DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Uloženi kapital bez investicija iznosi 150 + 155,98 = 305,98 din.
Kamate na uloženi kapital =i 305,98 . 0,05 = 15,30 din. Amortizacione
kamate od investicija = 5,53 din. Poduzetnička dobit od efektivno uloženog
kapitala (305,98 + 10) . 0,20, što se podudara i sa rezultatom formule
XXVI, iznosi 63,19 din. Dakle prihod poduzetnika = 84,02 din. Ovaj
prihod poduzetnika + efektivni troškovi + šumska taksa moraju dati
prodajnu cijenu (84,02 + 160 + 155,98 = 400).


Po ing. Šuriću iznosila bi poduzetnička dobit (XXX)


+ 20
a šumska taksa


T = -.^ . (400 — 173,03 — 66,67) = 152,67 din.


odnosno izravno po izvedenoj formuli XXXI
400 173 03


=152


.=.»-.=.1´´"-|.,´´67 đi"´


Uloženi kapital bez investicija iznosi 150 + 152,67 — 302,67 din.
Kamate na uloženi kapital (302,67 . 0,05) = 15,13 din. Amortizacione kamate
od investicija = 5,53 din. Poduzetnička dobit od uloženog kapitala
sa kamatama (302,67 + 15,13 + 15,53) = 333,33 . 0,20, što se podudara
i sa rezultatom formule XXX, iznosi 66,67 din. Dakle prihod poduzetnika
= 15´13 + 5*53 + 66´67 = 87´33 din.


Dodamo li ovom ukupnom prihodu poduzetnika još efektivne troškove
i šumsku taksu, moramo dobiti prodajnu cijenu (87,33 + 166 +
152,67 = 400).


U drugom slučaju izvode se transportne naprave u petoj godini.
Po uputstvima iznosila bi poduzetnička dobit


Z= 400 + 160-^-— 168,11*
= 63.98 din.


50-2,10


+ 20
a šumska taksa
T==—-(400 — 168,11 —63,98) = 159,91 din.


odnosno izravno po izvedenoj formuli XXVIII


400—168,11 — 160-0,20 199,89 ,-..1. .


. =
1^5-=lj9 91din


= .5 -´-


Uloženi kapital osim investicija iznosi 150 + 159,91 = 309,91 din.
Kamate na uloženi kapital (309,91 . 0,05) = 15,50 din. Amortizaciona tangenta
od investicija = 0,61 din. Poduzetnička dobit od efektivno uloženog
kapitala = (309,91 + 10) . 0,20 odnosno po formuli XXVI = 63,98 din.
Prihod poduzetnika = 80,09 din.


* vidi Šumarski list br. 12 iz 1932´ p. 733.
585




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 26     <-- 26 -->        PDF

.== .-..-....2 XXVIII
1,0 (ft +


Ing. Šurić mijenja ranije postavljeni razmjer za kratkoročne prodaje
i prilagođuje ga faktično učinjenim troškovima. Umjesto efektivnih
troškova proizvodnje P stavlja on sumu anuiteta ASA diskontovanu na
isto vrijeme, kad po pretpostavci dospjeva i šumska taksa T, t. j. na
polovinu godine. Prema tome glasi njegov razmjer


100:^ = (T + W)^ ^ XXIX


Uz isti postupak kao kod kratkoročnih prodaja dolazi dalje kraćenjem
opet do istog razmjera kao i kod kratkoročnih poslova t. j . do razmjera


100 :.. = {V— Z) :Z


dakle do iste formule za poduzetničku dobit kao kod kratkoročnih prodaja


V


Z = XXX


J00
ft


Izvedemo li opet kao i ranije račun do kraja, da dođemo do formule
za šumsku taksu, t. j . uvrstimo li ovu vrijednost za poduzetničku dobit u
polaznu jednadžbu XXV, dobivamo šumsku taksu


V A


T = SS_ XXXI
1,0 vi-1,0 | - 1,0^


Da objasnimo još rezultate formula za poduzetničku dobit i izvedenih
formula za šumsku taksu brojčanim primjerima. Primjer neka je isti,
koji je uzeo ing. Šurić. Prodaja 100.000 m3´ tehničkog drveta. Trajanje
rada 10 godina. Godišnji proizvodni troškovi P = 150 din. Prodajna
cijena V = 400 din. Izvozne naprave 1,000.000 din. Ukamaćenje uloženog
kapitala pi = 10%, a procenat poduzetničke dobiti p2 = 20%´.


U prvom slučaju izvode se transportne naprave u prvoj godini. Po
uputstvima iznosila bi poduzetnička dobit


2,10


Z= 400 +160-2 173,03


394,97


= 63,19 din,


1 + 50 2,10 6,25
20
a šumska taksa


T = - 173,03 — 63,19) = 155,98 din.


2,10 (40°"
ili izravno po izvedenoj formuli XXVIII


400 — 173,03 — 160 0,20 194,97


155,98 din.


1,25. 1,25


* vidi Šumarski list br. 12 iz 1932 p. 732.
584




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Po ing. Šuriću iznosi poduzetnička dobit


Z = —— = 66,67 din.


! _i_ _i^L
~ 20


a šumska taksa


T = ^ —- — 160 = 317,46 — 160 = 157,46 din.


Ukupni troškovi iznose po uputstvima 160+160 = 320 din. Ka


mate na uloženi kapital = 320 . 0,05 >=16,00 din. Specijalna podu


zetničk a dobi t (20% od 320) =64,00 din. Dakle ukupni prihod


poduzetnika = 80,00 din.


Po ing. Šuriću iznosili bi ukupni troškovi proizvodnje 160 + 157,46 =
= 317,46 din. Kamate na uloženi kapital iznose 317,46.0,05 = 15,87 din.
Specijalna poduzetnička dobit (20% od 317,46 + 15,87) =333,33 . 0,20 =
= 66,67 din. Dakle ukupni prihod poduzetnika = 82,54 din.


Povećanje ukupnog prihoda poduzetnika, ako se isti računa i od
kamata na uloženi kapital, ide dakako na štetu šumske takse. Jasno je,
da se analogna razlika mora pokazati i pri kalkulisanju šumske takse za
prodaje, koje će trajati duži niz godina, ako se moraju izvesti kakve investicije,
koje treba amortizovati. Ako za dugoročne poslove u kakvom
slučaju ne bi trebalo računati amortizacionu tangentu za investicije, mogu
sa upotrijebiti formule za jednogodišnje prodaje. Polazna je jednadžba


.=. 4-.^.^ + Z XXV


sa * 2


gdje ASA znači sumu svih troškova sa kamatama bez šumske takse odnosno
sumu anuiteta, kako je zovu uputstva. Ako se dalje iz razmjera


100:/>8 = (P+ T): Z


izračuna vrijednost za T i ista uvrsti u polaznu jednadžbu XXV, dobiva
se poduzetnička dobit za dugoročne poslove


1 1 sa


Z = ~ XXVI
j 50-2,0 ft
ft


odnosno mogli bismo ovoj formuli dati i oblik


1 ´ O ! SCE


Z = = XXVII
100+ft+^


ft


Da dobijemo formulu za šumsku taksu, što nam je i svrha, moramo
račun izvesti do kraja i vrijednost Z iz formule XXVI uvrstiti u polaznu
jednadžbu. Izvedena formula za šumsku taksu po uputstvima morala bi
glasiti


583




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 24     <-- 24 -->        PDF

ne prolongira odnosno druga ne diskontira, da se odnose na isto vrijeme.
To je princip računanja ing. Šurića, koji on dosljedno provodi u! svim
jednadžbama. On za to i postavlja razmjer u obliku


100:ft=(P+T)^^-:Z


gdje je uloženi kapital prolongiran na kraj godine. Iz polazne jednadžbe
koja je i u uputstvima ispravno postavljena, jer se sve veličine odnose
na isto vrijeme, računa g. Šurić šumsku taksu i uvrštava je u gornji
razmjer, koji nakon kraćenja dobiva oblik


100: ft =(V — Z) :Z
Iz ovoga razmjera slijedi dalje, da je poduzetnička dobit


XXIII
1+ioo


ft


Ova je formula potpuno identična sa formulom VII, koju smo izveli
na način računanja po upuptstvu b. Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu,
ali tako, da smo rastavili procenat ukamaćenja uloženog kapitala
od procenta poduzetničke dobiti u užem smislu i da smo poduzetičku
dobit računali od cijelog uloženog kapitala zajedno sa kamatama. Izvedemo
li cio račun kalkulacije do kraja i uvrstimo li vrijednost za Z iz XXIII u
polaznu jednadžbu, dobivamo


2´°P l 2,°Pl


Y=p I T I


1+ 10°


ft


a odatle šumsku taksu


T = p . . . . XXIV
l>0ftl,0|L


Ovako bi morala glasiti formula za šumsku taksu na osnovu razmjera
postavljenog od ing. Šurića. To je opet vjerni analogon formuli
III i onoj, koja je izvedena sa poduzetničkom dobiti po formuli VII. Šta
je za one formule rečeno, vrijedi u punoj mjeri i za ovu zadnju XXIV. Ni
uputsva Ministarstva šuma i rudnika ni ing. Šurić ne razvijaju konačnu
formulu za šumsku taksu, i ako nas baš ona jedina i interesira. Kakva
je razlika između te dvije formule, razabraće se najbolje upoređenjem formule
XXII i XXIV. To je ista razlika kao između formule II i III. Da
povučemo paralelu i brojčanim primjerom. Za raniji primjer iznosila bi
poduzetnička dobit po uputstvima


r. 400 0,20 80 c. .. ,.
Z = ——— = , — = 64.00 din.
_10\ 1,25


1,0 (20 -f


2


a šumska taksa
T == , 40° 160 = 320 — 160 = 160 din.
1,0 (20 +19
2


582




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Kako se iz razvijanja prednjih formula za poduzetničku dobitšumsku taksu razabire, ne pružaju sada formule iz uputstava ništa novo,
što kod razvijanja ranije uobičajenih formula nismo već uzeli u obzir i
u ocjenu, do načina računanja ukamaćenja pojedinih članova, što uputstva
tipično karakteriše. Iz načina računanjaf kao i iz malo transkribovanih
rezultata izbijaju jasno na površinu glavne karakteristike kalkulisanja
šumske takse po uputstvima. Već sama ta činjenica, da i uputstva baziraju
izvođenje računa na ishodnoj jednadžbi, koja je zajednička svim izloženim
formulama, ne izdvajaju ih u principu iz reda ostalih načina kalkulisanja
šumske takse. Ona također predviđaju izvjestan unaprijed određeni postotak
uloženog kapitala u ime poduzetničke dobiti. Uputstva dakle ne
izlaze iz zatvorenog kruga. Vrijednost rezultata računanja po uputstvima
ne smije se zato precjenjivati.


