DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1933 str. 53     <-- 53 -->        PDF

banovinska uredba mora razjasniti, tko i na koji način će utvrditi, da se pojedina
zvjerad prekomjerno umnožila i što se ima razumijevati pod »prekomjerno«.


§§. 38. i 39. govore o psima i mačkama skitnicama i sadrže već poznate propise
iz ranijih zakona i odredaba u ovom predmetu.


Daljim §§ (40—113) t. j , o nadzoru i zaštiti lova, naknadi štete od lova i
štete od divljači, unapređenju lovstva, kaznenim odredbama, prelaznim naređenjima
i završnim odredbama, nemam što da primjetim.


Na koncu da se u kratko osvrnem na lovačku terminologiju u novom zakonu


o lovu. §. 1. kaže: »Pravo lova jeste isključivo ovlašćenj e na određenoj teritoriji
(lovištu) svu divljač progoniti« i ´,t. d. §. 3. počinje: »O v 1 a š ć e n i k
prava lova«. Isto tako u svim daljim paragrafima kaže se: ovlašćenje i ovlašćenik.
Držim da bi jezično ispravnije bilo: ovlaštenje i ovlaštenik, kao što je
i lovište, a ne lovišče. §. 2. I. (2), pod Pernata divljač, navodi: tetreb r u š e v a c. To
je slovenački; moralo bi biti: ruževac. §. 2. II. (2) kaže: sokoli; moralo bi biti:
sokolovi. §. 17. kaže: jeleni šarenjaci i košute šarenice . »Šarenica« je biljac
(čilim) tkan u šareno. Ispravnije bi bilo: košute šarenjaka. Isti § piše: sr.idać´ .
Srndać je provincijalizam. Skupno je ime za tu divljač: srna, srne, a za mužjaka;
s r n a c ili srnjak . Ova dva naziva mnogo su naravnija, dok je »srndać« (bez obzira
na nedopuštenost slova ć u toj riječi) nenaravan naziv, jer bi se prema njemu ženka
morala da zove »srnda«, t. j . imenom, koje se u narodu ne čuje nigdje. Isti §:
tetrebke velike i male; fonetski bi bilo: tetrepke. §. 20. druga alineja veli:
»Za slučaj da ovlašćenik lova i posle ponovnog poziva ne bi izvršio o t s t r e 1 u
dovoljnoj meri «. Otstrel je kovanica prema njemačkoj riječi »Abschuss«; bolje
je reći jednostavno: strijeljanje, jer otstrijeliti možemo srnjaku jedino uho ili nogu,
a ne možemo otstrijeliti čitavog srnjaka. Sve nas to opominje, da našoj lovačkoj
terminologiji moramo posvetiti više pažnje i tu iugoslovenske lovce čeka veliko
polje rada.


Ing. Z. Turkalj, Ogulin.


ORGANIZACIJA RADA OKO DENDROGEOGRAFSKIH ISTRAŽIVANJA.


Naš je Krš specifična, originalna, klasična pojava sa znamenitim raznim florističkim
i geološkim pojavama. Lep broj raznih naučenjaka studirao je i proučavao
mnogostrane i karakteristične pojave našega Krša s obzirom na razne interesantne
florističke i geološke pojave. Poznato je, da je naš Krš i sa šumsko-gospodarskog
i šumsko-uzgojnog gledišta osobita domena, veliko polje raznih ispitivanja i istraživanja.


Službujući već lep broj godina u našem Kršu i obavljajući razne šumarske
stručne poslove imao sam i ja često priliku da kritikujući promatram radove šumarskih
stručnjaka, pa sam bio i sam u neizvesnosti kako da se prihvatim ovoga ili
onoga posla. Razmišljajući o tome došao sam do zaključka, da bi mnogo šumarskih
stručnih pitanja, bilo sa šumsko-uzgojnog ili sa šumsko-uredjajnog gledišta, bilo
rasvetljeno, kad bi se ta specijalna pojava našeg Krša naučno istražila s obzirom na
prirodno rasprostranjenje vegetacije, a uz istodobno ispitivanje tla.


Na žalost je takav opsežan rad jednome čoveku fizički nemoguće svladati. Za
to treba više ljudi, a i temeljitog poznavanja biljne vegetacije, te odličnog poznavanja
tloznanstva. Zbog fizičke nemogućnosti, da bih mogao svoju ideju ikada izvesti
a ne posedujući ni potrebnog znanja, bacio sam tu ideju prethodno u zaborav. No
čitajući kašnje jedan članak gosp. ing. Vajde, a potom članak gosp. Dr. Miletića
vidio sam, da i drugi kolege isto misle kao i ja. Ponukan gornjim člancima i razmišljajući,
kako bi se mogla provesti veća i opširnija istraživanja na polju dendrografije,
uskrsla je u meni zamisao oko ostvarenja jednog odseka obligatnog karaktera.


