DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1933 str. 13 <-- 13 --> PDF |
šumama stvorena je tač. 2 § 78 zakona o šumama, istina kod izdanačkih šuma za dobijanje kore. Međutim sa gledišta obnavljanja šume sasvim je svejedno, na šta će se upotrebiti sečom dobiveni materijal. Ako bi ovakva seča bila štetna kod ugljarskih šuma, onda ona mora biti štetna i kod onih za dobijanje kore i obrnuto; ako ona nije štetna kod ovih šuma za dobijanje kore, onda ne može biti štetna ni kod ugljarskih. Ipak slučaj nije potpuno isti. Kod šuma za proizvodnju kore seča se vrši u proleće, te izdanci imaju pred sobom manje više ćelu vegetacionu periodu. Kod ugljarskih šuma seča u krajnjem slučaju treba da se vrši preko celog leta. Usled toga bi nastali izdanci imali nejednako vreme za rašćenje i zdrvenjavanje. Međutim seča u proleće bila bi ista kao i kod šuma za proizvodnju kore. Seča usred leta dala bi izdanke, koji bi imali još prilično vremena za rašćenje i zdrvenjavanje, te mi izgleda da se ne treba bojati smrzavanja. Seča s jeseni pak ne bi dala izdanke, kako se to vidi kod niskih lisničkih šuma. Dakle sa ove strane ovakav postupak ne izgleda opasan. Međutim više opasan izgleda prigovor, da se ovakvim radom gubi manje više jednogodišnji priraštaj. U stvari ne gubi se ništa. Da se ovakav slučaj raspravi, treba uzeti idealan i normalan slučaj. Kod nenormalnih slučajeva već se moraju činiti žrtve radi postignuća normaliteta, pa žrtva ovakvoga oblika ne dolazi u obzir. Kod normalnog slučaja sasvim je svejedno u pogledu priraštaja, kada se vrši seča. Ako se ceo eta seče u proleće, onda ostaje cela vegetaciona perioda za prirašćivanje. Tako kod obrta od 20 god. i pri prvoj seči u proleće 1931 god. imamo 20 seča zaključno sa 1950 god. Te godine u jesen već je sečište iz 1931 god. doraslo za novu seču, te se u proleće 1951 god. može šeći. Ako se seča vrši samo u jesen i zimi do kraja kalendarske godine, onda se seča iz 1931 god. podmladi u 1932 god. i raste ćelu tu vegetacionu periodu. Dvadeseta seča se u ovome slučaju svrši 1950 god. U 1951 god. već je prva seča po novome obrtu i ona u jesen 1952 god. ima tačno 20 godina priraštaja. Ako se seče pola u proleće. a pola u jesen 1931 godine, onda stvar ostaje ista i 1951 godine. Ona polovina iz proleća 1931 god. ima u proleće 1951 god. punih dvadeset priraštaja, a ona polovina iz jeseni 1931 ima to u jesen 1951 god. Takav je isti slučaj i sa sečom preko leta. Posle svršenog obrta dolaze u 1951 god. postepeno za seču delovi onako kako su sečeni i u 1931 god. Recimo deo, koji je posečen u mesecu julu 1931 god., imao je u toj godini samo delimičan priraštaj, naime od jula do kraja vegetacione periode. Onaj deo od početka vegetacione periode do seče izgubio se, ali prividno. Taj se deo nadoknađuje u 1951 god. Krajem 1950 god. taj deo je imao 19 punih priraštaja i onaj ostatak od vegetacione periode iz 1931. god. od jula do kraja. U 1951 god. taj deo dolazi za seču opet u julu, te dakle stoji i prirašćuje od početka vegetacione periode pa do jula. Tako se dopuni i taj dvadeseti deo. Isto tako ništa se ne gubi ni kod onog dela, koji u godini seče ne tera izdanke. Prema svemu iznetome ima dosta razloga, koji govore za letnju seču, pa bi ona trebala i da se uzme, ako je to moguće prema zakonskim propisima. Kada je o svim ovim načelima za gazdovanje doneta odluka, onda se pristupa određivanju godišnje količine drva za seču i pravljenju plana seča. Obično se niske šume uzimaju kao školski primer za određivanje etata po površini i delenjem cele površine na onoliko godišnjih sečišta, koliko godina iznosi obrt (Schlageinteilung). Međutim to nije ispravno tako bezuslovno, čak i kod teoretskog razmatranja. Da bi godišnje sect or |