Među daljnje karakteristike kalkulisanja šumske takse po uputstvima
Ministarstva šuma i rudnika spada rastavljanje procenta redovnog
ukamaćenja uloženog kapitalal od procenta poduzetničke dobiti u užem
smislu, koja se po uputstvima mora posebno izračunati, dalje računanje
kamata na cio uloženi kapital, računanje poduzetničke dobiti od efektivnih
troškova proizvodnje i šumske takse ali bez kamata, kako to uputstva
izričito naglašuju, i odvojeno računanje šumske takse za kratkoročne i
za dugoročne poslove.


Istakao sam ovdje samo glavne principe kalkulisanja šumske takse
po uputstvima, u koliko se ovi razlikuju od principa drugih kalkulisanja,
koje sam gore iznio. U ostale detalje uputstava ne ulazim ovdje, jer ne
spadaju u okvir ovog razmatranja, ma da su vrlo karakteristični i od
velike važnosti.


I ako sam gore spomenuo, da se po uputstvima iskalkulisane šumske
takse ne smiju precjenjivati, jer iste s obzirom na ranije izloženo ne mogu
biti realne, ipak se ne smiju sama uputstva potejenjivati. Ona se bitno
razlikuju od ranijeg kalkulisanja šumske takse u uređajnim elaboratima
Direkcije šuma, a isto tako i od Barthine formule i od uputstva b. Zemaljske
vlade za Bosnu i Hercegovinu, jer daju konkretnu matematsku
formu pojedinim članovima, koja se prilagođuje stvarnosti, u koliko se
to uopće može postići. Ali ni uputstva nisu u tom smjeru išla do kraja,
kako se vidi iz našeg ranijeg raščlanjivanja Barthine? formule i formula


b. Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, na osnovu čega smo došli
do modifikovanih formula II, III, VI i VII. Uputstva ne računaju poduzetničku
dobit od troškova proizvodnje i šumske takse zajedno sa kamatama,
nego bez kamata, što uputstva izričito i naglašuju. Motivaciju za
takav postupak uputstva ne daju.
Tu smo sada došli do srži pitanja u polemici između ing. W a s zner
a i ing. Š u r i ć a.1 Mi smo se međutim ovim pitanjem već detaljno
ranije pozabavili, naročito pri razlaganju formula iz uputstva b. Zemaljske
vlade za Bosnu i Hercegovinu i onih Dr. Lohwassera. Iz pomenutog
razlaganja mora se povući zaključak, da se poduzetnička dobit mora računati
od cijelog uloženog kapitala zajedno sa kamatama, dakle od
troškova proizvodnje i šumske takse uključivo kamate. U tom smislu
ima se shvatiti i rad ing. Šurića, koji ovo pitanje obrađuje kao čisto matematski
postulat. Veličine, koje ne padaju u isto vrijeme, kao proizvodni
troškovi i poduzetnička dobit, ne mogu se staviti u razmjer, dok se jedna


1 Šumarski list br. 7 i 12 iz 1932 god. i br. 3 iz 1933 g.


581




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 22     <-- 22 -->        PDF

pola godine t. j . oba su člana prolongirana na kraj godine, kada dospijeva
i prodaja odnosno kada se stvori mogućnost prodaje. Iz razmjera
100 :p2 =(P+ T):Z
dobiva se


. _ 100 z _ p


P2


Ako se vrijednost za T uvrsti u gornju polaznu jednadžbu dobiva se


v = p 2´0y´ + (mz _ P) 2>°ffi + z = z(\Jr
m2$Pi\


Iz ove jednadžbe izlazi poduzetnička dobit


Z= XIX


1 + 502,0^


Pi


odnosno


V V0,0p,


z = —: = L^L!— xx
100 + ^ži l,0fft+^


2


V*


Formula za poduzetničku dobit iz uputstava je dakle posve analogna
formuli VI. Ako se sada poznata vrijednost Z uvrsti u polaznu
jednadžbu, dobiva se šumska taksa


T={V~ Z)—\ P XXI


Da bismo lakše mogli povući paralelu sa rezultatima ranijeg razmatranja,
treba da supstituišemo vrijednost za Z iz XIX odnosno XX u
jednadžbu XXI, i da izvedemo račun do kraja. Nakon supstitucije dobićemo


V


T—l V —


100 -2,0 p, 2,0 ft
2 >H
a odatle


— P XXII
´2+T~


Ova bi se formula mogla kraće izvesti, da se iz gornjeg razmjera
izračuna odmah vrijednost za Z i ta dalje uvrsti u polaznu jednadžbu.


Formula za šumsku taksu po uputstvima Ministarstva šuma i rudnika
analogna je modifikovanoj Barthinoj formuli II odnosno formuli za
šumsku taksu izvedenoj po formuli VI za poduzetničku dobit iz uputstva


b. Zemaljske vlade za Bosnu i´ Hercegovinu. Razlika je samo ta, što u
formuli XXII stoji član -.- mjesto pi iz pomenutih formula. Ova prividna


razlika odgovara pretpostavci, da se kamate računaju samo za pola
godine.


580




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 21     <-- 21 -->        PDF

/


6. Uputstva za sastav kalkulacije šumske takse iz 1929 god.
Godine 1929 izdalo je Ministarstvo šuma i rudnika Uputstva za
sastav kalkulacije šumske takse sa motivacijom, da su sve kalkulacije
do tada pogrešno izračunate. Prvo što u uputstvima udara u oči je računanje
kamata. Kamate se računaju tako, da su plaćanja dospjela u sre


0 0 p 2 0 p
dini godine. Odatle i potječu dosada neuobičajeni faktori ´ i —~—


p p


Možda bi bilo preglednije, da se ti faktori pišu 0,0 — i 1,0 — . Na


osnovu te pretpostavke donijela su uputstva i sve formule, koje pri kalkulisanju
šumske takse mogu doći u obzir. Formule je dao ing. W a s z n e r.


Prema obrazloženju uputstava moraju se izdaci i investicije računati
sa kamatama po formulama, koje odgovaraju »postepeno isplaćenim
(prosečno u sredini godine isplaćenim) glavnicama ili investicijama.«
Trgovci, istina, računaju u praksi na brzu ruku na ovaj način, ali pretpostavka
nije dakako posve tačna. Visina isplata za pojedine radove ne
teče podjednako kroz cijelu godinu. Doznaka stabala, obaranje, izrada
u trupce, premjer trupaca — to su obično sezonski radovi, koji mnogo
manje stoje od izvoza, koji obično pada u drugu sezonu naročito u planinskim
krajevima. Isplate dakle nisu postepene sa jednakim stepenima.
Pa sve da isplate i teku srazmjerno podjednako kroz cijelu godinu, nije
pretpostavka matematski posve tačna. Ako isplata dospijeva faktično u
sredini godine, računaju se do konca godine samo polugodišnje kamate.
Do istog se rezultata dolazi, ako se kamate računaju za cijelu godinu
sa polovinom danog procenta. Pretpostavimo — da primjer bude kraći


- da se isplate vrše samo četiri puta na godinu i to početkom svakoga
kvartala u jednakim obrocima. Tako se n. pr. plaća šumska taksa po
dugoročnim ugovorima u Bosni. Prosječni postotak u tom slučaju nije
više jednak polovini danog postotka kao u prvom slučajuj, nego ^razmjerno
mnogo veći. Brojčani će primer to najbolje dokazati. Isplata od
n. pr. 400 din. koncentrisana u sredini godine odbacuje uz 8cfc na kraju
godine 16 din, što odgovara prosječnom postotku 4. Vrše li se isplate
kvartalno po 100 dinara, iznosiće kamate pojedinih uplata na koncu godine
po redu 8 + 6 + 4 + 2 = 20 din., što odgovara prosječnom postotku
5, dakle za 25% većem postotku. Za izvršene radove, koji se obično
plaćaju mjesečno ili polumjesečno pa i sedmično, biće razlika u kamatama
mnogo manja. Međutim matematski ispravno odrediti prosječni postotak
ukamaćenja nije ni moguće radi karaktera šumskih radova. Ako se uzme
u obzir, da su se ranije računale kamate, kao da su sve isplate dospjele
na početku godine, vidi se, da su uputstva u tom pogledu rezultate kalkulacija
šumskih taksa ipak znatno popravila, jer polovina danog postotka
ipak mnogo bolje odgovara kao prosječni postotak faktičnom ukamaćenju,
nego li računanje sa punim postotkom.
Da razmotrimo najprije formule za prodaje, koje će se realizovati
za vrijeme do godinu dana. Polazna je jednadžba


7=..^4..^. XVIII


Li Li


Tioškovi proizvodnje i šumska taksa uvršteni su već sa kamatama za


579




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 9     <-- 9 -->        PDF

T(l + 0,0 p) = V - F(l + 0,0j))


.==— F p . . . . I
1,0p


Međutim pojedini članovi polazne jednadžbe ne padaju u isto vrijeme.
Ako posao traje jednu cijelu godinu, plaća se taksa na početku
godine, dok će prodaja izrađene građe redovno uslijediti tek koncem
godine. Pojedini članovi polazne jednadžbe moraju se dakle prije svega
svesti na isto vrijeme, dakle na kraj godine, kada će se izrađena građa
prodati. Ovo je sigurno i uredništvo »Erdézeti Lapok«-a imalo pred očima,
kad je na Barthinu formulu stavilo pomenutu primjedbu 2) i 3). Da na
ovaj način dođemo do Barthine formule, moramo pretpostaviti, da i sav
kapital, koji će biti potreban za izvršenje posla, stoji na raspolaganju već
na početku godine odnosno da se sav taj kapital utroši odmah na početku
godine. Ovo u praksi redovno nije slučaj. A ipak je radi izračunavanja
kamata na uloženi kapital neophodno potrebno, da se zna, kada´ će se
pojedini radovi izvršiti. (Ovo je također jedan od važnijih momenata,
zašto se matematski ne može kalkulacija šumske takse realno da provede).
Ako ujedno još rastavimo procenat poduzetničke dobiti p na njegove
elemente t. j . na procenat na uloženi kapital Pi i na procenat poduzetničke
dobiti u užem smislu p2, onda će se polazna jednadžba


T — V—P — z


izmijeniti u
2´l.OiD! = V — Pl,0Pl — (P+ .)0,0.2
iz čega dalje slijedi
T(l,0pl + 0,0pt) = V— .(1,0.! -f 0 0p,)*


TlfiiP, +A ) = P —PL,0(ft+A)


l;0(Pi +..)


