koje sprječavaju isparivanje. Otvaranje stomata na lišću u svrhu asimilacije i transpiracije kod jednoga se te istoga drveta mijenja prema dobi dana; ujutro se otvaraju, oko podne postignu maksimum i popodne se zatvaraju. Na otvaranje stomata osobito utječe vlaga tla. U danima poslije kiše ona se bolje otvaraju i ostanu otvorena dulje vremena. Za otvaranje nije bezuslovno potrebno direktno svijetlo. Može se reći, da stomata lišća u sjeni ostaju skoro uvijek zatvorena. 441 |