DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1933 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Sada da vidimo, kako to pitanje obraduje sadašnji zakon o šumama. »Šumarski stručnjak, u čijem je delokrugu rada obrazovana komisija za izdvajanje i obeležavanje zemljišta u cilju pošumljavanja, ima da prethodno spremi i komisiji predloži generalnu osnovu o izdvajanju zemljišta, na kome treba izvesti pošumljavanje, sa glavnim smernicama rada na izdvojenoj površini. Komisija rešava o toj osnovi po odredbama § 92 i donosi odluku o ispasištima i drugim zemljištima, koja su potrebna kao minimum za egzistenciju planinskoga stočara i poljoprivrednika, u koliko pošumljavanje tih zemljišta nije u opštem interesu.« Dalje »... treba saslušati želje posednika zemljišta u pogledu vrsti drveća i roka, u kome će se pošumljavnje izvršiti kao i u pogledu budućeg gospodarenja sa izdvojenim površinama.« Tek nakon dugog, mučnog i prilično skupog rada šumarskog referenta, nakon sastavljene i predložene generalne osnove o izdvajanju započinje rješavanje pitanja, koja su to zemljišta, što su potrebna kao minimum za egzistenciju stočara i poljoprivrednika, ili drugim riječima, koji dio površine već predložene po šumarskom referentu za izdvajanje može biti oslobođen od obaveze pošumljavanja s naslova potrebe za egzisteniciju stočara i poljoprivrednika. Zato je ispravno t. j . posve u duhu sadašnjeg zakona uputstvo, koje daje šumarski otsjek jedne banske uprave svojim šumarskim reserentima: »pri tom se ne treba obazirati na brojno stanje stoke i potrebe ispaše dotične opštine, jer će o tom voditi računa i konačno rešavati komisija za izdvajanje i pošumljavanje.« Sad dolazi komisijsko rješavanje o ispasištima. Kako se to pitanje tretira u zakonu? Dovoljno je pročitati rečenicu: »koja su potrebna kao minimum... ako pošumljavnje tih zemljišta nije u opštem interesu«. Pošto je pošumljavanje cijelog apsolutnog šumskog zemljišta nesumnjivo u opštem interesu, to neće ni komisija u zakonu naći nikakvog čvrstog oslonca za obavezn i minimum egzistencije. Taj se minimum mora poštovati tek u slučaju, ako nikakav opšti interes ne zahtijeva pošumljavanje dotičnih površina, a toga slučaja u pravilu neće ni biti, jer će šumarski referent predložiti komisiji popis samo »svih nepošumljenih apsolutno šumskih zemljišta, kojih pošumljavanje traži opšti javni interes« (§ 92). Dosljedno tome bio bi također posve u duhu sadašnjeg zakona i ovakav na pr. raspis: »pri tome komisija ne treba da se obazire na brojno stanje stoke dotične opštine ... ako pošumljavanje tih zemljišta traži opšti interes.« Iz samog teksta; zakona nije jasno, po kome i kada moraju biti saslušane želje posjednika zemljišta. Tek iz ministarske uredbe br. 21844/30 razabire se, da to nije dužnost sreskog referenta, nego komisije (§ .), koja ve ć raspolaže sa izrađeno m generalnom osnovom i koja ima da rješava o njoj po odredbama § 92. Logično bi bilo, da se ovdje doda još »i na osnovu tih izjavljenih želja.« Međutim strogo po zakonu to nije tako. Zelje posjednika, o kojima komisija mora voditi računa, ograničene su na: a) vrst drveta, b) rok pošumljavanja i c) gospodarenje sa izdvojenim površinama. Drugim riječima, izjavljene želje mogu služiti kao izvjestan korektiv generalnom projekt u za pošumljavanje , a nikako generalnoj osnovi za izdvajanje. Sem toga čini mi se, da je saradnja naroda (posjednika zemljišta) u rješavanju problema krša dopuštena baš u pogledu pitanja, o kojima on ne bi trebao rješavati. Uzmimo vrst drveta: izbor te vrsti na kršu 590 |