Pošto je jf>i + r>2 = v, dobili smo dakle i na ovaj način Barthinu formulu
I. Ali tu i leži greška. Mi smo doduše dobili Barthinu formulu, ali
nismo račun izveli prema obrazloženju Barthe u tekstu. A to znači, da
ni Bartha nije izveo svoju formulu prema tekstu svoga obrazloženja. Ako
promotrimo izvođenje formule II, vidjećemo odmah, da nismo u polaznu
jednadžbu uvrstili i kamate od poduzetničke dobiti t. j . bolje rečeno, nismo
uzeli procenat poduzetničke dobiti od troškova proizvodnje i šumske
takse zajedno sa kamatama, nego samo od efektivnih troškova proizvodnje
i šumske takse. Svedemo li dakle sve članove polazne jednadžbe na
isto vrijeme, rastavimo li opet procenat poduzetničke dobiti na njegove
elemente i uzmemo li ujedno procenat poduzetničke dobiti u užem smislu
od proizvodnih troškova i šumske takse zajedno sa kamatama, onda će
se polazna jednadžba


T — V — P — z


izmijeniti u


T i,0A = V — P\,0pt — (P + .)1,0., 0,0p2


* 1,0.p, = i + o,opt , a 1,0 (ft 4-J>») = i + °.°Pi + o.o..)
567




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 8     <-- 8 -->        PDF

1


Bartha naglašuje također, da se pri izračunavanju cijene na panju
mora uvijek voditi računa, da li se cijena na panju računa sa stanovišta
prodavaoca ili sa stanovišta kupca. Računa li se sa stanovišta prodavaoca,
treba uvijek računati minimum, a računa li se sa stanovišta kupca,
treba računati maksimum cijene na panju. Minimum odnosno maksimum
cijene na panju računa se povećanjem ili sniženjem postotka poduzetničke
dobiti na taj način, da se u formulu uvrsti po mogućnosti najveća odnosno
najmanja poduzetnička dobit, da ni prodavalac ni kupac ne bi pretrpjeli
štetu.


Postoji dakle već bitna razlika u samoj ocjeni uloge kalkulacije
šumske takse u elaboratima Direkcije šuma i u obrazloženju ing. Barthe.
Direkciji šuma daje kalkulacija samo osnovanu pretpostavku, da ustanovljena
šumska taksa nije daleko od vjerojatnosti. Bartha naprotiv tvrdi,
da se cijene na panju mogu tačno izračunati iz poznatih faktora (prodajne
cijene i troškova), i ako naglašuje, da treba voditi računa o tome, da li
se računa sa stanovišta prodavaoca ili sa stanovišta kupca. Ali ovim
računanjem minimuma i maksimuma cijene na panju priznaje Bartha
šutke, da se cijene na panju ipak formiraju na tržištu susretanjem ponude
i potražnje. Kolika je razlika u samom načinu računanja, razabraće se
iz daljnjeg razlaganja.


Iz primjera navedenog u Barthinom članku vidi se, da je i u njega
procenat poduzetničke dobiti p sastavljena (složena) veličina i to od postotka
na uloženi kapital pi i od postotka specijalne poduzetničke dobiti
Vi. Efektivni iznos poduzetničke dobiti Bartha ne računa.


Na Barthin članak stavilo je uredništvo »Erdészeti Lapok« slijedeću
primedbu: »Upotreba ispravno izvedenih formula piščevih je ipak, osim
na ono što je u tekstu navedeno, vezana još i na slijedeće uvjete: 1.) da
se cijena sirove i gotove robe odnosi na jednu te istu jediničnu mjeru;
2.) da se i cijena na panju i troškovi uzimaju kao izdani za vrijeme kupoprodaje
i 3.) da kupac posao obavi za jednu godinu računajući od vremena
kupoprodaje.«


Prvi je uslov po mome mišljenju sam sobom razumljiv. Nas ovdje
više interesira primjedba uredništva pod tačkom 2. i 3.), a naročito pod
tačkom 2.).


Bartha doduše naglašuje u svom obrazloženju, da u troškove treba
uračunati kamate od uložene glavnice i poduzetničke dobiti, ali se on u
izvođenju svoje formule toga ne pridržava, kako ćemo odmah vidjeti.


Uredništvo Šumarskog Lista primijetilo je na razviianje Barthine
formule, da se do te formule može doći i kraćim putem, nego što ga je
Bartha naveo. Ja zato neću ni iznijeti razvijanje formule onako, kako je
to Bartha učinio, nego kako je to Šumarski List učinio u svojoj primjedbi.
Iz ishodne jednadžbe slijedi, da je


T—V—P—Z


Pošto je poduzetnička dobit Z jednaka izvjesnom unaprijed određe


nom procentu p od proizvodnihlazna jednadžba pisati i
troškova i šumske takse, može se poT=
V—(P + T) 0,0p — P
iz čega dalje slijedi:
566




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 7     <-- 7 -->        PDF

poduzeća. Pomenuti unaprijed određeni procenat poduzetničke dobiti je
dakle u ovom slučaju sastavljena veličina, jer se sastoji iz t. zv. specijalne
poduztničke dobiti i iz kamata na uloženi kapital sa premijom za riziko.
O ovome će docnije još biti govora, jer sačinjava jednu od bitnih razlika
u načinu računanja.


Jedna i druga kalkulacija izvedena je uz poduzetničku dobit od 20%
dot. od 15% uz inače iste «slove. Osim toga kalkulisana je šumska taksa
za područje Lukavac - Bistrica - Snjegotina uz pretpostavku, da će se
mjesto prerade nalaziti u Teslicu dot. u Banjoj Luci. Već se iz toga razabire,
da je cio elaborat kalkulisanja šumske takse stavljen na pravo
mjesto i da se od kalkulacije šumske takse nije očekivalo više, nego što
ona može faktično da da. Ovaj je momenat u uvodu elaborata u pogledu
kalkulacije šumske takse za područje Lukavac - Bistrica - Snjegotina naročito
i naglašen, jer je izričito istaknuto, da je svrha predmetne kalkulacije,
da pokaže, koji je od oba projekta rentabilniji, da li projekat sa
mjestom prerade u Teslicu ili projekat sa mjestom prerade u Banjoj Luci.
Možda se još jače to razabire iz drugog mjesta pomenutog uvoda, gdje
se iz obrazlaganja samog toga i načina rada i iz saglasnosti tog rada
sa uređajnim operatom povlači zaključak, da se prema tome čini, da je
posve osnovana pretpostavka, da ustanovljene šumske takse nijesu daleko
od vjerojatnosti (Wahrscheinlichkeit).


3. Barthina formula.
Godine 1914., dakle mnogo docnije, napisao je ing. Bar t h a po
ovom pitanju članak za Erdészeti Lapok, koji je preveden za Šumarski
List i otštampan u br. 10 i 11 godine 1914. pod naslovom »Nekoliko riječi


o ispravnom izračunavanju cijene na panju«. Iz pomenute ishodne jednadžbe
izvodi ing. Bartha poznatu formulu za šumsku taksu
V


T = _ p*


l-0p "


Ing. Bartha ističe u svom obrazloženju gornje formule, da se pod
cijenom na panju T razumijeva onaj iznos, koji prodavalac mora dobiti
za drvnu masu u šumi na panju, a da ne bude prikraćen prema tržnoj
cijeni, i da se cijene na panju dadu tačno izračunati iz poznatih faktora:
prodajne cijene i troškova. Prodajna ili tržna cijena je iznos, što ga
prodavalac dobija na tržištu za svoju drvnu robu. U tom utršku sadržana
je svakako i cijena drveta na panju. Dalje veli doslovno: »Prije nego što
dođe roba na tržište mora se ona izraditi i onamo dopremiti, a prodavalac
robe ima pravo tražiti, da mu se iz utrška naknade i ti troškovi.
Osim toga ima on pravo tražiti, da mu se naknade i kamati, koji međutim
narastu na uloženoj glavnici i poduzetničkoj dobiti (podvučeno
od mene). Prema tome nije cijena na panju ništa drugo nego
razlik a (podvučeno od pisca) između prodajne cijene (utrška) i ukupnog
zbroja svih troškova izrade, dopreme i t. d. uračunav u troškove i
kamate od uložene glavnice i poduzetničke dobiti« (podvučeno
od mene).


* Formulu sam opet transkribovao istim znacima, koje sam upotrijebio u is:
hodnoj jednadžbi. Ovo ću i u buduće uvijek činiti, da bi se rezultati pojedinih formula
mogli lakše uporediti, jer su se pojedini autori služili raznim znacima.
565




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 6     <-- 6 -->        PDF

2.
KalkuUsanje šumske takse u ranijim uređajnim operatima Direkcije
šuma u Sarajevu.
Prvenstvo za određivanje šumske takse iz pomenute ishodne


jednadžbe pripada na svaki način Direkciji šuma Sarajevo. G. ing.


W a s z n e r ističe u svome članku »Kalkulacija šumske takse« (Šumarski


list 1924. br. 1), da su na ovaj način kalkulisane šumske takse u uređajnim


operatima područja Šedinac — Olasinac već 1906 godine, Ravna planina


1907 godine, Bjela - Kiser 1907 godine, Dobrotuš - Bokšanica 1908 god.,


Misoča 1909 god. i Čemernica 1910 god.


Nabrojenih operata nemam
pri ruci, te zato ne mogu da navedem


sam način računanja. Ali
na raspolaganju mi stoji kalkulacija šumske,


takse iz operata za područje Vrbanja - Bijela iz 1910 god., kao i za po


dručje Lukavac - Bistrica - Snjegotina iz 1910 god.. Obje ove kalkulacije


sadrže amortizacionu tangentu za investicije izvoznih naprava i njihovo


uzdržavanje. Amortizacione tangente računate su kamato - kamatnim


računom po običajnim formulama i to u prvom operatu sa ukamaćenjem


od 4%!, a u drugom sa ukamaćenjem od 5%. Inače se sa ukamaćenjem


uloženog kapitala nije računalo. Iz načina računanja mogu se u kalkula


ciji šumske takse za područje Vrbanja - Bijela, pridržavajući se istih


znakova kao u ishodnoj jednadžbi uz priznanje 20% poduzetničke dobiti,


rekonstruisati slijedeće formule za šumsku taksu T i za poduzetničku


dobit Z:


5V—6P


T.
P+ T


U kalkulaciji za područje Lukavac - Bistrica - Snjegotina uzeta je
razlika vrijednosti (sic) drveta i proizvodnih troškova E jednaka sumi
šumske takse i poduzetničke dobiti. Uz 20% poduzetničke dobiti dolazi
se do šumske takse


ff-f| E — y ) 0


Uz 15% poduzetničke dobiti dolazi se do formule


T — ...] 115 = (E— 0,15 P)0,869565.


~


U ovoj kalkulaciji poduzetnička dobit nije uopće zasebno računata.
Obje ove formule za šumsku taksu jesu transformovana ishodna jednadžba,
što se lako može izvesti.