55 7




ŠUMARSKI LIST 9/1933 str. 54     <-- 54 -->        PDF

kojem bi bila poverena istraživanja u pogledu dendrogegografije na području jedne
direkcije.


Posle našeg nacionalnog oslobođenja prvi je pisao, koliko mi je poznato, o
važnosti istraživanja prirodnog areala šumskog drveća, odnosno dao jedan ovakav
opis istraživanja u pogledu prirodnog rasprostranjenja jele u Zagrebačkoj Gori i
njenih staništa, gosp. Ing. Milan Strineka (Šumarski list broj 8, god. 1929.). Gosp.
Strineka ističe u tom članku odmah na početku, kako se mogu razni zaključci u
nauci o uzgoju šuma provesti na temelju iztraživanja prirodnog areala raznog drveća.
Dendrogeografija je dakle povezana sa naukom o uzgoju šuma.


Uzmimo n. pr. da imamo obaviti seču mešovite bukove, jelove i smrekove
sastojine. U tom slučaju moramo imati u vidu i šumsko-uzgojne i financijalne momente,
dakle moramo voditi računa o tome, da prilikom seče pomognemo onu vrstu
drveća, koja je vrednija, ispitujući naravski mogućnost uspevanja iste vrsti. Koliko
se već u tom pogledu grešilo u šumarskoj praksi, svima nam je dobro poznato.
Uzgajanjem čistih smrekovih i jelovih sastojina i uništavajući pri tome, prema mišljenju
većine stručnjaka, manje vrednu bukovinu, postiglo se, da su razne kalamitete
i bolesti prouzrokovale propast mnogobrojnih čistih smrekovih i jelovih
sastojina.


Ista pogreška učinjena je i pri gospodarenju u našim slavonskim hrastovim
šumama. Poznato je, da su razni stručnjaci, šumari i prirodoslovci, ispitivali u terenu
uzroke propadanju tih hrastovih šuma. Navedeni stručnjaci dali su različita mišljenja


o uzrocima propadanja tih sastojina. Tako su neki šumarski stručnjaci došli do uverenja,
da se loše gospodarilo sa tim šumama držeći financijalni momenat u vidu, dok
su se šumsko-uzgojni momenti više manje zanemarivali. Ja bih rekao, da je to bilo
više zbog nedovoljno istraženih prirodnih sila, o kojima je ovisan život sastojina.
Gosp, ing. Vajda u svojem članku »Dendrogeografijska istraživanja« (Šumarski
list od septembra 1931.) obraduje, teoretski, način istraživanja o prirodnom arealu
šumskog drveća i kaže sasma ispravno, da se dendrogeografija ne sastoji samo u
tome, da se ispita samo prirodno rasprostranjenje neke vrsti drveća, nego da treba
ispitati i edafske i biotske, a i lokalne klimatske prilike. Od kakovog je upliva delovanje
lokalnih klimatskih prilika s obzirom na pridolazak i uspevanje nekih vrsti drveća,
prikazao nam je g. Dr. Miletić u svom članku »Upliv nadmorske visine na
apsolutni broj stabala bukve »(Šumarski list, broj 3 1932.), gde kaže, da su mnogi
istraživači karakteru lokalnih klimatskih prilika pripisivali, da na gornjoj granici
šumske vegetacije !(u znatnim nadmorskim visinama) pridolaze nekad listače, a
nekad četinjače. Kako međutim uticaj lokalnih klimatskih prilika na vertikalno rasprostranjenje
šumske vegetacije još nije dovoljno ispitan, poziva gosp. Dr. Miletić
stručnjake, koji bi mogli sabrati potrebne podatke, da to učine, kako bi se ovo pitanje
đo kraja znanstveno rasvetlilo.


Gosp. Dr. Baien u svojoj knjizi »O proredama« (strana 212, zadnji odlomak)
kaže: »Svako stanište ima svojih osebina, koje utječu na razvoj sastojina. Reakcija
sastojine na stanište krije u sebi još mnogo tajna, koje ćemo moći iz bližega
upoznati istom onda, kad detaljno upoznamo stanišne faktore na jednoj strani, a na
drugoj strani biološke osebine sastojine i njezinih elemenata.«


Iz navedenih izjava razabire se jasno, od kolike su aktuelnosti dendrogeografska
iztraživanja u vezi sa ispitivanjem stanišnih i bioloških osebina sastojina.
Hoćemo li dakle našu prvu i najveću šumarsku zadaću, naime valjano uzgajanje
poverenih nam šuma, provesti na solidnoj bazi opsežnih istraživanja i utvrđenrn
znanstvenih rezultata, trebamo najprvo da ispitamo temelje nauke o uzgoju šuma,
naime dendrogeografska pitanja, i to zajedno sa svim onim faktorima, koji uplivaju
na sam razvoj dotične vrsti drveća odnosno koji su uzrokom, da na stanovitom staništu
uspeva baš ta ili ona vrst drveća.


