DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 31 <-- 31 --> PDF |
stini izglasani zakon odnosio na odgađanje — zapravo opraštanje — kazne za šumske krivice? Tko se sjetio kod toga, da se time krnji naš i onako siromašni fond za pošumljavanje (§ 168. z. o. š.) baš u momentu, kada se po zakonu pošumljavanje ima najintenzivnije započeti?] Najzad će se taj otpor (i to u velikom — najvećem — dijelu) sastojati u složnom stihijskom sprečavanju napretka svake mlade kulture, protiv čega će biti nemoćan svaki rad i nadzor malobrojnog i kvalitativno slabog lugarskog personala. Pojača li se taj personal, poveća li se strogost i odgovornost, prisili li se narod da poštuje rad i napor ljudi, kojima je pred očima dobrobit i blagostanje njegove djece, to će poštovanje trajati opet samo do nove parlamentarne intervencije. Za mene je sasvim jasno: ona druga ne-šumarsk a komponenta šumarske politike iskrsnuće kad tad... i onda žalibože truda i troška učinjenoga dotle. Ali odmah moram spomenuti još jednu činjenicu: upoređujući tekst sadašnjeg zakona i tekst zakonskog projekta J. Š. U. opažaju se neznatne, ali ipak bitne razlike, i to u jednom čisto određenom smjeru. Naime mora se priznati, da je zakonski projekat više vodio računa o svemu, što je u vezi sa sadašnji m interesima krškog stanovnika, nego što to čini sam zakon. Zato nije bila samo fraza g. Ugrenovićeva rečenica istaknuta u predgovoru spomenute osnovice: »nismo bili šumari ekskluziviste, već smo nastojali da šumarstvo i poljoprivredu obuhvatimo kao dvije jednako vrijedne grane narodne privrede, od kojih se nijedna ne smije razvijati na štetu druge.« Neću da tvrdim, daj bi redakcija zakona, koju je predložilo šumarsko udruženje, potpuno odgovarala onoj narodnoj´ »i vuk sit i koza cijela« (držim uostalom, da je ta poslovica teško primjenljiva u racionalnom šumarstvu), ali izazvala bi svakako manje prigovora i ogorčenja, a osnovna načela istaknuta u njoj bilo bi lakše braniti i obraniti. Smatrajući to dosta važnim zađržaću se malo dulje i na konkretnim primjerima. U Šumarsko-političkoj osnovici zakona o šumama g. prof. Ugrenović veli doslovno: »težište kraškog pitanja zapravo je na pašnjačkom pitanju... Sticaj prilika na kršu tako je neobičan, da značenje paše samo po sebi iskače na prvome mjestu... Kako je ispašom, koja je trajala stoljeća, gotovo posvema iscrpena i uništena snaga tla, nastaje potreba da se za ishranu stoke traže kudikamo veće površine od onih, koje bi potrebne bile, da je snaga tla neoslabljena, a pašarenje racionalno. « Dosljedno tome čl. 69 zakonskog projekta glasi: »Utvrdiće se ona površina ispasišta i zemljišta, koja je posednicima kraškog zemljišta potrebna za trajno održavanje stočarstva i poljoprivrede. Sve preostalo zemljište postupice će se zašumiti.« Prema tome svakom drugom radu na terenu imao bi da prethodi rad na utvrđivanju površine, koja je narodu potrebna za ispašu. Tu bi se potrošilo dosta vremena, bilo bi i tu dosta okapanja sa narodom, ali kraška komisija imala bi već u početku rada izvjesni kriterijum. Znalo bi se: u dotičnoj općini ima toliko i tolike stoke, za njezinu prehranu potrebno je toliko i toliko ha sadašnjih (tj. »iscrpenih i neracionalnih«) pašnjaka odnosno toliko i toliko ha meliorisane površine. U obzir bi se uzela ona prva površina, jer u slučaju provedenih melioracija lako ćemo pošumiti i onu razliku, za sada pak moramo tražiti oslonca u sadašnjem stanju. 589 |