Poduzetnička dobit uzeta je u jednom stalnom unaprijed određenom
procentu od proizvodnih troškova i šumske takse bez kamata. Pošto u
kalkulaciji ukamaćenje uloženog kapitala ni za sirovine (t. j . za drvo)
ni za troškove proizvodnje nije uzeto u obzir, mora se uzeti, da je poduzetnička
dobit shvaćena u širem smislu, t. j . da unaprijed određeni procenat
poduzetničke dobiti obuhvata i nagradu za sav rad poduzetnika
oko komponovanja elemenata proizvodnje i ujedno naknadu za uloženi
kapital u vidu kamata, a eventualno i u vidu premije za riziko neuspjeha


564




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI JU ST


GOD. 57. OKTOBAR 1933.


Ing. ROM. SARNAVKA (BEOGRAD):


KALKULACIJA ŠUMSKE TAKSE
I PODUZETNIČKA DOBIT


(LA TAXE FORESTIERE ET LE PROFIT DE L´ ENTREPRISE)


/. Uvodno razmatranje.


U svim pokušajima u nas, da se odredi taksa šumskih proizvoda
u šumi na panju, polazilo se uvijek sa stanovišta, da1, je prodajna cijena
jednaka zbroju proizvodnih troškova, šumske takse i poduzetničke dobiti.
Ako prodajnu cijenu označimo sa V (prometna vrijednost — što nije
posve ispravno), proizvodne troškove sa P, šumsku taksu sa T i poduzetničku
dobit sa Z (zarada), glasiće ishodna jednadžba:


V = P + T -f z


Uz predpostavku, da su prodajna cijena i proizvodni troškovi poznate
veličine i da je poduzetnička dobit neki unaprijed određeni procenat
proizvodnih troškova i šumske takse, izračunavala se šumska taksa.
Matematski može ovaj postupak biti posve ispravan, ali u praksi treba
pri kalkulisanju šumske takse držati u vidu, da sama polazna tačka ne
odgovara bezuslovno. U prvom redu ne smije se smetnuti s uma, da su
u gornjoj jednadžbi zapravo sva četiri člana nepoznate veličine. Prodajnu
cijenu i proizvodne troškove mi samo ocjenjujemo na osnovu našeg
stručnog iskustva. Takvo ocjenjivanje uvijek je opterećeno raznovrsnim
greškama. Greške će većim dijelom biti to veće, iz što više komponenata
je sastavljena veličina, koju ocjenjujemo, kako je to slučaj kod ocjenivanja
proizvodnih troškova. Međutim ne radi se samo o greškama kao
takvim. Veličina troškova za pojedine radove zavisi o umješnosti i okretnosti
poduzetnika odnosno ´kalkulatora, koji mora da se stavi u položaj
poduzetnika, kad pogađa cijenu za izvođenje tih radova, ali isto tako i


o umješnosti i okretnosti onoga, s kim pogađa izvođenje pojedinih radova
Osim ovih čisto subjektivnih momenata igraju pri određivanju visine
troškova za pojedine radove i mnogi drugi momenti veoma važnu ulogu,
koji leže van subjekta, koji pogađa i s kojim se pogađa izvođenje pojedinih
radova. Ovamo spada brzina, s kojom treba da se izvrše pojedini
radovi u vezi sa drugim radovima ili u vezi sa potražnjom robe, zatim
vrijeme, kada treba da se ovi radovi izvode (jer je radna snaga za
561




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 12     <-- 12 -->        PDF

V —P = Z + .


mijenja u


V—Pi,oPl = Z + 24,Oft
Dalje moramo opet razlikovati, da li se procenat poduzetničke dobiti
n užem smislu uzima samo od efektivnih troškova proizvodnje i šumske
takse ili od troškova proizvodnje i šumske takse zajedno sa kamatama.
U prvom slučaju možemo postaviti razmjer


100: ft = (P + T):Z
iz
koga dobivamo
100 z


p


ft


Uvrstimo li ovu vrijednost za T u gornju već izmijenjenu polaznu
jednadžbu, dobivamo


F-Pl,0ft = L + (-^-p)l 50ft


odnosno


z _ . = ^0,0 ft VI


~ 100-1,0 ft ´ 1,0 (ft +ft)


1
ft
Formula za šumsku taksu trebala bi, ako se ova vrijednost za Z
uvrsti u konačnu jednadžbu, da poprimi oblik


T\,0Pl=V-1..°,0_^2 , -Pl ;0ft =


1,0 (ft + ft)
_ /l.Oft +0,0ft-0 ;0ft \ p . n_


1J0A


-I 1,0 (ft + ft) j " 7
. = „, F , . — P VI a
1,0 (ft 4-ft)
Dobili smo dakle opet Barthinu formulu u obliku formule II, jer smo
uzeli, da je pi + p> — p.


Ali ako procenat poduzetničke dobiti uzmemo od troškova proizvodnje
i šumske takse sa kamatama, onda se dakako i gornji razmjer mora
tako postaviti. Pomenuti razmjer imaće tada oblik


100 :ft = (P+ T)l,0ft : Z


odakle slijedi, da je šumska taksa


T = ZW0 —1 P
ft 1,0 ft
Vrijednost ove jednadžbe uvrštena u gornju polaznu jednadžbu daje


\ ft


570




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 11     <-- 11 -->        PDF

tak, u kome je sadržana poduzetnička dobit Z i šumska taksa T kao dva
nepoznata faktora, dakle
V -P = Z + T


šio je u stvari dakako opet naša ishodna jednadžba.


Pošto je poduzetnička dobit izvjesni procenat šore pomenutih troškova
proizvodnje uključivo do sada nepoznate šumske takse, može se
postaviti razmjer


100 :p— (P+ T) :Z
iz ko^a izlazi, da je


.= 100Z p


P
Ako se ova vrijednost za T uvrsti u gornju jednadžbu, dobiva se


r-p=z+ mz -P
P


odnosno


*(,+.) = T


iz čega slijedi, da je poduzetnička dobit


Vr


Z = 1—— IV


loo


1 +


p


Ako se zatim sada već poznata poduzetnička dobit Z odbije od gore
pomenutog ostatka V — P, dobije se tražena šumska taksa
T = V -P — Z V


Uputstvo dakle predviđa zasebno proračunavanje poduzetničke dobiti
Z, sa kojom se onda postupa kao sa poznatom veličinom. Pođemo
li korak dalje i uvrstimo li dobivenu vrijednost za Z u konačnu jednadžbu
V, dobivamo


V V


T´— V—P ==— P


,100 1,0.


V


dakle formulu potpuno identičnu sa formulom I t. j . sa Barthinom formulom.


Kao u kalkulacijama šumske takse iz uređajnih operata Direkcije
šuma Sarajevo moramo i ovdje uzeti, da je poduzetnička dobit uzeta u
širem smislu, te da je prema tome i procenat poduzetničke dobiti p sastavljena
(složena) veličina i to iz procenta na uloženi kapital pi i iz procenta
poduzetničke dobiti u užem smislu p2, dakle da je p = pi + PJ.


Izvođenje formule za poduzetničku dobit i šumsku taksu po pomenutim
uputstvima nije matematski ispravno, kao ni izvođenje Barthine
formule, jer i uputstva operišu sa neekvivalentnim članovima ishodne jednadžbe.
Ekvivalentni postaju ti članovi istom onda, kada se svedu na isto
vrijeme. Učinimo li to i rastavimo li ujedno procenat poduzetničke dobiti
u njegove elemente, onda se polazna jednadžba iz uputstva


569




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 10     <-- 10 -->        PDF

iz čega dalje slijedi:


Tl,Oft (1 + 0,0pt) = V — P \,0Pl (1 + 0.0p2)
Tl,0pt \,0p2 = V — .\.0.. 1,0.»


v


T = -—-1 p . . . . III
1,0Pi \fip2
Ovo bi zapravo trebala da bude Barthina formula prema tekstu
njegovog obrazloženja.
Da se bolje uoči razlika između formule II i III, može se III i ovako
pisati


V
T = p


1.0 Oi + ..) p2
10.000


Razlika se sastoji u tome, što je u nazivniku prvoga člana iza znaka


IO t)


jednakosti dodano još ~..... Na prvi pogled moglo bi se reći, da


bi se ovaj član kao veoma mala vrijednost mogao i zanemariti i tako izjednačiti
rezultat iz jednadžbe III sa onim iz jednadžbe II. Ali razlika nije
tako mala, kao što se na prvi pogled čini. Primjer će to najbolje pokazati.
Uzmimo da posao traje godinu dana. Prodajna cijena V neka je 400
dinara, proizvodni troškovi P = 160 dinara, procenat ukamaćenja uloženog
kapitala pi = 10, a procenat poduzetničke dobiti pi = 20 prema
primjeru iz Šumarskog Lista br. 7 iz godine 1932. Prema formuli II iznosi


šumska taksa T = ~.^.. — 160 = 147"69 din., a prema formuli III iznosi


7 = —.-_ 160 = 14303 din. Razlika II—III iznosi dakle 147´69


143´03 = 4´66 din. t. j . iskalkulisanai taksa po formuli II je za 3´26´/i


veća od takse iskalkulisane po formuli III.


4. Upntstvo b. Zemaljske vlude za Bosnu i Hercegovinabr. 171.668IV — 4 od 14/IX-1919.
Bivša Zemaljska vlada za Bosnu´i Hercegovinu izdala je pod br.
171.668/V — 4 od 14. septembra 1919. nova uputstva za kalkulisanje šumske
takse. Prema tim uputstvima spadaju u troškove proizvodnje samo
troškovi izrade i dovoza drveta, troškovi šumske manipulacije, troškovi,
koji nastaju kod pretvaranja sirovog drveta u polufabrikat, troškovi transporta
i ostali stalni režijski troškovi. Sa ukamaćenjem uloženog kapitala
se prema ovim uputstvima ne računa. Poduzetnička dobit je i ovdje izvjesni
unaprijed određeni procenat svih troškova proizvodnje i šumske
takse bez kamata, kako se to razabire iz. izvođenja formule i iz danih
primjera. Princip je dakle u glavnom ostao isti kao u ranijim uređajnim
elaboratima, samo je računanje poduzetničke dobiti i šumske takse stavljeno
u propisanu, konkretnu formulu.


