DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1933 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Srednja godišnja temperatura okoline Beograda iznosi 1.2°; relativna vlažnost 69´0%; apsolutna 69´4; tetraterma 19´8", a rani odnosno pozni mrazovi nastupaju marta odn. novembra. Najniža do sada zabeležena temperatura iznosi — 26*2 (januara 1893. god.). Po ovim podacima, zona okoline Beograda ima se uvrstiti između Mavrovih zona pitomog kestena i bukve, kako pokazuje sledeći pregied: Fagetum 6—12": 70%; 250 mm; 16—18°; V—IX; — 25 do — 30° Beograd 11—12°; 60—70%; 70—100 mm; 19—20°; III—XI; — 20 do —26.2° Kastanetum 13—17"; 50—60% ; 100—200mm; 20—23°; III—XI; — 11" Ovo međutim nije neobjašnjiv fa´kat. Već je rečeno, da su za odre đivanje jedne zone merodavni faktori temperature i vlažnosti. No ovo nije dogma, jer na granicama zona može i koji sporedan faktor da dođe do većeg izražaja. To je u našem slučaju mala nadmorska visina beogradske okoline. Zaista, prosečno uzeta, ova je tek nešto iznad 100 m a međutim Beograd se nalazi duboko na kopnu, tako da pojedini faktori dobijaju kontinentalno obeležje, kao u fagetumu (temperatura i relativna vlažnost), dok se drugi približavaju onima u kastanetumu (apsolutna vlažnost, nastupanje poznih odn. ranih mrazova). Pa i sama vegetacija jasno pokazuje ovaj prelazni karakter klime u okolini Beograda. Pored izrazitih pretstavnika fagetuma, kao što su Fagus, Alnus, Fraxinus, Quercus, sasvim dobro uspevaju vrste Ficus carrica, Castanea vesca, vrste tipične za kastanetum. Na ovo isto ukazuje i Pančić, kad kaže da »flora naše okoline spada po većini biljaka, koje je sačinjavaju, u umereni hladni pojas ili bolje da rečem, stoji na međi toga i umerenog toplog pojasa, jer imamo već oko Beograda neke biljke, koje tom umerenom pojasu pripadaju, kao: Paliurus australis, Siringa vulgaris, Quercus conferta, Celtis australis. B) Zemljište. Kulturni sloj zemljine kore u okolini Beograda razvio se na lesnoj podlozi. Ovaj čini produženje lesnih naslaga sa levé obale Dunava, koje sa ove strane reke opadaju u debljini u pravcima k jugu i zapadu. Na tipičnim naslagama njegovim razvio se cernozem, naročito na Vračaru, a počev odatle na jug i zapad prelazi prvi u degradirani cernozem, zatim u gajnjače, prvo slabije a zatim jače opodzoljene, a ove se nastavljaju u prave podzole. Nećemo se upuštati u raspravljanje o genezi ovoga zemljišta. Pitanje, da li procesi u njemu idu u pravcu regeneracije podzolastog tipa u černozemni, kako jedni misle (V. D. Zloković: »Pedološka proučavanja u okolini Beograda«), ili u pravcu suprotnom ovome, kako misle drugi (V. Dr. D. B. Todorović: »O černozemu beogradske okoline«) — nas ne interesuje. Svi nabrojeni tipovi zemljišta po svojim fizičkim i hemijskim osobinama takvi su, da niti ugrožavaju opstanak postojećih šuma niti pak onemogućavaju osnivanje novih kultura. A to je za nas najvažnije! III. Nacionalni parkovi Avala i Lipovica. Kad smo ovako pregledali osnovne uslove za razviće šume u okolini Beograda, da vidimo sada, kako stoji stvar sa postojećim šumama (Avalom i Lipovicom), koje su, kao što smo već spomenuli, proglašene za 424 |