DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Srednja godišnja temperatura okoline Beograda iznosi 1.2°; relativna
vlažnost 69´0%; apsolutna 69´4; tetraterma 19´8", a rani odnosno
pozni mrazovi nastupaju marta odn. novembra. Najniža do sada zabeležena
temperatura iznosi — 26*2 (januara 1893. god.).


Po ovim podacima, zona okoline Beograda ima se uvrstiti između


Mavrovih zona pitomog kestena i bukve, kako pokazuje sledeći pregied:
Fagetum 6—12": 70%; 250 mm; 16—18°; V—IX; — 25 do — 30°
Beograd 11—12°; 60—70%; 70—100 mm; 19—20°; III—XI; — 20


do —26.2°
Kastanetum 13—17"; 50—60% ; 100—200mm; 20—23°; III—XI; — 11"
Ovo međutim nije neobjašnjiv fa´kat. Već je rečeno, da su za odre


đivanje jedne zone merodavni faktori temperature i vlažnosti. No ovo
nije dogma, jer na granicama zona može i koji sporedan faktor da dođe
do većeg izražaja. To je u našem slučaju mala nadmorska visina beogradske
okoline. Zaista, prosečno uzeta, ova je tek nešto iznad 100 m a međutim
Beograd se nalazi duboko na kopnu, tako da pojedini faktori dobijaju
kontinentalno obeležje, kao u fagetumu (temperatura i relativna vlažnost),
dok se drugi približavaju onima u kastanetumu (apsolutna vlažnost, nastupanje
poznih odn. ranih mrazova). Pa i sama vegetacija jasno pokazuje
ovaj prelazni karakter klime u okolini Beograda. Pored izrazitih pretstavnika
fagetuma, kao što su Fagus, Alnus, Fraxinus, Quercus, sasvim
dobro uspevaju vrste Ficus carrica, Castanea vesca, vrste tipične za
kastanetum. Na ovo isto ukazuje i Pančić, kad kaže da »flora naše okoline
spada po većini biljaka, koje je sačinjavaju, u umereni hladni pojas
ili bolje da rečem, stoji na međi toga i umerenog toplog pojasa, jer imamo
već oko Beograda neke biljke, koje tom umerenom pojasu pripadaju, kao:
Paliurus australis, Siringa vulgaris, Quercus conferta, Celtis australis.


B) Zemljište.


Kulturni sloj zemljine kore u okolini Beograda razvio se na lesnoj
podlozi. Ovaj čini produženje lesnih naslaga sa levé obale Dunava, koje
sa ove strane reke opadaju u debljini u pravcima k jugu i zapadu. Na
tipičnim naslagama njegovim razvio se cernozem, naročito na Vračaru,
a počev odatle na jug i zapad prelazi prvi u degradirani cernozem, zatim
u gajnjače, prvo slabije a zatim jače opodzoljene, a ove se nastavljaju u
prave podzole.


Nećemo se upuštati u raspravljanje o genezi ovoga zemljišta. Pitanje,
da li procesi u njemu idu u pravcu regeneracije podzolastog tipa u
černozemni, kako jedni misle (V. D. Zloković: »Pedološka proučavanja
u okolini Beograda«), ili u pravcu suprotnom ovome, kako misle drugi


(V. Dr. D. B. Todorović: »O černozemu beogradske okoline«) — nas ne
interesuje.
Svi nabrojeni tipovi zemljišta po svojim fizičkim i hemijskim osobinama
takvi su, da niti ugrožavaju opstanak postojećih šuma niti pak onemogućavaju
osnivanje novih kultura. A to je za nas najvažnije!


III. Nacionalni parkovi Avala i Lipovica.
Kad smo ovako pregledali osnovne uslove za razviće šume u okolini
Beograda, da vidimo sada, kako stoji stvar sa postojećim šumama (Avalom
i Lipovicom), koje su, kao što smo već spomenuli, proglašene za


424