Uputstvo obrazlaže postupak na ovaj način. Ako se odbije suma proizvodnih
troškova P od tržne odnosno prodajne cijene V, preostaje osta


568




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Prihod poduzetnika sa efektivnim troškovima proizvodnje i šumskom
taksom mora dati prodajnu cijenu (80,09 + 160 + 159,91 = 400).
Po ing. Šuriću iznosila bi poduzetnička dobit kao i ranije Z = 66,67
din., a šumska taksa


T-—^—(400— 168,11 —66,67) = 157,35 din.


odnosno izravno po izvedenoj formuli XXXI


.16010"15,<35


-ww-^lf-317´46--*-
Uloženi kapital bez investicija iznosi 150 + 157,35 = 307,35 din.
Kamate na uloženi kapital = 307,35 . 0,05 = 15,37 din. Amortizacione kamate
od investicija = 0,61 din. Poduzetnička dobit od uloženog kapitala
sa kamatama (307,35 + 15,37 + 10,61) = 333,333 . 0,20 = 66,67, dakle
isto kao po formuli, t. j . 66,67 din. Prihod poduzetnika = 82,65 din.


Ovaj ukupni prihod poduzetnika sa efektivnim troškovima proizvodnje
i šumskom taksom mora dati prodajnu cijenu (82,65 + 160 + 157,35
= 400).


Sva četiri računa izvedena su po postavljenim formulama, a osim toga
je raščlanjen i ukupni prihod poduzetnika, koji se sastoji iz kamata na
uloženi kapital i iz specijalne poduzetničke dobiti. I specijalna poduzetnička
dobit, dakle poduzetnička dobit u užem smislu, rastavljena je također
na elemente, iz kojih je sastavljena, t. j . u jednom slučaju računata
je od efektivnih troškova proizvodnje, a u drugom od ukupnih troškova
proizvodnje sa kamatama bez obzira, da li one potječu od redovnog ukamaćenja
uloženog kapitala ili od ukamaćenja po amortizacionom računu.
Dobiveni rezultati slažu se sa rezultatima odgovarajućih formula. Svakome
je računu dodan i zbroj prihoda poduzetnika, dakle poduzetničke
dobiti u širem smislu, efektivnih troškova proizvodnje i šumske takse, što
po ishodnoj jednadžbi mora biti jednako prodajnoj cijeni.


Iz saglasnosti rezultata dobivenih po postavljenim i izvedenim formulama
sa rezultatima raščlanjivanja pojedinih elemenata mora se povući
zaključak, da su gornji računi ispravno izvedeni i dalje da su i formule
ing. Wasznera i formule ing. Šurića matematski ispravne. Razlika
je samo u stanovištu, sa koga polaze ing. Waszner i ing. Šurić. To su
ta dva stanovišta, u koje sam upirao tokom cijelog ovog razmatranja.
Sa ta dva stanovišta obradio sam i Barthinu formulu i formulu iz uputstva


b. Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, pa šta više i formule Dr. Lohvassera,
koje za sebe čine posebnu grupu, modificirajući ujedno formulu
ing. Barthe i formule iz pomenutog uputstva prema stvarnim troškovima
i načinu plaćanja. To su ta dva stanovišta, sa kojih se u krajnjoj tački
dolazi s jedne strane do formule II, a s druge do formule III, i dalje s jedne
strane do formule VI i Via, a s druge strane do, formule VII i Vila.
Ta dva stanovišta baziraju na tome, što se u jednom slučaju specijalna
poduzetnička dobit računa samo od efektivnih troškova proizvodnje
i šumske takse, kako to uputstva Ministarstva šuma i rudnika propisuju,
a u drugom slučaju od troškova proizvodnje i šumske takse zajedno sa
kamatama. Ovo zadnje stanovište je ekonomski i matematski ispravnije,
kako smo već ranije izložili. Međutim s obzirom na ono, što sam već u


586




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 29     <-- 29 -->        PDF

uvodu naglasio o vrijednosti ishodne jednadžbe za kalkulisanje šumske
takse i o bitnosti poduzetničke dobiti, mogu sestvarnoit a dva stanovišta
uzeti kao pretpostavke, jer se i pi i p2 također samo ocjenjuju. A
mogu se ocijeniti sa raznih stanovišta. Osim toga mogu razlike u ocjenjivanju
pojedinih elemenata troškova, a takve se moraju uvijek tolerirati,
biti od mnogo većeg utjecaja na visinu šumske takse od toga, da li ćemo
poduzetničku dobit računati na jedan ili drugi način. Tako na pr. iznosi
u zadnjem primjeru razlika u šumskoj taksi računatoj na jedan i drugi
način 159,91 — 157,35 = 2,56 din. Izvedemo li isti taj račun, ali tako
da troškove proizvodnje smanjimo za 10 din., a ova se razlika može tolerirati,
dobićemo u prvom slučaju šumsku taksu 171,51 din., a u drugom
siučaju 167,35 din. Razlika u šumskoj taksi iznosi, ako se poduzetnička
dobit računa samo od efektivnih troškova, 171,51 — 159,91 = 11,60 din.,
a ako se dobit računa od uloženog kapitala sa kamatama, 167,35 — 157,35
= 10 din.


Ali baš iz razloga, što se pojedini elementi kalkulacije šumske takse
samo ocjenjuju i što se na koncu konca i relacija postotka jth i p2, od
kojih zavisi prihod poduzetnika kao poduzetnička dobit u širem smislu,
može mijenjati, treba da su barem stanovišta, sa kojih se polazi pri izračunavanju
pojedinih elemenata kalkulacije, ispravna. A među ta spada
između ostaloga i izvođenje poduzetničke dobiti (koju je u ostalom, kako
sam već ranije naglasio, posve nepotrebno posebno izračunavati) od
ukupno uloženog kapitala sa kamatama.


Résumé.


Ces deux problemes intéressent nos forestiers surtout apres la guerre ou F on
donne, d´une grande partie, nos forets a l´exploitation par des contrats a longue
durée, comme cela n´ était autrefois le cas qu´ en Bosnie et dans !´ Hertzegovine.
Le premier et principal probleme (le deuxieme n´ étant qu´ inclu dans le premier)
consiste a trouver le meilleur mode de la calculation des prix de bois sur . étoc
qui doivent etre appliqués envers les exploitateurs. L´ auteur donne un aperçu comparatif
des modes de cette calculation qui ont été jusque la proposés chez nous par des
divers auteurs d´ avant et d´ apres la guerre. Il les examine du point de vue de
l´économie nationale et tire finalement ses conclusions.


Ing, A. PANOV (ZAGREB):


NAŠE ZAKONODAVSTVO I KRŠ


(NOTRE LÉGISLATION ET LE KARST)


Stupanjem na snagu Zakona o šumama od 21. XII. 1929 dobio je
najzad i problem pošumljavanja krša zakonsku podlogu, koja mu je
toliko nedostajala. Sta više, dobio je baš onu i onakvu zakonsku podlogu,
koju je tražio za njega najširi stručni forum — Jugoslovensko Šumarsko
Udruženje. Materija je obrađena i kodifikovana uglavnom onako, kako


587




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 20     <-- 20 -->        PDF

zetničke dobiti iznosi ista jednu petinu svih troškova proizvodnje, t. j . ona
mora biti pet puta manja od ukupnih troškova, a prema tome šest puta
manja od prodajne cijene, jer se ova sastoji iz pet jednakih dijelova
troškova proizvodnje i još jednog dijela, koji reprezentira poduzetničku
dobit. Tako mora i da bude, jer je takva bila pretpostavka. Bezrazlično
je zato, da li mi izrazimo poduzetničku dobit sa prodajnom cijenom ili
sa troškovima proizvodnje. Ona je uz 20%´ uvijek u prvom slučaju šest
puta, a u drugom slučaju pet puta manja veličina. Treba uzeti u obzir,


da su u prodajnoj cijeni sadržani već i proizvodni troškovi i šumska taksa.
Dr. Lohwasser pokušava, da eliminiše ovu direktnu zavisnost poduzetničke
dobiti od prodajne cijene na taj način, što poduzetničku dobit
uzima samo od proizvodnih troškova, jer su ovi jedini pravi izraz rada
i truda poduzetnika u poduzeću. Međutim se time stvar ni najmanje ne
mijenja. Treba naime izvesti istu onu operaciju okretanja u zatvorenom
krugu, pomoću koje se došlo i do formule IV. Izvedemo li taj matematski
trik (ja drugačije ne mogu da nazovem ovo okretanje u zatvorenom
krugu), dobivamo vjernu analogiju formuli IV u izrazu


(F—.)0,0.2 *
1,0 pg


koji je potpuno identičan sa formulom X Dr. Lohwassera. Poduzetnička
je dobit opet zavisna od prodajne cijene i od šumske takse, a ne od
troškova proizvodnje. A baš je tome htio Dr. Lohwasser da izbegne.


Na prvi se pogled čini, da je posve tačna i tvrdnja, da vlasnik nije
dužan, da kupcu drveta unaprijed prizna neki stalan procenat od vrijednosti
drveta u ime poduzetničke dobiti. To je može biti i stvarno tačno.


Poduzetnička se dobit, kako je Dr. Lohwasser raščlanjuje, sastoji
u prvom redu iz naknade za rad i trud uložen u poduzeće. Ovu naknadu
uvrštavamo obično pri kalkulisanju šumske takse među same troškove,
tako da ona i ne dolazi do izražaja kao poseban dio poduzetničke dobiti.
Kamate na uloženi kapital, dakle kamate troškova proizvodnje i šumske
takse, uzimamo u obzir na taj način, da sve članove, s kojima operišemo,
svodimo na isto vrijeme. Preostaje još naknada za riziko. Riziko veže
Dr. Lohwasser samo za opasnost, koja prijeti drvima i izvoznim napravama.
Međutim prema gornjim citatima ističe Dr. Nedeljković i Dr. v.
Philippovich tako reći expressis verbis, da se poduzetniku mora priznati
rizikopremija od cijelog uloženog kapitala sa kamatama radi opasnosti
neuspjeha poduzeća. Prema tome stanovištu ne bi se dakle smjeli troškovi
za nabavu sirovina t. j . šumska taksa, koju kupac mora unaprijed da
plaća, eliminisati iz formule X za poduzetničku dobit. Kupcu se zapravo
ne priznaje izvjestan procenat od prave vrijednosti drveta, ali mu se
mora priznati izvjestan procenat na uloženi kapital za nabavu drveta
kao rizikopremija za slučaj neuspjeha. U stvari je to na koncu konca
jedno te isto.


* Iz razmjera 100 : p2 = P : Z izlazi, đa jo P = ; ova vrijednost uvrštena u
jednadžbu XI, daje T = V 1,0.. , iz ,čega dalje slijedi Z — —.