552




ŠUMARSKI LIST 9/1933 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Pojedinačno istraživanje u gornjem pravcu ne može dovesti ni do kakvih rezultata,
jer je čoveku pojedincu nemoguće tako opširan i ogroman posao fizički
svladati. To se da postići samo organizacijom rada od više ljudi. Kako sam veC
naveo, u tu bi svrhu trebao da se osnuje jedan posebni obligatni odsek u okviru
jedne direkcije. U tom odseku bili bi svi šefovi šumskih uprava i činovnici dodeljeni
taksaciouom odelenju pri Direkciji. Sam bi posao vodio taksator dotične Direkcije.
Kad bi se taj odsek organizovao, prva bi zadaća taksatora bila, da odredi,
da se ima kod svake područne šumske uprave osnovati zbirka bilina, koje pridolaze na
teritoriju dotične uprave, a pod kontrolom taksatora ili jednog vrsnog šumara, dobrog
botaničara, prideljonog direkciji. Na taj bi se način u nekoliko godina omogućilo
svakome šefu uprave, da temeljito upozna floru svoje šumske uprave. Ispitivanje
edafskih faktora, dakle upoznavanje kemijskih i fizičkih svojstava tla, pretpostavlja
temeljito poznavanje tloznanstva. Direkcija bi dakle imala da pribavi svim šumskim
upravama potrebne knjige, koje bi došle u obzir kao pomagala za predstudij u svrhu
analiziranja tla. Za upoznavanje klimatskih faktora trebalo bi da se uspostavi više
manjih meteoroloških stanica. Troškovi oko postavljanja ovakovih stanica su minimalni.
Vodjenje samih stanica, smeštenih na zgodnim mestima, poverilo bi se sposobnijem
lugarskom osoblju, pa ne bi prema tome vodenje stanica ništa stajalo.


To bi dakle bile predradnje. Vanjske radove oko istraživanja obavljali bi prema
napred razloženome šefovi šumskih uprava, a pod nadzorom taksatora direkcije
šuma. Nakon što bi najme svaka uprava bila u posedu zbirke biljka za svoje područje
te pošto bi svaki šef uprave prostudirao geološku podlogu i staništa područnih sastojina,
bilo bi naravna posljedica, da se njima povere vanjski dendrogeografski
radovi. Kako je osim toga šefovima uprava najbolje poznat teren njihovih uprava,
to bi i sa tog gledišta ovakova razdioba rada najbolje odgovarala. Sam vanjski posao,
shodno organiziran prema napred utvrđenim principima, mogao bi se za područje
jedne direkcije šuma svršiti u najkraćem vremenu, a zapravo i bez ikakovih troškova,
jer bi se radovi većim dijelom, mogli obavljati usput sa drugim službenim poslovima,
kao n. pr. zajedno sa obilaženjem i kontroliranjem srezova.


Koliku bi duševnu zadovoljštinu iz proučavanja flore, te iz analiza fizičkih
i kemijskih svojstava tla crpili sami šumari stručnjaci-, ne treba posebno naglašavati.
Monotoni vanjski poslovi, kao n. pr. oni oko pregledavanja srezova, bili bi paralizovani
gornjim stručnim radovima, dostojnim mladih ambicioznih ljudi. Taksacioni
odseci kod direkcija našli bi također zahvalnog rada, koji bi se mogao obavljati
i bez naročitih financijalnih izdataka.


Razume se, da bi za uspešno izvođenje rečenih istraživanja trebalo da bude
osoblje stalno, da se ne premešta svaki čas. Stalnost osoblja danas je prilično zagarantovana,
pa neće ni sa te strane biti nikakovih ili vrlo malenih poteškoća.


Kad bi se vanjski radovi oko dotičnih iztraživanja svršili,, sabrani bi se materijal
znanstveno obradio i publikovao. Koliko bi ovakova jedna stručna publikacija
podigla ugled naše struke. Ona bi mogla poslužiti kao jedno naučno delo, koje bi
čitali svi prijatelji prirode; knjiga bi mogla poslužiti i turistima, koji se zanimaju
za razna prirodna pitanja i istraživanja, pa bi bila jedna lepa reklama za turizam i
privlačenje turista u naše planine.


Ing. J. Batić (Kosinj).


...