578




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 19     <-- 19 -->        PDF

godinu dana, prizna poduzetniku i odgovarajući polugodišnji ili jednogodišnji
kamatnjak, već prema trajanju posla, a to će reći, da bi račun
poduzetničke dobiti i šumske takse trebalo izvesti po formulama XIII i
XIV, a ne po formulama X i XI. Ako se račun tako izvede, onda će


šumska taksa iznositi . = -.... (400—160 .1,30) — 174,55 din. a podu


zetnička dobit Z = 160 . 0,30 + 174,55 . 0,10 = 65,45 din.
Upotrijebe li se formule XIII i XIV, priznaju se poduzetniku kamate
od cijelog uloženog kapitala (160 + 174,55 = 334,55 din), dakle
334,55.0,10 = 33,45 din., i osim toga poduzetnička dobit u užem smislu,
kako smo je mi ranije nazvali, u iznosu od 160.0,20 = 32 din., odnosno
ukupno 33,45 + 32,00 = ´ 65,45 din., kako to i račun pokazuje. Pođemo
li još jedan korak dalje i izvedemo li formule, kako smo to ranije učinili
kod Barthine formule i kod formule iz uputstva b. Zemaljske vlade za
Bosnu i Hercegovinu, na taj način, da poduzetničku dobit u užem smislu
računamo u ovom slučaju samo od proizvodnih troškova, ali sa kama


tama, izmijeniće se gornja formula X za poduzetničku dobit u formulu
Z=zP\,Qpl 0,0p2 XV
a za šumsku taksu formula XIV polazeći od jednadžbe
V — P \,0Pl = P 1,0 fr 0,0p2 + T\0Pl
u formulu
V


a to je isto što i


Šumska taksa u ovom obliku može se lakše uporediti sa formulom


III. Formulu III moramo pomnožiti još sa faktorom l,Ovi, da dobijemo
formulu XVII. To je jasno. Formulom XVII ne priznaje se izvjestan
procenat p-> u ime poduzetničke dobiti prema postavljenoj premisi, te zato
šumska taksa mora biti za taj iznos veća.
U ranijem primjeru iznosila bi poduzetnička dobit u užem smislu po
formuli XV Z = 160 . 1,10 .0,20 = 35,20 din., a šumska taksa po formuli


XVI 7=... . —160 . 1,20 = 171,64 din. Poduzetniku se dakle priznaju


po ovom računu kamate od cijelog uloženog kapitala (171,64+160 =
= 331,64 din.) u iznosu od 331,64.0,10 = 33,16 din. i poduzetnička dobit
u užem smislu od proizvodnih troškova sa kamatama, ali bez šumske
takse u iznosu od (160 + 16,00) 0,20 = 35,20 din.,1 odnosno ukupno
33,16 + 35,20 = 68,36.


Da se vratimo opet na formule Dr. Lohwassera i na njegovo obrazloženje.
Dr. Lohwasser se obara na formulu IV za poduzetničku dobit, jer
je neispravna, jer priznaje poduzetniku bez obzira na udaljenost i položaj
šume unaprijed stalan dobitak, koji jedino zavisi od prodajne cijene.
To je posve tačno. Ali krivnja nije do formule IV. Krivnja leži u pretpostavci,
da je poduzetnička dobit izvjestan unaprijed određeni procenat
svih proizvodnih troškova, kako smo! već gore izložili. Uz 20% podu


577




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 18     <-- 18 -->        PDF

cijena javorovog drveta tri puta veća od prodajne cijene bukovog
tehničkog drveta.


Za Dr. Lohwassera je poduzetnička dobit »u užem smislu u prvom
pogledu naknada za rad i trud uložen u dotično preduzeće. Opseg ovoga
rada nalazi svoj izražaj jedino u veličini proizvodnih troškova.« Vlasnik
nije dužan, da prizna kupcu unaprijed izvjesni postotak na pravoj vrijednosti
drveta. S druge strane mu je poduzetnička dobit i naknada za
riziko. Pod poduzetničkom dobiti u širem smislu podrazumijeva i kamate
na uloženi kapital, dakle kamate »proizvodnih troškova i šumske takse
za ono neophodno potrebno vrijeme, koje mora da prođe do unovčenja
odnosno do mogućnosti unovčenja izrađenog drveta.« Ali ukamaćenje
uloženog kapitala priznaje Dr. Lohwasser samo za slučaj, da poduzeće
traje više od godinu dana. Iz ovog razloga daje Dr. Lohwasser dvije
formule za poduzetničku dobit i za šumsku taksu, jedne za prodaje,
koje traju samo godinu dana ili manje, a druge za prodaje, koje će se
realizovati dulje od godinu dana. Prema tome postavlja Dr. Lohwasser
slijedeće formule za poduzetničku dobit i šumsku taksu za kratkoročne
prodaje


Vi


Z X


100


ili, ako je radi lakšeg kompariranja napišemo na način, koji smo usvojili
u ovoj radnji,


Z = .0,0.2
odnosno


P 1 Y2 V—P lOps XI


100


Za prodaje, koje će se realizovati kroz dulji niz godina, glase njegove
formule


Vx +Pi Vs


Z T =P0´0(p 1+ft) + T0-Qp,


100 ´ 100 ..
ili ako se stavi pi + .? -p


P
P
/´1


Z p + T =P0-0>+ TO-Oft XIII


100 00
odnosno


1


T = XIV


\ ^ 100


1 + 100


Da možemo lakše povući paralelu između ovih i ranije razvijenih
formula, uporedićemo rezultate izračunate po ovim formulama sa onima
po ranijim formulama posluživši se podacima ranijeg primjera. U obzir
dolazi samo formula X i IX, jer posao traje samo godinu dana.


Poduzetnička dobit iznosila bi po formuli Dr. Lohwassera
Z = 160 . 0,20 ==" 32 din. a šumska taksa 7 = 400 — 160.1,20 = 208 din.
Kako se vidi, ukamaćenje uloženog kapitala nije uzeto u obzir. Po
mom mišljenju bilo bi opravdanije, da se i kod poslova, koji traju do


576




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Z članovima (P + T) O, Op> i to prolongiranjem na kraj Rodine, dakle sa
(P + T) 1, Opi 0, ..., što znači supstitucijom poduzetničke dobiti sa
izvjesnim procentom p2 od troškova proizvodnje i šumske takse zajedno
sa kamatama do konca godine.


Međutim izračunavanje posebne poduzetničke dobiti naročitom formulom,
kako to predviđaju uputstva b. Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu,
držim da je posve suvišno i besciljno, kada mi zapravo tražimo
šumsku taksu i kad´ poduzetničku dobit možemo odmah supstituisati u
formulu za šumsku taksu, a da je i ne računamo, tako da se ona u njoj
posve izgubi. To je i logičnije, jer nas poduzetnička dobit kao prodavaoce
uopće vrlo malo ili nikako ne interesira i jer je možemo zapravo ustanoviti
tek nakon provedene prodaje. Proračunata poduzetnička dobit; i onako
se u većini slučajeva neće slagati sa faktičnom dobiti. To dakako vrijedi
i za šumsku taksu, ali za to nemamo nikakve kontrole, jer se realna
šumska taksa na ovaj način uopće ne da ustanoviti. Prava uloga kalkulacije
šumske takse već je ranije izložena.


Profesor D. V e s e 1 y razvija u Šumarskom listu br. 8 god. 1922
također formulu za šumsku taksu i iz ove za poduzetničku dobit, koja
je i u njega cjelokupni prihod poduzetnika. Njegove su formule potpuno
identične sa formulom ing. Barthe i sa formulama iz uputstva b. Zemaljske
vlade za Bo´snu i Hercegovinu. Prof. Vesely daje im samo drugi


od uloženog kapitala, koji sastoji od proizvodnih troškova i


oblik i to
F _P li0 p
1,0 p
z ~ r l 0 p IX
Poduzetnička je dobit u1,0 p
računu također izražena izvjesnim pro


centom sešumske takse bez kamata. Inače ove formule ne pružaju ništa novog, što
ne bismo bili već ranije spomenuli.


5. Formule Dr. A. Lohwassera.
Prvi je kalkulisanje šumske takse kritički obradio Dr. A. L o h-
w a s s e r.1 On se također obara na poduzetničku dobit izraženu formulom
IV, jer ne nalazi, da je opravdano, »da poduzetnički dobitak u
gornjem smislu participira na šumskoj taksi, dakle na prodajnoj cijeni.«
Formula IV »priznaje poduzetniku odnosno kupcu bez obzira na udaljenost
i položaj šume unaprijed stalan dobitak, koji zavisi jedino od
prodajne cijene dotičnog izrađenog sortimenta drveta na mjestu prodaje.«


Ako n. pr. dva poduzetnika dobave jelovo tehničko drvo na izvjesnu
željezničku stanicu i ondje ga prodadu franko vagon, priznaje pomenuta
formula svakome od njih istu dobit bez obzira, što je, recimo, jedan
poduzetnik drvo izvezao na udaljenost od 1 km, a drugi na udaljenost
od 10 km. Ili ako u nekoj sječi poduzetnik A izrađuje bukovo tehničko
drvo, a poduzetnik B javorovo tehničko drvo, priznaje pomenuta formula
poduzetniku B unaprijed trostruku poduzetničku dobit, ako je prodajna


1 Šumarski List Br. 4. 1923 god.


575




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 16     <-- 16 -->        PDF

hodu poduzetnika razlikovalo više sastavnih dijelova: 1) plat a podu zetniku
, onaj dio prihoda, koji se može smatrati kao nagrada za uloženi
rad poduzetnika. Mjerilo se dobiva u nagradama, koje primaju namještena
vodeća lica, direktori, prokuristi i si. 2) dobi t poduzet nika
od kapitala. Ovo izdvajanje bazira na činjenici, da kapital
može svome posjedniku u svojstvu zajma odbacivati neki prihod, koji on
dobiva bez vlastitoga rada. Ovaj se prihod pri sigurnom ulaganju zove
obično, kao normalni prihod kapitala, interes (kamate). Ovaj plus r i z i k opremij
a za opasnost gubitka kapitala u poduzeću mora se smatrati
kao redovni sastavni dio prihoda poduzetnika (podvučeno
od mene). 3) Poduzetničk a dobit, dio ukupnog prihoda, koji
prelazi veličine 1) i 2). Ako prihod poduzetnika nije tako velik, kao plata
i interes plus rizikopremija za isti rad i isti kapital, govori se o gubitku
poduzetnika. Ovo je razlikovanje od važnosti za neke svrhe, na pr. za upoređenje
rentabilnosti pojedinih grana privrede ili ulaganja kapitala. Ali
treba držati u vidu, da se radi samo o veličinama, koje se računski moraju
izdvojiti, dok se faktično prihod stvara kao jedinstvena cjelina, koja
nedjeljivo sadrži i dio, koji otpada na rad i dio, koji otpada na kapital.


Rekli smo, da je prihod poduzetnika izvjestan unaprijed određeni
procenat troškova proizvodnje sa šumskom taksom. Nema nikakvih razloga,
da mi pojedine troškove izdvajamo. Iz navedenih citata međutim
izlazi, da proizvodni troškovi obuhvataju sve one izdatke, koji su potrebni
da se izvjesna dobra proizvedu, i to inkluzive obične dobiti, a to su kamate
na uloženi kapital, dakle kamate na ukupne troškove proizvodnje. Iz ovoga
slijedi, da se kamate moraju uključiti u proizvodne troškove i u kalkulaciji
šumske takse. Iz gornjih citata vidi se također, da je redovni sastavni
dio prihoda poduzetnika dobit od kapitala t. j. kamate plus rizikopremij
a za opasnost gubitka kapitala u poduzeću, dakle kamate uvećane
izvjesnom premijom za riziko podnijet za kapital uložen u poduzeće.
Moramo dakle povući zaključak, da se u kalkulacijama šumske takse
prihod poduzetnika mora računati od svih proizvodnih troškova i šumske
takse zajedno sa kamatama. Dakako, da pojedini elementi prihoda poduzetnika
prema rasčlanjenju Philippovicha ne sudjeluju jednako u stvaranju
prihoda poduzetnika. Prva dva elementa prihoda poduzetnika t. j . platu
i dobit od kapitala ubrajamo obično pri kalkulisanju šumske takse u troškove
proizvodnje, kako je to izneseno i u gornjem citatu Nedeljkovića.
Preostaje dakle još samo da izvjesnim procentom od ukupnih troškova
odredimo i rizikopremiju, poduzetničku dobit u užem smislu, kako smo
je gore zvali, t. j . onaj dio prihoda, koji pretiče iznad plate poduzetnika i
dobiti poduzetnika od kapitala.


Do istih ovih zaključaka dolazi se i matematskim putem. Mi smo
ranije izveli i Barthinu formulu i formulu iz uputstva b. Zemaljske vlade
za Bosnu i Hercegovinu ´svodeći sve članove ishodne jednadžbe na isto
vrijeme t. j . na konac godine. A tom operacijom nismo ništa drugo učinili,
nego pojedinim članovima odnosno troškovima,, koji dospijevaju na početku
godine, kako smo uzeli, pridodali kamate. Logično je dakle, da i sa
članovima razmjera iz uputstava postupimo isto tako t. j . da ih svedemo
sve na isto vrijeme, dakle opet na kraj godine. Drugim riječima znači to,
da izvjesni unaprijed određeni procenat poduzetničke dobiti uzimamo od
ukupnih troškova zajedno sa kamatama, što se sa teorijom i praksom
posve slaže. U Barthinoj se formuli ovo izvodi odmah supstitucijom člana


574




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Dr. M. N e d e I j k o v i ć1 govoreći o troškovima proizvodnje materijalnih
namirnica veli: »ali usled društvene podele rada i ustanove privatne
svojine, jedni od ovih elemenata [riječ je o elementima proizvodnje
materijalnim (priroda i kapital), ličnim (ljudski rad) i socijalnim (ustanove
organiziranog društvenog poretka)] postaju prometn e vred nosti
, čija se upotreba ili utrošak u proizvodnji plaća u njihovoj prometnoj
vrednosti [renta ili najam (zakup)] za nekretnine, intere s na
kapita l (podvučeno od mene), nagrade raznim vrstama rada i poduzetničku
dobit (plate, honorari, dnevnice, tantijeme i t. d.), ...Troškov i
proizvodnj e (podvučeno od pisca) prema tome obuhvataju sv e
on e izdatk e (podvučeno od mene), koji su potrebni, da se izvesna
dobra proizvedu, donesu na mesto potrošnje i stave, putem privrednog
prometa (trgovinom) na raspoloženje potrošača: dakle ne samo inte res
na uloženi kapital, rentu i najamnicu (podvučeno od
mene), već i nagradu poduzetničkog i pomoćnih radova, amortizaciju, osiguranje
investicija i stovarišta, kancelarijske troškove, troškove izazvane
utakmicom (reklama, zastupnici, agenti, oglasi i t. d.), troškove prenosa
(sirovina i izrađevina), saobraćaja, osoblja, trgovačkog posredovanja u
prometu dotičnog dobra, poreze i ostale javno-pravne namete i t. d.«


Na drugom mjestu veli Dr. M. N e d e 1 j k o v i ć1: »Poduzetnička
dobit može se shvatiti u jednom širem smislu, kao ukupna zarada jednog
poduzetnika u izvesnom periodu vremena, tako da obuhvata i nagradu za
lični, tehnički i administrativni rad poduzetnikov u dotičnom poslu i
interes na njegov sopstveni kapital (podvučeno od mene)
unet u posao (interes povećan izvesnom premijom za rizik podnet na
uloženi kapital u poduzeće); . ..«


Na istom tom stanovištu stoje i drugi autori, do čijih sam djela
mogao doći, kao na pr. Dr. V. B e 1 o š e v i ć," Dr. Aleksandar J o v an
e v i ć,:1 J. Conrad, 4 v. S c h u 11 e r n/´ Možda je kasnije ovo pitanje
rasvijetlio Dr. E. v. P h i 1 i p p o v i c h," kad u slobodnijem prijevodu veli:
pod troškovima proizvodnje razumijeva se ona množina dobara, koja je
potrebna, da se proizvede izvjesna količina dobara izvjesne vrste odnosno
njezina vrijednost inkluzive obične dobiti. O poduzetničkoj dobiti veli na
drugom mjestu7 između ostaloga: Ako je poduzetnik ujedno sam radnik
i vlasnik kapitala, tada se ukazuje njegov prihod kao naknada za njegov
rad i upotrebu kapitala. To dovodi na misao, da se uporedi visina njegovog
prihoda sa prihodom, koji se ugovorom u prometu može pogoditi
za jednaki rad ili za prepuštanje jednakog kapitala. Prema tome se u pri


1 Dr.
M. Nedeljković : Osnovi političke ekonomije, 1921., glava XV. Vre


dnost
r. 317 i 318.


1 Dr.
M. Nedeljkovi ć ibid. Glava XXIII Poduzetnička dobit r. 498


Dr. V. B e 1 o š e v i ć, Politička ekonomija (kratka uputa u sistem) Zagreb


1922 p. 61 i 151.


3 Dr.
Aleksandar J o v a n o v i ć, Narodna ekonomija, Beograd 1933. p. 143.


4 J. Conrad , Leitfaden zum Studium der politischen Ökonomie, Jena 1929.


p.
47 i 111.
5 Dr. H. Rit. v. Schull-ern zu S c h r a 11 e n h o f e n, Grundzüge der
Volkswirtschaftslehre, Wien 1911. p. 103, 123, 305, i 315.
6 Dr. Eugen v. Phi li p p o v i c h, Orundriss der Politischen Öekonomie I Tübingen
1912(0 p. 263. .
7 ibid. p. 343.


573




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 14     <-- 14 -->        PDF

66 67 din-


Po formuli VII iznosi poduzetnička dobit Z = üwT~´


´ 20
Ukupni troškovi proizvodnje iznose, kako srno već ranije izračunali,
160 + 143*03 = : 303´03 din. Kamate iznose 10% od 30303 = 30´30 din.
Specijalna poduzetnička dobit po formuli VII, a to je 20% od 303´03 +
30´3(), iznosi 66´67 din. Dakle ukupni prihod poduzetnika od poduzeća
= 30´30 + ..´67 = 96´97 din.
Po formuli IV dobivamo poduzetničku dobit nespecificiranu, u širem
smislu, dok po formuli VI dobivamo poduzetničku dobit u užem smislu.
Ako ovoj poduzetničkoj dobiti dodamo još i kamate od uloženog kapitala,
dobivamo poduzetničku dobit u širem smislu, koja je potpuno jednaka
poduzetničkoj dobiti izračunatoj po formuli IV. Pošto su poduzetničke
dobiti jednake, mora da su jednake i šumske takse. Po formuli VII dobivamo
također poduzetničku dobit u užem smislu, koja je dakako uvijek
veća od one iz formule VI, jer je poduzetnička dobit izračunata od uloženog
kapitala sa kamatama. Iz toga dalje slijedi, da je šumska taksa
kalkulisana sa ovom višom poduzetničkom dobiti uvijek niža od one iskaikulisane
na osnovu veće poduzetničke dobiti iz formule VI.
Pomenuta uputstva uopće ne spominju kamate na uloženi kapital, a
dolaze, kako se to jasno razabire iz formule VI, do poduzetničke dobiti
u širem smislu. Iz tog slijedi, da uputstva stoje na stanovištu, da kapitali
uloženi u jedno aktivnije, lukrativnije poduzeće, nego što je na pr. banka,
moraju da odbacuju i veće kamate, nego što ih daje banka. Ovako shvaćena
poduzetnička dobit ima prema tome u neku ruku karakter dividende
akcionarskih društava, gdje je i dividenda izvjestan procenat uloženog
kapitala bez obzira, koje je sve poslove akcionarsko društvo izvelo sa
uloženim kapitalom.
Prema primjerima, koji su priloženi pomenutim uputstvima, predvidila
su uputstva 20% od uloženog kapitala u ime cjelokupnog prihoda
od poduzeća. To bi bila ta poduzetnička dobit u širem smislu.
Rezultati poduzetničke dobiti u užem smislu po formulama VI i Vjl
nisu jednaki. Nameće se odmah pitanje, po kojoj formuli treba računati
poduzetničku dobit. Stvarno je ovako postavljeno pitanje ne samo posve
suvišno, nego i iluzorno, jer je poduzetnička dobit po izvedenim računima
unaprijed određeni postotak od uloženog kapitala. Mi uvijek možemo visinu
postotka na uloženi kapital pi i postotak poduzetničke dobiti p> po
volji tako odabrati i unaprijed tako odrediti, da poduzetničke dobiti po
svojoj vrijednosti budu jednake. Odnosno ništa nam ne smeta, da u formulama
za šumsku taksu izvedenim na osnovu formula za poduzetničku
dobit VI i VII odaberemo Pi i Pi tako, da faktor l,0pi . 1,0.2 iz druge formule
bude po vrijednosti jednak faktoru 1,0 (pi + p2) iz prve formule.
(Iznosima pi = 10 i p2 = 20 iz prve formule odgovaraju na pr. iznosi
pi = 10 i P2 = 18,18 iz druge formule, pa da oba faktora iznose 1,30 i
da šumske takse budu među sobom jednake.)
I ako je pitanje, da li treba poduzetničku dobit računati po formuli
VI ili po formuli VII, stvarno suvišno i iluzorno, ipak nije ovo pitanje
matematski irelevantno. Ali na ovo pitanje ne može se direktno odgovoriti,
jer bi svaki pozitivan odgovor negirao bitnost poduzetničke dobiti, kako
smo već ranije izložili. Na postavljeno pitanje može se naći odgovor samo
deduktivnim putem.


572




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 13     <-- 13 -->        PDF

.=-[.. Vii


Ako ovu vrijednost za poduzetničku dobit uvrstimo u konačnu jednaddžbu,
dobivamo


1 -f —


. = -P VII a
1,0 Pt 1,0.2


Uzimajući dakle za bazu način računanja iz spomenutih upustava
dolazimo do iste formule III, koju smo dobili, kad smo račun izveli na bazi
računanja po Barthi također sa izloženom korekturom t. j . operišući sa
članovima, koji su svedeni na isto vrijeme, rastavivši procenat poduzetničke
dobiti na njegove elemente i uzevši procenat poduzetničke dobiti u
užem smislu od ukupno uloženog kapitala sa kamatama.


Između rezultata, koje daju formule za poduzetničku dobit i to s
jedne strane formula IV, a s druge strane formule VI i VII, postoji bitna
razlika. Formula IV daje poduzetničku dobit u širem smislu, dok formule
VI i VII daju poduzetničku dobit u užem smislu, i to formula VI bez dobiti
od kamata na uloženi kapital, a formula VII sa tom dobiti. Prema tome
dobivamo po formuli IV zapravo cio prihod poduzetnika od poduzeća t. j .
kamate na uloženi kapital i čistu poduzetničku dobit. Po formulama VI
i VII dobivamo samo čistu t. zv. specijalnu poduzetničku dobit. Da dođemo
do cijeloga prihoda poduzetnika, moramo ovoj čistoj dobiti dodati još i
kamate od uloženog kapitala. Jasno je, da tako i mora biti, jer smo i račun
tako postavili.


Gore uzeti primjer predočit će to najjasnije. Po formuli IV iznosi
400


poduzetnička dobit odnosno cio prihod poduzetnika Z = .-.» — 92 31


^ 30


din., a šumska taksa prema pomenutim uputstvima T = 400 — 160 —
92´31 = 147´69 din. Ukupni troškovi proizvodnje sa šumskom taksom iznose
dakle 160 + 147´69 — 307´69 din. Uzmemo li od ovih ukupnih troškova
10% na kamate i 20% na poduzetničku dobit, dakle ukupno 30%,
dobivamo 307´69 . 0´30 = 92´31 din. kao prihod poduzetnika od poduzeća.


Po formuli VI iznosi poduzetnička dobit Z = ..^ — = 61´54 din.


Ukupni troškovi proizvodnje iznose, kako smo već ranije izračunali,
160 + 147´69 = 30769 din. Kamate iznose 10% od 307´69 din. == 30´77
din. Specijalna poduzetnička dobit po formuli VI, t. j . 20% od 307´69 din.,
iznosi 6.54 din. Dakle ukupni prihod poduzetnika od poduzeća = 30,77


+ 6.54 = 92*31 din.
571




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 5     <-- 5 -->        PDF

odgovara, kako je već unaprijed naglašeno, samo po izvršenoj prodaji,
a onda može po svome sastavu da posluži samo za proračunavanje poduzetničke
dobiti. Šumska taksa, koja se unaprijed plaća, mora da je već
poznata veličina. Poduzetnička1 dobit nije samo nepoznata, nego i promjenljiva
veličina. Ona je po izvršenoj prodaji faktična nepoznanica u
ishodnoj jednadžbi. Unaprijed odrediti poduzetničku dobit znači negirati
nju samu, jer je njena opća i osnovna karakteristika promjenljivost i neizvjesnost.
»Poduzetničku dobit odlučno karakteriše i precizno odvaja od
drugih vrsta prihoda njena neizvesnost, neugovorenost, apsolutna zavisnost
od naknadnog pijačnog uspeha poduzeća.«2


Ishodna jednadžba može iz ovoga razloga da posluži samo za proračunavanje
uspjeha poduzeća, a ne ujedno i za određivanje šumske takse


— barem iie direktno.
Pretpostavlja se uvijek, da ishodna jednadžba ima samo dvije nepoznanice
i to šumsku taksu T i poduzetničku dobit Z. Da bi se ova
jednadžba riješila, postavlja se druga u obliku razmjera


(P+T):Z= 100 :p


Ovom se jednadžbom određuje procenat poduzetničke dobiti prema
proizvodnim troškovima zajedno sa šumskom taksom, a ne vodi se računa,
da je po pojmu poduzeća i poduzetničke dobiti zapravo p nepoznanica,
kojom bi se morao odrediti uspjeh poduzeća u procentima. Htjeti
dakle prije izvršene prodaje odrediti šumsku taksu iz ishodne jednadžbe
uzevši poduzetničku dobit u izvjesnom procentu od proizvodnih troškova
i šumske takse znači, okretati se u zatvoreinom krugu i na silu se kroza
nj probijati uzimajući posljedicu kao uzrok. Ali se iz ovoga kruga i ne
može na drugi način izaći. Iz ovoga razloga ne pružaju izvedeni računi,
i ako su matematski posve ispravni, osjećaj sigurnosti — bez obzira na
to, što se neki članovi ishodne jednadžbe, i ako samo ocijenjeni, uzimaju
kao poznate veličine. Izvedeni se računi zato i ne zovu računom, nego
kalkulacijom. Rezultati dobiveni kalkulacijom šumske takse mogu da posluže
za orijentaciju, kao smjernica, kao ishodna tačka ponude za slobodnu
utakmicu kupaca. Oni na svaki način trebaju neku korekturu, korekturu
baš te utakmice, da bi postali realnima, ili korekturu iskustva,
koja se oslanja na faktično izvršene prodaje. Kalkulacijom dobiveni
rezultati moćiće dobro poslužiti i za upoređivanje visina šumskih taksa
za razne objekte, äko su sve kalkulacije izvedene na isti način i uz iste
pretpostavke, a isto tako za upoređivanje šumskih taksa jednog te istog
objekta, ako su kalkulacije izvedene uz razne pretpostavke n. pr. radi
izbora izvoznih naprava. Na osnovu ishodne jednadžbe iskalkulisana
šumska taksa sama po sebi, bez korekture utakmice ili iskustva, nema još
realne vrijednosti.


U pomanjkanju druge pouzdane metode za određivanje šumske
takse odnosno u pomanjkanju pouzdanih podataka, da se na drugi način
odredi taksa drvetu na panju, obrađivalo se u javnosti srazmjerno dosta
često pitanje određivanja šumske takse iz gore navedene ishodne jednadžbe,
a u praksi su valjda sve kalkulacije šumske takse izvedene na
ovom principu. I ako je svim ovim pokušajima poslužila kao baza pomenuta
ishodna jednadžba, ipak ima u daljnem razrađivanju i u primjeni
ove jednadžbe bitnih i principijelnih razlika.


2 Dr. Milorad Nedeliković ibid. r. 498.




ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 4     <-- 4 -->        PDF

vrijeme oranja, kosidbe, žetve i drugih poljskih radova skuplja), mogućnost
zarade na drugim1 mjestima, raspoloživa radna snaga uopće,
uspjeh žetve, a naročito obilje i nestašica stočne hrane, vremenske i
terenske prilike, valutarne prilike i drugo. To su sve momenti, koji se
ili nikako ili veoma teško mogu unaprijed odrediti. A kako se teško dolazi
do prosječnih prodajnih cijena, poznato je svakom, koji je1 imao posla
sa kalkulacijama šumske takse.


0 ocijenjenim proizvodnim troškovima i o šumskoj taksi iskalkulisanoj
na osnovu ovih ocijenjenih troškova zavisi i veličina poduzetničke
dobiti, jer se ova uzima u izvjesnom unaprijed određenom procentu od
proizvodnih troškova i šumske takse. Nesigurnost u ocjenivanju proizvodnih
troškova prenaša se dakle i na poduzetničku dobit, pa ma kako
rigorozno da ih ocijenimo. 0 ulozi poduzetničke dobiti u gornjoj jednadžbi
biće još govora.


Razmotrimo li malo pobliže samu ishodnu jednadžbu, dobićemo
da ona poprima ovakav konkretan oblik tek nakon izvršene prodaje proizvedenih
produkata. Prodajna cijena je ruzultanta veoma komplikovanog
procesa ponude i potražnje. Proizvodni troškovi kao elemenat ponude
samo su polazna tačka u formiranju cijena izvjesnih produkata u prometu,
ali ne predstavljaju već sami! ,sobom perfektnu formiranu prometnu
vrijednost. Mi pri tome polazimo sa stanovišta, da je cijena u
novcu izražena prometna vrijednost, t. j . da je cijena´ količina novčanih
jedinica, koja se u razmjeni dobara daje ili dobiva za neko dobro. Cijena
se dakle stvara tek na tržištu susretanjem efektivne potražnje i ponude
međusobnom utakmicom i kupaca i prodavaoca. Razumljivo je, da cijena
u slobodnoj utakmici mora oscilirati oko visine proizvodnih troškova. U
slučaju, da se cijena digne iznad proizvodnih troškova, povećaće i proizvađači
proizvodnju. Time se povećava ponuda, a povećanjem ponude
se obara cijena. Ali je ponuda mnogo veća od potražnje, može ovo
obaranje cijena doći dotle, da cijene padnu i ispod troškova proizvodnje.
Ovo je neposredno moguće samo na račun zarade odnosno poduzetničke
dobiti. Obratno, ako je potražnja dosta jaka, moćiće se prodajom produkata
postići takve cijene, da se podmire i svi troškovi proizvodnje, a
povrh toga i izvjesna poduzetnička dobit. Uslijed povećanja potražnje
dizaće se cijene, a time paralelno i poduzetnička dobit. Povećana poduzetnička
dobit primamiće poduzetnike opet, da povećaju proizvodnju i
da osnivaju preduzeća. Ponuda se povećava, među nudiocima nastaje
utakmica, koja opet vraća cijene, da tendiraju visini proizvodnih troškova.
Međutim poduzeća jedne te iste grane ne rade sva sa jednakim troškovima
proizvodnje. Neka poduzeća rade skuplje, druga jeftinije. Ovo zavisi


o jeftinijoj nabavci sirovina, o savršenijem tehničkom uređaju, o boljoj
organizaciji rada i t. d. Poduzeća, koja rade jeftinije, moćiće pri padanju
cijena do izvjesne granice još uvijek pokrivati svoje troškove proizvodnje,
pa eventualno odbacivati i neku čistu zaradu, dok će poduzeća, koja rade
skuplje, pri istim cijenama već morati obustaviti rad, kada cijene ne
mogu podmiriti ni same troškove proizvodnje, u koliko eventualno drugi
momenti ne diktiraju produženje rada barem za izvjesno vrijeme, pa i
uz neki gubitak.
Nakon ovog razmatranja, u kojem sam se u glavnom pridržavao
Nedeljkovića,1 pokazuje se ishodna jednadžba u drugom svijetlu. Ona


1 Dr. Milorad Nedeljković: Osnovi političke ekonomije 1921. yod. r. 318.


562